Martin Luther: razlika između inačica

Njegova vjerska reformacija duboko je utjecala na političke, ekonomske, obrazovne i jezične prilike u svijetu što ga je učinilo jednom od najvažnijih figura europske povijesti. Martin Luther rođen je 10. studenog [[1483]]. godine u mjestu [[Eisleben]]. Imao je vrlo strog odgoj, uobičajen za ono vrijeme i često je bio kruto kažnjavan, tako da je i bježao od kuće, čega će se kasnije prisjećati. Osnovno i srednje obrazovanje Martin Luther stjecao je u Mansfeldu (1487.), Eislebenu (1494. možda latinska škola?), Magdeburgu (1497. katedralna škola) i Eisenachu (1498. latinska škola). U Magdeburgu na katedralnoj školi podučavala su "Braća zajedničkog života", pobožna vjerska zajednica i pokret koji je načela svog vjerskog života ravnao prema "devotio moderna" (nova pobožnost). U Eislebenu je pjevao u zboru "Chorus Musicus" u crkvi sv. Jurja, zarađivao si kruh prošnjom pjevanjem od kuće do kuće kao njem. "Kurrendesänger", prozvani njem. "Partekenhengste" (izvor: WA W 30, 2. Abt., 576,28) i kod sprovoda. Godine [[1501]]. u travnju u dobi od 17 godina preselio se i upisao na sveučilište u [[Erfurt]]. Ipak, Luther sam priznaje "da je bio veliki, teški i sramotan grešnik, i da je svoju mladost proveo prokleto i promašeno" (izvor: WA 26, 508, 32). Po naravi je bio kolerik i skrupulozan, vrlo društven, sklon piću već od mladosti, tipično za Nijemce u ono vrijeme (poznata je njegova izreka: "Žderem kao Čeh, a ločem kao Nijemac") i veseljak u mladosti, ali i sklon nasilju, što je naslijedio od oca. Njegov otac Hans Luder, podrijetlom iz seljačke obitelji iz sela Möhra blizu Eisenacha, bio je [[rudar]] u [[rudnik]]u bakra u području grofovije Mansfeld, a 1483. preselio se sa svojom suprugom Margaretom i njegovim najstarijim sinom (imena nepoznata) prvo u Eisleben za nekoliko mjeseci, zatim nakon rođenja njegovog drugog sina Martina, u Mansfeld (izvor: WA Tr, 5, 95, 3). Do 1507. godine Hans Luder (1459.-1530.) se u Mansfeldu etablirao u uglednog poduzetnika rudarstva i gradskog vijećnika, tako da je sa svojom suprugom, Margaretom, rođ. Lindeman (1463.-1531.), svom sinu Martinu mogao omogućiti studij.

Kada je [[papa]] ponovno osudio njegovo učenje Luther mu je odgovorio s tri spisa (''An den christlichen Adel deutscher Nation; Von der babylonischen Gefangenschaft der Kirche i Von der Freiheit eines Christenmenschen''), u kojima je iznio vlastite osnovne koncepcije: spas kršćaninu donosi vjera u Kristovu otkupnu žrtvu, a ne dobra djela koja čini; izvor istine u religiji nije tzv. sveta predaja nego [[Sveto pismo]]; Crkva nije posrednik između čovjeka i Boga, jer unutarnju religioznost daje neposredno sam [[Bog]]. "Samo Isus", "samo Pismo", "samo milost" i "samo vjera" poznata su četiri načela kojima je obuhvatio reformacijski nauk povratka na izvorno, novozavjetno, kršćanstvo. U svojim istupima težio je i ka jeftinijoj crkvi. Pored stavova koje je zastupao njegovoj popularnosti pridonijela je i njegova elokvencija jer je njegovao humorističan, grub i vulgaran stil (papu je, na primjer, zbog njegova razvratna života, zapostavljanja novozavjetnoga kršćanskog nauka i uvođenja kojekakvih hereza nazivao antikristom, što je u ono vrijeme bilo veoma šokantno). Međutim i Luther nije bio sasvim imun prema porocima kao što će priznati: "Kao što ne mogu otkotrljati brda, stvarati nove zvijezde, odgristi si nos, tako se ne mogu ostaviti razvratnosti" (izvor: Briefe aus Homberg, Luthers Werke II, Jena, 215).Krajem [[1520]]. godine Luther javno spaljuje papinu bulu, a u siječnju [[1521]]. papa ga je zauzvrat ekskomunicirao svojom bulom Decet Romanum Pontificem. Car [[Karlo V., njemačko-rimski car|Karlo V.]], kao izvršitelj papinske ekskomunikacije pozvao je Luthera da dođe na sabor u [[Worms]] (u travnju 1521.) kako bi tu Luther opozvao svoje učenje. Luther se pojavio na saboru, ali je odbio opozvati svoje učenje tvrdeći kako ne može ići protiv svoje savjesti pa je protiv njega i njegovih sumišljenika izrečena kazna progona iz države (''Reichsacht''). Tada mu je njegov simpatizer saski knez-izbornik Fridrich pružio tajno utočište u dvorcu [[Wartburg]]. U Wartburgu Luther počinje prevoditi [[Novi zavjet]] s originalnogizvornog grčkog na njemački jezik, iako sa mnogim prevodilačkim greškama, što je bio njegovzačetak doprinos stvaranjustvaranja jedinstvenog njemačkog književnog jezika, koji se zapravo tek 150 godina nakon Luthera postupno počinje oblikovati. Prije Luthera do u njegovo vrijeme, od 1466. do 1522. godine bilo je 18 njemačkih prijevoda Biblije, ali u malim nakladama i 70 prijevoda Novog zavjeta na različitim njemačkim narječjima. Od 1522. do 1533. godine pojavilo se 85 izdanja njegova prijevoda Biblije. U to doba Lutherov radikalizam počinje iščezavati te on sve više zalaže za miran razvitak i nenasilna sredstva, a službenim osloncem Reformacije proglašava kneževu feudalnu vlast.