Razlika između inačica stranice »Sklonost potvrdi«

m
bez sažetka
m
m
'''Sklonost potvrdi''' je sklonost ka traženju, interpretiranju, favoriziranju i prizivanju informacija na način potvrde prethodno postojećeg uvjerenja ili hipoteze.<ref>{{cite book | last=Plous | first=Scott | title=The Psychology of Judgment and Decision Making | page=233 | date=1993}}</ref> To je oblik [[kognitivna sklonost|kognitivne sklonosti]] i sustavne pogreške [[induktivno zaključivanje|induktivnog zaključivanja]]. Ljudi iskazuju ovu sklonost kada prikupljaju ili prikazuju informacije na selektivan način, ili kada ih interpretiraju s [[cognitive bias|kognitivnom sklonošću]]. Učinak je jači kod pitanja koja su nabijena emocijama, te kod duboko usađenih vjerovanja. Ljudi također imaju sklonost prikazivanja nejasnih dokaza u smislu potvrde vlastite pozicije. Pretrage, interpretacije i sjećanja sa sklonostima koriste se za objašenjenje polariziranih stavova (kod ekstremnih neslaganja, iako strane raspolažu istim informacijama), ustrajanja u opovrgnutim uvjerenjima (kada uvjerenje i dalje postoji, iako je dokazom opovrgnuto), iracionalnog efekta prvenstva (većeg oslanjanja na informacije koje su spoznate prije naknadnih) i [[prividna koleracija|prividne koleracije]] (kada ljudi pogrešnopogrješno zaključuju o povezanosti dvaju događaja ili situacija).
 
Niz opita tijekom 1960-ih ukazali su na ljudsku sklonost za potvrđivanje vlastitih prethodno utvrđenih uvjerenja. Naknadni su radovi iste rezultate tumačili kao nastojanja za jednostrano testiranje ideja, s usredotočenjem na jednu mogućnost i uz zanemarivanje ostalih. U određenim slučajevima ova sklonost može dovesti do naklonjenih zaključaka. Objašnjenje za uočene sklonosti uključuje promišljanje ka željenom rezultatu (wishful thinking) i ograničen ljudski kapacitet za obradu podataka. Drugo objašnjenje iskazivanja sklonosti potvrde je da je ljudima prihvatljivije biti u krivu nego istraživati na neutralan i znanstven način.
316

uređivanja