Dolnji kraji: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →Sred. istočnohrvatska država u Bosni: ispravak |
m sit. |
||
Redak 1:
[[Datoteka:
'''Donji krajevi''' ([[hrvatski jezik|starohrv.]] ''Dolnji kraji'', [[latinski jezik|lat.]] ''Partes inferiores'')<ref name="LZMK">[http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=8456 Hrvatska enciklopedija] Doljni kraji</ref> ili '''Donji kraji''' (u starijoj literaturi) su povijesna regija [[srednjovjekovna bosanska država|srednjovjekovne istočnohrvatske banovine u Bosni]], koja je nastala iz [[starohrvatske županije|starohrvatskih župa: Plive, Luke, Uskoplja i Pseta]].<ref name="Kruno">[[Krunoslav Draganović]], ''Herceg-Bosna i Hrvatska'', Nova tiskara, Sarajevo, 1940.</ref> Prostirali su se od Vrbanje i [[Vrbas]]a na istoku do [[Sana|Sane]] na zapadu.<ref name="LZMK" /> Donji krajevi prvi se put spominju 1244. zajedno s [[Usora i Soli|Usorom i Solima]] kao jedan od dijelova [[Banovina Bosna|Banovine Bosne]].
Redak 8:
== Smještaj i etimologija ==
Donji krajevi su onaj predio, koji se širi u porječju gornjeg i srednjeg [[Vrbas
Ime im svakako proizlazi iz smještaja jer leže u podnožju visokih planina, koje ih okružuju, i to mnogo niže, nego li njima susjedni predjeli sa istoka i zapada. Novije ime za to područje [[Bosanska krajina
== Hrvatsko Kraljevstvo ==
Redak 21:
Iz navedenih krajeva potječu glasoviti hrvatski velikaški rodovi: [[Babonići]] Blagajski iz Blagaja na Sani, Kolonići iz istoimenog mjesta kod Petrovca (jedan je Kolonić postao bečkim kardinalom-nadbiskupom), Kobašići od Brekovice, Šturlići, Jelačići, Farkašići, Alapići, Križanići, Kopčići, Korići, Nemčići (od Jezerskog) i drugi. Svoje posjede imaju tu [[Frankopani]] (Trzac), Keglevići (Buzim), [[knezovi Zrinski|Šubići Zrinski]] (Ostrovicu), Karlovići i Kružići, sve sama velika imena u [[Hrvatska povijest|hrvatskoj povijesti]]. Od katoličkih hrvatskih plemića potječu među ostalim begovska obitelj Poprženovića, Beširevića, Badnjevića, Grošića i Evlijića. Sačuvan je veći broj [[glagoljica|glagoljaških]] listina, pisanih u [[Bihać]]u, Krupi i drugdje. U tim krajevima nađen je veći broj latinskih natpisa s grobova i gradina hrvatskih plemića. U Slatini kraj Banje Luke i kod Gradiške pronađeni su glagoljaški natpis na kamenu.<ref>Glasnik Zem. Muz., 1937., 31-35</ref> Sve gore spomenuto upućuje na pripadnost krajeva, koji će poslije biti poznati kao [[Turska Hrvatska]].<ref name="Kruno" />
== Sred. istočnohrvatska država u Bosni ==
[[Datoteka:Posjedi bosanski.jpg|mini|300px|Posjedi [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić|bosanskog vojvode, kneza Donjih kraja, hrvatskog bana i splitskog hercega Hrvoja]] su omeđeni crnom crtom.]]
