Elektricitet: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: Migrating 112 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q12725 (translate me) |
Nadopunio Elektricitet |
||
Redak 1:
[[datoteka:Lightning over Oradea Romania 3.jpg|mini|250px|desno|[[Munja|Munje]] nastale za vrijeme [[Grmljavinska oluja|grmljavinske oluje]].]]
[[datoteka:SchemaPiezo.gif|mini|desno|250px|[[Piezoelektrični učinak]] je pojava stvaranja [[Električni naboj|električnog naboja]] (a time i [[napon|električnog napona]]) na površini posebno odrezanog kristala (čvrsti [[dielektrik]] - [[izolator]]), koji je elastično deformiran vanjskom [[sila|silom]].]]
[[Električni naboj]] je jedno od temeljnih očuvanih svojstava elementarnih čestica. Pojave vezane za naboj u mirovanju opisujemo granom fizike koju nazivamo [[elektrostatika]]. Naboj u mirovanju također nazivamo statičkim ili elektrostatičkim nabojem. Naboj u gibanju nazivamo [[električna struja|električnom strujom]], a povezane pojave opisujemo [[elektrodinamika|elektrodinamikom]]. ▼
'''Elektricitet''' ([[Njemački jezik|njem]]. ''Elektrizität'', prema [[Engleski jezik|engl]]. ''electricity'' i [[Francuski jezik|franc]]. ''électricité'' < [[Latinski jezik|znanstv. lat]]. ''electricitas'', izvedeno od ''electricus'': električan, prema lat. electrum < [[Grčki jezik|grč]]. ''ἤλεϰτρον'': [[jantar]]) je svojstvo [[tvari]] koje potječe od viška pozitivno ili negativno [[Električni naboj|električki nabijenih]] [[čestica]].
Još u [[antika|antičko vrijeme]] zapažena je pojava da [[jantar]], kada ga se trlja, dobiva svojstvo privlačenja sitnih čestica. Godine 1600. engleski liječnik [[William Gilbert]], prema grčkom nazivu za jantar (grč. ''ἤλεϰτρον''), nazvao je natrte stvari s opisanim svojstvima električna tijela (lat. ''corpora electrica''). Elektricitet se s jednoga tijela može prenositi na drugo. Količina elektriciteta naziva se [[električni naboj]].
U [[atom]]u je pozitivni naboj [[atomska jezgra|atomske jezgre]] jednak negativnomu naboju svih [[elektron]]a, odnosno broj [[proton]]a jednak broju elektrona, pa se zato djelovanja tih naboja prema van međusobno poništavaju ili neutraliziraju. Tek kada se u nekom tijelu odvoji dio elektrona od atoma, dolaze do izražaja privlačne [[sila|sile]] između pozitivnih i negativnih čestica. Te sile nastoje elektrone ponovno vratiti na ona mjesta u atomu na kojima su se prije nalazili. Zbog djelovanja tih sila dolazi do gibanja električki nabijenih čestica ili [[električna struja|električne struje]]. Odvajanje elektrona od pripadnih atomskih jezgara čini temelj proizvodnje [[električna energija|električne energije]]. U galvanskim člancima i akumulatorima razdvajanje elektriciteta izvode kemijske sile. Za dobivanje velike količine električne energije služe [[električni generator]]i.
Elektroni lako prolaze kroz dobre [[Električni vodič|električne vodiče]] (na primjer [[kovine]]), a teško kroz loše vodiče ili [[izolator]]e (na primjer [[zrak]], [[kaučuk]], [[porculan]]). Ako se vodič stavi u blizinu naelektriziranog tijela, to će tijelo, već prema vrsti svojega naboja, elektrone vodiča ili privući u što veću blizinu ili odbiti od sebe u najveću moguću daljinu. Taj način razdvajanja elektriciteta u vodiču naziva se [[influencija]]. <ref> '''elektricitet''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17560] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.</ref>
▲[[Električni naboj]] je jedno od temeljnih očuvanih svojstava [[Elementarna čestica|elementarnih čestica]]. Pojave vezane za naboj u mirovanju opisujemo granom [[fizika|fizike]] koju nazivamo [[elektrostatika]]. Naboj u mirovanju također nazivamo statičkim ili elektrostatičkim nabojem. Naboj u gibanju nazivamo [[električna struja|električnom strujom]], a povezane pojave opisujemo [[elektrodinamika|elektrodinamikom]]. Postojanje elektriciteta zapaža se u prostoru posredstvom [[elektromagnetsko polje|elektromagnetskog polja]] koje nastaje oko naboja. Ako naboj miruje postoji samo [[električno polje]], takozvano elektrostatsko polje. Naboj u pokretu stvara i magnetsku komponentu [[Elektromagnetsko polje|elektromagnetskog polja]]. Elektricitet je otkriven zapažanjem postojanja elektrostatskog polja (privlačenje sitnih predmeta) u blizini naelektriziranog štapića od [[jantar]]a.
== Piezoelektricitet ==
{{glavni|Piezoelektrični učinak}}
'''Piezoelektrični efekt''' ([[Grčki jezik|grč]]. ''piezo'' - gurati) ili '''piezoelektrični učinak''' je pojava stvaranja [[Električni naboj|električnog naboja]] na površini posebno odrezanog [[kristal]]a (čvrsti dielektrik - [[izolator]]) koji je elastično deformiran vanjskom [[sila|silom]]. Jedna strana (površina) tog kristala nabit će se negativno, a druga pozitivno. Dakle, kristal postaje električki polariziran. Polarizacija kristala je najveća kada je [[naprezanje]] usmjereno u pravcu piezoelektrične osi kristala. Promjenom smjera deformacije (tlak - [[Vlačno ispitivanje|vlak]]) dolazi do polarizacije obrnutog smjera. Piezoelektrični efekt otkrili su 1890. Jacques i [[Pierre Curie]]. Koristi se u [[Senzori|senzorima]] [[tlak]]a. Najznačajniji piezoelektrični materijali su [[kvarc]] ([[Silicijev dioksid|SiO<sub>2</sub>]]), Seignettova sol, [[turmalin]], [[topaz]], [[kost]], [[svila]], [[Drvo (materijal)|drvo]], te umjetni materijali poput raznih vrsta [[keramika|keramike]], [[plastika|plastike]] i [[kristal]]a, a u novije vrijeme PZT keramike. Iako je dugo nakon otkrića bio samo zanimljiv [[laboratorij]]ski efekt, s vremenom je pronašao primjenu u brojnim [[Strojevi|uređajima]]. Prisutan je i obrnuti efekt: mehanička deformacija [[materijal]]a kada je na njega primijenjen [[električni napon]]. <ref> [http://www.scribd.com/doc/22051398/PREDAVANJA] “Ispitivanje materijala”, doc. dr. sc. Stoja Rešković, Metalurški fakultet Sveučilišta u Zagrebu, www.scribd.com/doc, 2010. </ref>
== Izvori ==
{{izvori}}
==Vanjske poveznice==
| |||