Razlika između inačica stranice »Okcitanski jezik«

Nema promjene veličine ,  prije 3 godine
m
Riječi sa sufiksom -ski pišu se malim slovom
m
m (Riječi sa sufiksom -ski pišu se malim slovom)
|iso1=oc|iso2=oci|sil=oci
}}
[[Datoteka:Flag_of_Occitania_(with_star).svg|thumb|Zastava [[Okcitanci|Okcitanskogokcitanskog]] naroda]]
'''Okcitanski jezik''' (provansalski, ''langue d'oc''; ISO 639-3: [http://www.sil.org/ISO639-3/documentation.asp?id=oci oci]) jedan od [[okcitanski jezici|okcitanskih]] jezika, [[iberoromanski jezici|iberoromanski]] ogranak, koji se govore u departmanima južne [[Francuska|Francuske]], te u nekim dijelovima [[Španjolska|Španjolske]] i [[Italija|Italije]], i u [[Monako|Monaku]]. Postoji 6 dijalekata [[overnjanski]], [[gaskonjski]], [[langedoški]], [[limuzinski]], provansalski i alpski ili alpinski. Uz okcitanski u oksitanske jezike pripadao je i danas izumrli [[Judeoprovansalski jezik]] <ref>[http://linguistlist.org/forms/langs/LLDescription.cfm?code=sdt The Shuadit Language]</ref>, kojim su govorili [[Židovi]]. Poznat je kao jezik trubadura, a svoj procvat doživljava u razdoblju od 11. do 13. stoljeća kada se razvija u književni jezik. Nakon toga slijedi razdoblje propasti i odumiranja, ali unatoč svemu, i danas se uspio održati u govoru stanovnika ruralnih područja i visoko obrazovanih ljudi. Najpoznatiji trubadur koji ga je koristio je Viljam IX akvitanski.