Donji se krajevi prvi put spominju 20. srpnja 1244. uz [[Usora i Soli|Usoru i Soli]], kao sastavni dio [[Banovina Bosna|Banovine Bosne]], koja je tada (za [[Matej Ninoslav|Mateja Ninoslava]]) bila dio hrvatsko-ugarskog kraljevstva. Kralj [[Bela IV.]] naime odredi spomenutog dana, da biskup bosanski (a tada je to bio dominikanac Ponsa) i kaptol njegov imaju pravo skupljati u ime svojih prihoda desetinu u Usori, Solima i Donjim krajevima.<ref name="str.3" />
Osim Plive i Luke pripadoše Donjim Krajevima još župe Banica (oko [[Ključ (BiH)|Ključa]]), Zemljanik (između Sane i Vrbasa sa središtem na Zmijanju), Vrbanja (oko [[Vrbanja (rijeka u BiH)|istoimene rijeke]]), a kasnije Glaž na međi [[Usora i Soli|Usore]] i krajeva. Još godine 1372. piše papa [[Grgur XI.]], da je župa Glaž (oko današnjeg [[Prnjavor]]a i Ukrine) "u vlasti ugarskog (hrvatskog) kralja",<ref name="Acta" /> a malo kasnije dobiva je [[Tvrtko I.|ban Tvrtko]]. U Donjim Krajevima od [[Kotor-Varoš]]a preko Jajca do Glamoča vlada moćna hrvatska obitelj Stipanića, koja se kasnije prozva [[Hrvatinići]]ma. Iz nje potječe najsilniji bosanski velikaš [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić]], "veliki vojvoda bosanskog rusaga i herceg splitski".<ref name="Kruno" />
Redak 29:
Godine 1406. otpremi hrvatsko-ugarski vazalni ban i kralj Bosne [[Stjepan Tvrtko II. Kotromanić|Stjepan Tvrtko II.]] u dogovoru s hercegom Hrvojem, vojvodom [[Sandalj Hranić Kosača|Sandaljem Hranićem]] i ostalim velmožama poslanike svoje na napuljski dvor kralju Ladislavu te ga zamoli da potvrdi [[Bosansko Kraljevstvo|Bosanskome Kraljevstvu]], stare granice, kakve su bile u doba bana Kulina (1180.-1204.), a u prvom redu, one prema Ugarskoj. [[Ladislav Napuljski]], veoma obradovan poslanstvu svoga "premiloga rođaka" kralja bosanskoga, rado to učini (prema bosanskim uputama).<ref name="str.3" />
Granice Donjih krajeva prema Hrvatskoj ostale su iste kao u vrijeme [[Ban Kulin|bana Kulina]] (tj. početkom 13. stoljeća bile su iste kao i godine 1406.). Granicu je predstavljala crta povučena od planine [[Grmeč]] jugoistočno do [[Skopaljska dolina|Skoplja na Vrbasu]] ili drugim riječima, tada je Donje krajeve činio čitav prostor od Vrbasa na zapad, gdje su se nalazile župe Plivska, Zemljička, Vrbanjska i Mrenska. To je čisto hrvatski predio, koji je pripadao za [[Trpimirovići|narodne dinastije]] [[Hrvatsko Kraljevstvo|Hrvatskome Kraljevstvu]], i baš je uz njega prvobitno i bilo vezano ime Donji kraji.<ref name="str.4">[[Ferdo Šišić]], ''Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić i njegovo doba (1350.-1416.)'', Matica hrvatska, Zagreb, 1902., 4.</ref>
Taj se prostor od Hrvatske odcijepio za vrijeme bizantskog vladanja, dakle pripao Bosni za vrijeme Kulina bana. Kako je rasla i jačala moć porodice Hrvatinića, koja je tu gospodarila odavna, onako kao Šubići u župi Bribirskoj, tako su se vremenom i granice Donjih krajeva širile na sjever i istok, prešavši [[Vrbas]]. Za najmoćnijeg [[hrvatinići|Hrvatinića]], [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić|vojvode Hrvoja]], Donji su krajevi dosegli kroz neko vrijeme i najšire prostranstvo. U to doba sačinjavale su ih sljedeće župe: Pliva, Luka, Zemljik (Zemljanik), Vrbanja, Glaž, Mren, Vrbas, Sana, a tek privremeno i Dubica.<ref name="str.4" />
Redak 35:
=== Plivska župa ===
[[Datoteka:Croatia Counties 10th century.svg|mini|Pliva, jedna od [[Starohrvatske županije|starohrvatskih županija]]]]
