|
Rođena 1918. godine. Kao djevojčica [[Emigracija istarskih Hrvata u Hrvatsku 1918.-1943.|izbjegla ]]je s roditeljima u Kraljevinu SHS, a školovala se za učiteljicu u Istarskom internatu u Zagrebu, te uspješno maturirala u Novom Sadu. Njezin talent zapažen je još u školskim [[recitacija]]ma, te je s velikim zanimanjem ondašnjeg direktora Zagrebačkog dramskog kazališta, [[Dubravko Dujšin|Dubravka Dujšina]], počela graditi svoje prve dramske temelje. Novosnovanu Glumačku školu [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu|Hrvatskog narodnog kazališta]] u Zagrebu upisala je 1939. godine, te se odmah istaknula kao jedna od najboljih polaznica, pokazujući savršenstvo izražavanja te sklad mimike i pokreta.<ref name="istrapedia"/>
Po završetku te škole, 1942. godine postala je članomčlanicom Hrvatskog narodnog kazališta, te je u periodu od 1946. do 1947. godine radila u [[Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci|Narodnom kazalištu]] u Rijeci. Uloge koje su joj otvorile put u nastavak karijere bile su Tofanija u Sorbulovoj tragediji Bolesna krv, Milkana u djelu Majstori od Rače Stojanova, Lujza u Schillerovoj drami Spletka i ljubav te Vivi u djelu B. Shawa Zanat gospođe Vorn. Prekretnica karijere bila je Krležina drama U agoniji, u kojoj je Marija glumila lik Laure, kojom je osvojila riječku publiku. Početkom 1948. godine Marija je preselila u Beograd te postala članom [[Jugoslavensko dramsko kazalište|Jugoslavenskog dramskog kazališta]]. Prva značajnija uloga koju tumači je uloga Sonje u Čehovovoj drami „Ujak Vanja". Za tu joj je ulogu dodijeljena [[Savezna nagrada za glumu]]. Uslijedile su brojne uspješne uloge: Sofoklova Antigona iz 1950., te uloga Kandide u istoimenoj drami B. Shawa, zaigrala je u Shakespeareovom Kralju Learu, Hamletu, Machbethu, Snu Ivanjske noći, te Racinovoj Fedri. Od 1952. do 1976. godine svoje je sposobnosti iskazivala na [[Dubrovačke ljetne igre|Dubrovačkim ljetnim igrama]]. Za glavnu ulogu u Goetheovoj drami Iphigenia u Tauridi nagrađena je Oktobarskom nagradom grada Beograda za 1960. godinu, a njezina matična kuća joj je 1974. godine dodijelila Plaketu Jugoslavenskog dramskog kazališta za životno djelo. Mnoge domaće i svjetski poznate uloge odglumila je i u poznatom beogradskom Ateljeu 212. Za poseban dopronos glumi dobila je mnoga priznanja poput Odličja bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem, nagradu Dubrovačkih ljetnih igara Orlando te [[Dobričin prsten]] kao znak zahvalnosti Saveza dramskih umjetnika Srbije. Glumila je i izvan granica države, u Argentini (Mar del Plata) te Indiji (New Delhi), a autorica je knjige Svijet glume koju je objavila 1991. godine. Iako je cijeli svoj život posvetila kazališnim daskama, nekoliko je puta nastupila na velikim i malim ekranima. Prva njena filmska uloga bila je u filmu Raduim 1943. godine. Istakla se i u drugim filmovima, a najupečatljiviji su Sofka, Priča o fabrici, Poslednji dan, Nevjera, Tuđa zemlja, Lazar te Krvava košulja. Glumila je i u [[televizijska serija|televizijskim serijama]], od kojih je najpoznatija uloga Marije u [[Crni sneg|Crnom snegu]]. Snagu izraza pokazala je u večeri istarske poezije, Istarska večera u travnju 1947. godine recitirajući stihove [[Mate Balota|Mate Balote]], čime je duboko ganula svoje sunarodnjake, a u mnogim gradovima domovine te susjednih zemalja pokazivala je svoj talent recitirajući Balotine pjesme Sipe pive i Dvi daske. Kasnije su joj dodijeljena mnoga priznanja zbog doprinosa očuvanju čakavske poezije, među kojima je bila [[nagrada Marko Marulić]] za čakavsku poeziju, te [[nagrada Mijo Mirković]] za Dane Mate Balote. U glumačkoj karijeri odigrala je preko trista kazališnih drama, a zbog svog značaja za Istru i istarski narod dobila je počasni nadimak Kći Istre.<ref name="istrapedia"/>
Lit.: Vasilija Kolaković, Marija Crnobori, Beograd 1961.; Marija Crnobori: zbornik, (priredio: Aleksandar Milosavljević), Savez dramskih umetnika Srbije, Beograd 1995.; Lada Čale Feldman, Euridikini osvrti: o rodnim izvedbama u teoriji, folkloru, književnosti i kazalištu, Zagreb 2001.; Moja Ifigenija (Marija Crnobori), Kolo 2/1999., 177 -197.<ref name="istrapedia"/>
|
