Posljednji Stipančići: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 94.253.228.143 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Man Usk |
|||
Redak 77:
{{spoiler}}
Zima je [[1834.]] godine u Senju. U bijednoj sobici
===I. poglavlje===
Redak 91:
===III. poglavlje===
U ulici gornjega grada Senja bila je nekada kuća Ante Stipančića i njegovog oca Pavla. Ante je bio zgodan čovjek, ali sebičan i hladan. Oženio se tek u četrdesetoj godini, s gospođom Valpurgom koja je imala
Dan prije [[Svi sveti|Svih svetih]] bile su posljednje pripreme za [[krštenje]] Jurja u Stipančićevu [[vinograd]]u. Točno u jedan sat zagrmješe iz vinograda mužari uz prasak malih pušaka da gosti dolaze. Sva sila svijeta skupila se oko ceste da vide sjaj gostiju kakovog grad još nije vidio. Ante je obukao odoru senjskih plemića i [[mač]], a to je bilo zabranjeno po [[Statut Marije Terezije|Statutu Marije Terezije]] jer nije imao plemićku titulu. Svečanost je bila u toku, kada je stigla Valpurga, mlada majka, lijepa, sitna, obučena u odijelu starinskih senjskih otmjenih žena. Pijani natporučnik Winter kleknuo je pred nju i svojim pijanim glasom stao joj govoriti i prisezati ljubav. Stipančić ga napadne mačem i ozlijedi ga: «Zadovoljštinu hoću!» - no Wintera više nije bilo. Tako je završila svečanost. Gosti su se razišli, a na bogate ostatke gospodske večere navalila gradska čeljad, kao roj muha.
|