Plivsku župu [[O upravljanju carstvom|prvi put spominje]] kao dio [[Srednjovjekovna hrvatska država|hrvatske države]] car [[Konstantin Porfirogenet]], a kako se iz jednog svjedočanstva vidi, prostirala se s obiju obala [[Pliva|rječice Plive]], koja se kod Jajca ulijeva u [[Vrbas]]. Na jugoistoku je graničila sa [[Skopaljska dolina|Skopljanskom župom]], na jugozapadu sa [[Završje, BiH|Glamočkom]], na sjeveroistoku sastajala se kod Jajca s Lučkom, na istoku bio joj je Vrbas granica, a na sjeveru Zemljička župa. Glavno mjesto je bio [[Sokol Grad (Pliva)|Sokol Grad]] na lijevoj obali Plive, čiji se ostatci vide još i danas.<ref name="str.4" />
Ta se župa u izvorima opet spominje drugom polovicom 14. stoljeća, za navale kralja [[Ludovik I. Anžuvinac|Ludovika I. Anžuvinca]]. Negdje koncem 14. stoljeća podiže u Plivskoj župi, upravo ondje, gdje se Pliva ulijeva u Vrbas, herceg Hrvoje [[Donji krajevi#Hrvojev i kraljevski grad Jajce|tvrdi i i glasoviti grad Jajce]], koji se za turske najezde podiže nad svim ostalim bosanskim gradovima, postavši [[Bosansko Kraljevstvo|kraljevskim prijestolnim]] gradom. Godine 1434. spominje se u jednoj ispravi Tvrtko Milatović kao plivski vlastelin. Predio oko Plive, poznat je pod narodnim imenom Plivski podovi.<ref name="str.4" />
Redak 45:
=== Zemljička župa ===
Zemljička ili Zemaljnička župa širila se s obiju strana srednjega [[Vrbas]]a do nadomak današnje [[Banja Luka|Banje Luke]], koja međutim nije toj župi pripadala. Zemljička se župa prvi put spominje godine 1287., kad ju je 8. svibnja [[Prijezda I. Kotromanić|bosanski ban Prijezda]] poklonio "prvorođenom sinu" slavonskoga bana Stjepana III. Babonića, po svoj prilici svome zetu Vladislavu, mužu njegove kćeri Katarine. Tom se prilikom navode njezine granice.
Na zapadu je graničila s Glaškom, na istok Sanskom, na sjeveru Plivskom i na jug s Vrbaškom župom. Od mjesta, što se u njoj spominju, razumljiva su i poznata: Bistrica, Kola i Ponikve, dok nije točno određen položaj glavnog mjesta Zemljika. Međutim, [[Babonići]] nisu bili dugo u posjedu Zemljičke župe jer je prešla (ne zna se kako) u posjed [[Hrvatinići|Hrvojevih predaka]]. Već 1232. spominje se Pavao Hrvatinić kao gospodar "svemu Zemljiku". Dana 12. kolovoza 1434. spominje se u jednoj ispravi vojvoda Marko svjedok "od Zemalnika".<ref name="str.5.">[[Ferdo Šišić]], ''Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić i njegovo doba (1350.-1416.)'', Matica hrvatska, Zagreb, 1902., 5.</ref>
Redak 79:
Jajce je bilo glavni grad Donjih krajeva. Nastalo je na utoku [[Pliva|Plive]] u [[Vrbas]]. Prvi se put spominje u pisanim dokumentima 1396. Bio je posjed [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić|Hrvoja Vukčića Hrvatinića]], a oko sredine 15. stoljeća prelazi u vlast kralja. Godine 1463. pada pod Turke, ali ga već potkraj iste godine preotima [[Matijaš Korvin]] i tu osniva [[Jajačka banovina|Jajačku banovinu]] za obranu od Turaka. Na prijelazu iz 1527. u 1528. ponovno ga zauzimaju Turci, a sam grad gubi na važnosti, tako da se u 17. stoljeća zidovi utvrde znatno osipaju. U velikome požaru 1658. potpuno je uništen, a nakon toga tek donekle popravljen, tako da su utvrde Jajca u ruševnome stanju sve do 1880-ih, kada se izvode opsežniji konzervatorski radovi na citadeli i tornju [[sv. Luka|sv. Luke]].<ref name="HercegBosna">HercegBosna.org [http://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/jajce.html Jajce]</ref>
