Operacija Una: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m ispravak using AWB
Redak 25:
==Prije operacije==
 
Nakon dobro provedene operacije [[Operacija Oluja|Oluja]] i netom nakon operacije [[Operacija Maestral|Maestral]] hrvatsko [[Pounje]] bilo je pod izrazito jakim topničkim udarom srpskih snaga iz tzv. Republike Srpske. Pod jakim je udarom bila [[Hrvatska Kostajnica]], a cesta [[Hrvatska Kostajnica]]-[[Dvor_(općina)|Dvor]] bila je praktički zatvorena. Trebalo je nešto učiniti.
 
SAD nije imao namjeru dopustiti ni Hrvatima ni Bošnjacima da oslobodE oslobode Banju Luku, ostalu Bosansku Krajinu, Bosansku Posavinu ni istočnu Hercegovinu. U SAD-u su bili uvjereni da bi to stvorilo novu rijeku izbjeglica koji bi preplavio SRJ i možda natjerao Vojsku Jugoslavije da se neposredno uključi u ratovanje BiH i Hrvatskoj, čime bi se rat opet razbuktao.
 
Hrvatskoj i BiH SAD je zaprijetio zračnim udarima NATO-a, Hrvatskoj čak i gubitkom Podunavlja, jer bi, prema procjenama SAD-a, "''oko 100.000 bh. Srba iz Banje Luke i okolice došlo bi u Podunavlje te ako bi HV pokušao silom osloboditi taj dio Hrvatske, međunarodna bi zajednica snagama NATO-a štitila srpske izbjeglice na tom prostoru, što bi značilo njegovu trajnu okupaciju''". Prijetnje nisu bile prazne riječi, jer se SAD želio pokazati svijetu, ponajviše EU-u tko je vodeća svjetska sila i na području diplomacije. Kao alternativni pravac, SAD je hrvatsko-bošnjačke saveznike nastojao usmjeriti prema dolinama Sane i Une. I Holbrooke i [[Carl Bildt]], mirovni posrednik EZ, zastupali su ovakvo stajalište, zbog čega ih je političko čelništvo RS-a smatralo spasiteljima Banje Luke, a taj su stav poslije rata otvoreno kazali.<ref>[[Jakša Raguž]]: [http://hrcak.srce.hr/file/87647 Operacija “Burin” – planovi Hrvatske vojske za zauzimanje istočne Hercegovine 1995. godine], ''[[Časopis za suvremenu povijest]]'', sv. 41 br. 3, prosinac 2009., str. 647.-648.</ref>