Giuseppe Tartini: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 19:
Danas je najpoznatije Tartinijevo djelo "[[sonata Đavolji triler]]", sonata za solo violinu koja iziskuje brojne tehnički zahtjevne [[tril (glazba)|trileve]] s [[dvostruka stanka|dvostrukim stankama]], pa je teška čak i za moderne standarde (jedan mit govori o tome kako je Tartini imao [[polidaktilija|šest prstiju]] na lijevoj ruci, pa je lakše mogao svirati ove trileve). Prema legendi Tartinija je za pisanje sonate inspirirao san u kojem je vidio [[đavao|đavla]] koji je svirao violinu uz podnožje njegova kreveta.
 
Gotovo sva Tartinijeva djela čine [[violinski koncert|violinski koncerti]] i [[violinska sonata|sonate]]. Tartinijeve skladbe uključuju sakralna djela poput [[Miserere]] skladanog između [[1739]]. i [[1741]]. na zahtjev [[papa|pape]] [[Klement XII.|Klementa XII.]] <ref>Biografija na istrianet.org, navedeno pod External links</ref> i [[Stabat Mater]] skladanog [[1769]].<ref>Biografija na All Music Guide, navedeno pod External links</ref> Tartinijeva glazba problematična je za učenjake i uređivače jer Tartini nikad nije datirao svoje rukopise, a mnoga već objavljena djela ili djela dovršena godinama prije često je prepravljao. Stoga se teško može odrediti kad je djelo nastalo, kada je prepravljeno i koliko su opsežne bile prepravke. ZnanstveniciJEBACI [[Minos Dounias]] i [[Paul Brainard]] pokušali su podijeliti Tartinijeva djela u razdoblja u potpunosti prema stilističkim karakteristikama glazbe.
 
Osim skladateljskog rada Tartini je bio i glazbeni teoretičar vrlo praktičnih sklonosti. Smatra se zaslužnim za otkriće [[kombinacijski ton|sumarnih i diferencijalnih tonova]], akustičkog fenomena posebno korisnog u gudačkim instrumentima (intonacija dvostrukih stanki može se procijeniti pažljivim slušanjem diferencijalnog tona, tzv. "[[terzo suono]]"). Svoja je otkrića objavio u raspravi ''Trattato di musica secondo la vera scienza dell'armonia'' ([[Padova]], [[1754]]).