U 12. stoljeću tu postoji nekoliko građevina profana i sakralna karaktera, npr. crkva u romaničkome stilu na mjestu mlade gotičke crkve [[sv. Marija|sv. Marije]]. Još jedna romanička građevina stajala je u donjemu dijelu grada, a na Carevu polju otkrivenaje romanička reljefna ploča. U 13. i početkom 14. stoljeću gradi se veliki zid oko naselja, koji se u drugoj polovici 14. stoljeća znatno pojačava, tada se na citadeli izgradjuje dvor u oblicima retardirane romanike. Pokraj [[Medvjed-kula|Medvjed-kule]] kleše se u podzemlju dvorana na dva poda, poznata pod imenom Katakombe, koja je vjerojatno trebala služiti kao prostor za odvijanje rituala Zmajeva reda. Sudeći po grbu u predvorju, prostorje klesan po nalogu hercega Hrvoja, možda potkraj njegova života jer je rad ostao nedovršen.<ref name="HercegBosna" />
U najstarijem popisu franjevačkih samostana u Bosni od 1385. - 1390., samostan i crkva u Jajcu ne spominju se, ali su postojali, kada je [[sv. Jakov Markijski]] boravio u Bosni, 1432. - 1438. Herceg [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić]], koji je osnovao i izgradio Jajce prema uzoru anžuvinskoga grada [[D'Uovo]] u [[Napulj]]u, u samom brijegu povrh mjesta Jajca iskopao je za se grobnu crkvu u [[romanika|romanskom stilu]]. Crkva sv. Ivana u [[Podmilačje|Podmilačju]] niže Jajca, koju su katolici jedinu sačuvali u svojim rukama iz doba prije turskoga zauzeća, građena je u [[gotika|gotskom]] slogu, po svoj prilici početkom 14. stoljeća. Drugu crkvu pod imenom sv. Katarine podigla je [[Katarina Kosača-Kotromanić|bosanska kraljica Katarina]] prije 1458.<ref name="Domo">[[Dominik Mandić]], ''[[Etnička povijest Bosne i Hercegovine (knjiga)|Etnička povijest Bosne i Hercegovine]]'', Ziral, Mostar, 1982. (pretisak)</ref>
Otprilike u isto doba [[bosanski franjevci|franjevci]] podizu na ruševinama romaničke crkve svoj samostan sv. Marije, pri čemu zadržavaju romanički zapadni portal starije građevine, iznad kojega umeću gotičku rozetu. Oko 1460. na sjeveroistočnoj strani crkve dograđen je toranj sv. Luke, koji je u donjim dijelovima bio izveden u gotičkome stilu, dok su gornje tri galerije bile oblikovane kao romaničke [[trifora|trifore]]. Toranj je pravljen u romanskom slogu po uzoru sličnih zvonika u Emiliji i Mletačkoj krajini u Italiji. Budući da se za takvu građevinu potrebno mnogo novaca, misli se, da je crkvu, uz koju se diže zvonik, podigla kraljica Katarina. Po narodnom sjećanju ta se crkva zvala "sv. Luke", jer su se u njoj neko vrijeme čuvale moći toga sveca.<ref name="Domo" />
Oko sredine 15. stoljeća izgrađen je na [[citadela|citadeli]] kraljevski dvor u stilu mletačko-dalmatinskom kasne gotike, bliske radionici [[Andrija Aleši|Andrije Alesija]]. Na ulazu u citadelu podignut je svečani gotički portal s grbom kralja [[stjepan Tomašević|Stjepana Tomaševića]]. U prvim desetljećima 16. stoljeća, dvor je proširen dogradnjama u stilu srednjovjekovne kasne gotike. U doba Turaka [[crkva sv. Marije u Jajcu|crkva sv. Marije]] pregrađena je u džamiju, a toranj sv. Luke pretvoren u minaret.<ref name="HercegBosna" /> Prema izvještaju Atanazija Jurjevića (Georgiceo) iz 1626., jedna od tih crkava, koja je imala uza se "vrlo lijep toranj izgrađen od kamena na starinsku", bila je pretvorena u džamiju, a druga u [[javno kupalište]].<ref name="Domo" /> Kraljevski dvor je stajao još u 17. stoljeću kao ruševina, a potpuno je razoren potkraj 18. ili početkom 19. stoljeća.<ref name="HercegBosna" />
| |||