FK Sloboda Tuzla: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Soljenko (razgovor | doprinosi)
Soljenko (razgovor | doprinosi)
Redak 5:
[[Datoteka:FK_Sloboda_Tuzla_Grb.png|mini|lijevo|200px|Stari klupski grb]]
 
Prethodnik Slobode je klub osnovan davne [[1919.]] godine pod imenom '''Gorki''' koji je zabranjen 1924. godine. Nakon zabrane Gorkog i Hajduka, dvaju radničkih športskih klubova iz Tuzle, tri godine u Tuzli nije bilo takvih društava, a svaki pokušaj obnove nekog takvog društva osujetila je policija. Aktivisti su se uporno zalagalii i uz želju velikog broja radnika 20. studenoga 1927. godine, u Tuzli je osnovano Radničko-kulturno sportsko društvo Sloboda, s četiri sekcije: športskom, tamburaškp, horskom i diletantskom. Članovi nogometne momčadi športske sekcije bili su Karlo Mot, Jozo i Nikola Kemenc, Suljo Nezirović, Alfred Puhta, Safet i Ešo Isabegović, Oto i Ivica Milanović, Josip Leder, Muho Mujezinović, Karlo Švarc, Vlado Mileusnić, Rihard Žlebnik, Mujo Begić, a prvu utakmicu odigrali su sa Solvajem iz [[Lukavac|Lukavca]]. Kulturno-prosvjetno društvo i RSK Slobodu vodili su [[socijaldemokrati]] od 1927. do 1932. godine , ali u oba društva su unatoč ilegalnih uvjeta za rad, stalni i trajni utjecaj imali komunisti. Početkom 1928. godine športska sekcija se osamostalila i postala samostalni klub pod imenom Radnički sportski klub "Sloboda". Uspostavom [[Šestosiječanjska diktatura|Šestosiječanjske diktature]] Sloboda je bila na zubu režima koji je po svim radničkim organizacijama nesmiljeno udarao i vršio pritiske kao na protudržavne elemente. Sloboda je zadnju utakmicu uspjela odigrati Sportskim klubom Šumadija 8. svibnja 1932. godine. Vrlo brzo iste godine, na jednom sastanku igrača i UO Kluba socijaldemokrata [[Jozo Jurić]], koji je tad predsjedavao RKPD Sloboda, izjavio je da obustavlja rad Kluba na pola godine, s time da će svakom igraču koji želi dati ispisnicu radi prelaska u drugi klub. U stvari je ovo značilo zabranu rada RSK Sloboda koju je policija sprovela uz znanje i punu potporu socijaldemokrata. Nakon ovog dio igrača napustio je Tuzlu ili prestao igrati.<ref>(boš.) [http://www.frontslobode.ba/vijesti/fudbal/57251/uci-da-bi-volio-3-formiranje-rsk-sloboda Front Slobode] Haris Šahović: ''"Uči da bi volio"(3):Formiranje RSK "Sloboda"'' 7. kolovoza 2015. (pristupljeno 3. lipnja 2017.)</ref>
Klub je osnovan davne [[1919.]] godine pod imenom '''Gorki'''.
 
U osovinskom napadu na Jugoslaviju, prostorije RSK Slobode bile su svojevrsni stožer za obranu Tuzle. Komunističko vodstvo okupljalo se ondje i slalo mladež kopati rovove i pripremati prostorije za prijam ranjenika s bojišta, no u sveopćem rasulu neželjene Jugoslavije njemačke snage već 15. travnja ušle su u Tuzlu. Uspostavljena je vlast NDH, pod čiji je udar došla Sloboda. Polovicom svibnja 1941. godine ustaške vlasti došle su preuzeti imovinu Slobode, no osoblje je lukavo svu imovinu i arhiv razdijelilo članstvu, zakopalo ili krivotvorilo. Istog mjeseca ustaške vlasti zapečatile su Slobodine prostorije i klub je prestao postojati. Od približno 600 članova predratne Slobode, u NOB-u i socijalističkoj revoluciji sudjelovalo je 95% njenih članova, od čega je poginulo 109 boraca, među kojima i četiri [[narodni heroj Jugoslavije|narodna heroja]]: [[Muharem Merdžić]], [[Ivan Marković|Ivan Marković Irac]], [[Albin Herljević]] i [[Enver Šiljak]]. <ref name="Uči da bi volio7">(boš.) [http://www.frontslobode.ba/vijesti/fudbal/59643/uci-da-bi-volio-7-gasenje-rsk-sloboda-od-strane-fasista-1941-godine Front Slobode] Haris Šahović: ''"Uči da bi volio"(7): Gašenje RSK "Sloboda" od strane fašista 1941. godine'' 318. srpnjarujna 2015. (pristupljeno 3. lipnja 2017.)</ref>
 
Svoj ulazak u elitno društvo jugoslavenskog nogometa osigurala je [[1959.]] godine, a od [[1969.]] godine stalni je član Prve lige [[SFRJ|bivše države]], a kasnije i Prve, te [[Premijer nogometna liga BiH|Premijer lige BiH]]. U [[Rat u BiH|poslijeratnom]] vremenu Sloboda se dva puta natjecala u [[Intertoto kup]]u ([[2003.]] i [[2004.]]), gdje je u oba navrata prošla prvo kolo. Sloboda je nakon deset sezona provedenih u najvišem rangu bh. nogometa ispala u [[Prva liga FBiH|Prvu ligu FBiH]]. Uz pomoć trenera [[Miroslav Blažević|Miroslava Blaževića]] sezonu 2013./14. su završili kao prvaci Prve lige čime su ostvarili povratak u Premijer ligu.<ref>[http://www.jutarnji.hr/ciro-vratio-slobodu-u-premijer-ligu-bih--sretan--sam--plasio-sam-se-da-ce-mi-puknuti-srce-/1195761/ Ćiro postao prvak sa svojom Slobodom: Sretan sam, plašio sam se da će mi puknuti srce!], Jutarnji list, 31. svibnja 2014.</ref>Danas su,uz Zrinjski,najbolji klub u Premijer ligi BiH.