Razlika između inačica stranice »Libido«

Obrisano 11 bajtova ,  prije 3 godine
bez sažetka
 
Među najvažnijim fenomenima duševnog života Jung uvrštava progresiju i regresiju libida. Pod progresijom prije svega shvaća svakodnevno napredovanje psihičkog procesa prilagođavanja. Prilagođavanje nije postignuto jednom zauvijek. Zahtjevima prilagođavanja možemo udovoljiti samo pomoću odgovarajućeg usmjerenog stava. Ispunjenje prilagođavanja odvija se u dvije etape: 1. Postizanje stava. 2. Ispunjenje prilagođavanja pomoću zauzetog stava.
Progresija libida na taj način bi se sastojala od trajnog zadovoljavanja zahtjeva, kojeg postavljaju usloviuvjeti sredine. Kako se ovaj učinak može postići samo pomoću zauzetog stava, odnosno uključivanjem usmjerenosti, tako to može značiti i izvjesnu jednostranost koja, uslijed moguće promjene uvjeta, ne može više udovoljiti zahtjevima prilagođavanja, čime i prestaje progresija libida. Regresija libida povisuje vrijednost onih sadržaja koji su prethodno bili isključeni iz svjesnog procesa prilagođavanja, regresija, kretanje libida unazad, znači gubitak dosadašnjih vrijednosti, a povećanje vrijednosti onih «tamno svjesnih» ili nesvjesnih sadržaja koji su u odnosu na prilagođavanje po općem priznanju nekorisni, zbog čega su obično odvojeni od usmjerene psihičke funkcije.
Progresija, kao neprestani proces prilagođavanja na uvjete sredine, utemeljena je u vitalnoj neophodnosti prilagođavanja. To je nužda koja čovjeka primorava na apsolutnu orijentaciju prema uvjetima sredine i potiskivanje svih onih tendencija koje služe [[individuacija|individuaciji]]. Nasuprot tome regresija je prilagođavanje na uvjete vlastitog unutrašnjeg svijeta i zasnovana je na vitalnoj neophodnosti udovoljavanja zahtjevima individuacije.
 
 
Prema izvještaju kojeg donosi McGee ( The Siuan Indians – A Prelieminary Sketch , kod Lovejoy, The fundamental Concept of the primitive Psilosophy.) Dakota indianci imaju sljedeću predstavu o toj «snazi»: sunce je ''vakanda'', i to ne određena vakanda ili neka vakanda, već jednostavno vakanda. Mjesec je vakanda, isto tako [[grom]], [[munja]], [[zvijezda|zvijezde]], [[vjetar]] itd. Isto tako su i ljudi, posebno šamani, vakanda, kao i demoni elemenata, fetiši i ostali predmeti rituala, veliki broj životinja, a također i predjeli s upadljivim odlikama. McGee kaže da bi izrazu vakanda najbolje odgovarala riječ `''tajna''`, ali i da je taj pojam isuviše uzak, pošto vakanda isto tako može značiti snaga, veličina, sveti, oživljen, besmrtan. Slično vakandi, Irokezi koriste riječ ''oki'', a Algonkini ''manitu'' sa apstraktnim značenjem «snage» ili «produktivne energije». Pleme Jaos uzvikuje ''mulungu'' kad opaze nešto čudnovato ili neshvatljivo. Pri tome mulungu znači:
*1.# duša čovjeka koja se za života zove lisoka a u smrti postaje mulungu
*2.# cjelokupni svijet duhova;
*3.# jednom predmetu na neki način inherentno, magijski djelotvorno svojstvo ili snaga, kao na primjer život i zdravlje tijela;
*4.# aktivni princip u svemu magijskom, misterioznom, neshvatljivom i neočekivanom;
*5.# velika, duhovna snaga, iz koje potiče svijet i sve živo.
 
 
Slični pojmovi koji zajednički ukazuju da se radi o energetskoj predstavi su: ''vong'' sa Zlatne obale, ''hirunga'' kod Australijanaca, melanežanska ''mana'', ''tondi'' kod Bataka, ''atua'' kod Maora, ''ani'' ili ''han'' kod Panapa, ''kazinge'' kod Paleva, ''anut'' kod Kusaja, ''jaris'' kod Tobija, ''ngač'' kod Masai-lenda itd.