Goranci (narod): razlika između inačica

'''Goranci ili Gorani''' su poseban južnoslavenski narod u područjima Gore, na sjevernim obroncima [[Šar-planina|Šar-planine]] i tromeđi [[Kosovo|Kosova]] (Metohije), [[Albanija|Albanije]] i [[Makedonija|Makedonije]]. Zbog udaljenosti ovoga područja od glavnih putnih pravaca, još uvijek su u velikoj mjeri očuvani elementi govornog jezika iz XVIII stoljeća pa i elementi [[staroslavenski jezik|staroslavenskog jezika]]. Goranci svoj jezik nazivaju n(a)šenski, a najbliži je makedonskom jeziku ili staroštokavskom srpskom jeziku (na kojemu je pisan i [[Dušanov zakonik]]). Goranci su [[islam]]ske vjeroispovjedi. Prva džamija u selu [[Mlike]] sagrađena je [[688.]] godine po hidžri a na starim temeljima je natpis da je Ahmed-aga Pir obnovio džamiju [[1238.]], što svjedoči i [[tarih]] džamije u Mlikama.

Goranci se u području Gore tradicionalno bave stočarstvom, točnije uzgojem ovaca, te nešto krupne stoke, što je kod njih aktivno i u današnje vrijeme. Tipična goranska hrana je ovčji sir, sličan parmezanu, ali mekši. Od poznatih specijaliteta imaju bureke, baklave i piće zvano [[boza]], načinjeno od brašna i šećera. Boza je bila osobito poznato u Srbiji gdje je god bilo i Goranaca. Goranci koji su odlazili na rad van svog matičnog područja općenito su otvarali slastičarnice i prodavali slastice. Lokalno stanovništvo često ih je iz neupućenosti nazivalo ‘Šiptarima’, no ako uđete s njima u razgovor, uvijek će reći za sebe da su 'Gorani’. Za svoj jezik oni kažu da je 'naš', goranski, nije ni srpski, ni makedonski.

Po vjeri Goranci su muslimani-suniti i svako selo ima svoju džamiju, veoma su pobožni. Navodno je među njima bilo nekada [[derviš]]a, a u selima Brod, Radeša, Restelica i Zli Potok i 'tarikata', bratstvo sufija. Jedna od njihovih tekija ("Selim dedo tekija") i danas se nalazi u selu Restelica. Goranci su na islam prešli vjerojatno u 17. i 18. stoljeću, za vrijeme Otomanskog carstva. Prema njima samima islam su primili od 'Halepovaca' (iz grada [[Halep]]a) prije nego su došli [[Turci]]. Oni su, prema njima, stigli u selo Kruševo iz [[Sirija|Sirije]]. Kakvim su to poslom 'Halepovci' stigli u Goru, nije poznato. Uz Islam, Goranci su također sačuvali neke kršćanske blagdane. Svake godine na dan šestog svibnja, za svetog Đorđa, okuplja se uz slavlje, cijela zajednica Goranaca pokraj sela GlobočiceVranište. Žene na glavama tradicionalno nose bijele marame. U ženskoj goranskoj nošnji postoji sličnost s nošnjom kod bugarskih muslimana [[Pomaci|Pomaka]], to su tradicionalne duge crne jakne - terlik, ukrašene zlatnim vezom. Žene su svjetle puti, lijepe i skladno građene.

Goranci su poseban narod priznat samo od strane [[Srbija|Srbije]]. Goranci žive na tromeđi Makedonije, Albanije i Kosova. Ima ih oko 40000, trenutno u Gori živi između 6000-7000 Goranaca. I danas nastoje u očuvanju svog identiteta bez obzira što se trenutno vrši [[asimilacija]] kako bi bili predstavljeni Bošnjacima<ref>[http://www.rastko.org.yu/cms/files/books/47360fa4c429b Poslednji popis]</ref>. Od [[1999]]. Goranci doživljavaju egzodus, zbog događanja na Kosovu bivaju protjerani napuštaju svoju grudu zbog političkih, oružanih i ekonomskih razloga. Utočište traže u zapadno-europskim zemljama, Srbiji, Makedoniji, Bosni i Hercegovini. Za vrijeme rata i poslije rata ni krivi ni dužni stradavaju ljudi u svojim domovima, oduzima im se imovina (lokali), kako u Dragašu tako i po cijelom [[Kosovo|Kosovu]]. Goranci na Kosovu često su diskriminirani pa ih trenutno nitko i ne spominje, do posla jako teško dolaze, obično su to najlošije plaćeni poslovi. UN zaokupljeni odnosima [[Srbi|Srba]] i [[Albanci|Albanaca]] zapostavljaju ih kao i sve vlasti do sada. Goranci su, kako oni kažu, ipak ponosan narod i nitko neće uspjeti asimilirati ih. Održava ih tradicija i volja koja postoji za Gorom. Za njih, kako kažu 'Mnoge su se vlasti mijenjale ali Goranci su uvijek ostajali Goranci.'