Petar Bakić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
{{Infookvir biskup
| ime_biskupa = Petar Bakić
| slika =
| slika_širina =
| slika_opis =
| datum_rođenja = [[28. rujna]] [[1670]].
| mjesto_rođenja = [[Split]]
| datum_smrti
| mjesto_smrti = [[Križovljan
| svećenik = [[17. prosinca]] [[1695.]]
| biskup = [[1710.]]
| titula = [[Srijemska biskupija|Srijemski biskup]]<br>[[Đakovačko-osječka nadbiskupija|Đakovačko-bosanski biskup]]
| titula =▼
| služba =
| prethodne_službe =
| počasti_u_njegovo_ime =
|
}}
'''Petar Bakić''' ([[Split]], [[28. rujna]] [[1670]]. - [[Križovljan
== Životopis ==
Petar Bakić
Kako je biskup Bakić došao u sukob s Komorom zbog oduzimanja dijelova vlastelinstva kod formiranja [[Vojna krajina|Vojne krajine]], te u sukob s podanicima zbog svoje strogosti i s đakovačkim franjevcima zbog uvođenja tridentskog zakonodavstva u pastoralnoj službi u biskupiji, bio je maknut iz Ðakova, a vlastelinstvo stavljeno pod prinudnu upravu Komore. U njegovoj je odsutnosti vidno opalo gospodarstvo, a posebice [[Ergela Đakovo|ergela]]. Zbog sukoba s franjevcima i državom, 1729. godine pokrenuta je protiv njega istraga, nakon koje mu je privremeno oduzeta uprava biskupijskim dobrima, te je zakupio i živio u dvorcu [[Križovljan Grad]]. [[Marija Terezija]] ga je rehabilitirala, i 1740. godine darovala mu maruševačko-križovljanski posjed. Nakon smrti, darovnicom koju je potvrdio 12. siječnja 1752. godine. Banski sud u [[Zagreb]]u, posjed je naslijedio bratov unuk Pavao Bakić.▼
▲Kako je biskup Bakić došao u sukob s Komorom zbog oduzimanja dijelova vlastelinstva kod formiranja [[Vojna krajina|Vojne krajine]], te u sukob s podanicima zbog svoje
== Spisateljski rad ==▼
U "Zapovidima" detaljno određuje svakodnevni život na selu biskupskog vlastelinstva. On je bio u pravom smislu vlastelin. Da bi na selu uzdigao stočarstvo, i uopće unaprijedio seoski život, odredio je da seljaci, njegovi podanici, moraju držati kvalitetnu stoku, graditi staje i svinjce te gospodarske zgrade. Osnovao je pripusne postaje po cijelom vlastelinstvu. Bio je iznimno strog prema onima koji se nisu pridržavali njegovih odredbi.▼
Nažalost, manuskript "Opis vlastelinstva" je izgubljen, ali je poznato da sadrži detaljne opise gospodarstva, konja, krupne i sitne stoke, psa ovčara, lovačkih pasa. Spominje hrvatske pasmine: [[hrvatski ovčar|hrvatskog ovčara]], [[posavski gonič|posavskog]] i [[istarski kratkodlaki gonič|istarskog goniča]] te [[dalmatinski pas|dalmatinskog psa]]. Naime, na vlastelinstvu, bogatom šumama i šikarama, bilo je bogatih lovišta različite divljači pa su biskupi uzgajali više vrsta lovačkih pasa te ih čak prodavali u više europskih zemalja.▼
▲Napisao je dva dragocjena spisa, "''Zapovidi''" i "''Opis vlastelinstva''", a većina starijih povjesničari se pozivala na njegove manuskripte. U "''Zapovidima''" detaljno određuje svakodnevni život na selu biskupskog vlastelinstva
== Obnova ergele Lipicanaca ==▼
▲Nažalost, manuskript "''Opis vlastelinstva''" je izgubljen, ali je poznato da sadrži detaljne opise gospodarstva, konja, krupne i sitne stoke, psa ovčara, lovačkih pasa.
Nakon povlačenja Turaka, biskup [[Đuro Patačić|Patačić]] je 1706. Započeo s obnovom devastirane ergele [[Lipicanac|Lipicanaca]] nabavivši iz [[Carigrad|Carigrada]] 18 arapskih kobila i 8 pastuha. Njegov nasljednik biskup Bakić podigao je nove staje za 250 konja i obnovio srednjovjekovnu tradiciju uzgoja konja. U njegovim se stajama nalazilo preko 220 grla. Biskup Bakić 1719. godine nabavio je iz Egipta 30 arapskih kobila i isto toliko ždrijebaca, a platio ih je slavonskim hrastovima za gradnju brodova. U svojoj je ergeli 1728. godine imao 86 arapskih kobila, 5 ždrijebaca i 288 grla podmlatka, a izvan ergele još 170 jahačih konja. ▼
▲=== Obnova ergele Lipicanaca ===
▲Nakon povlačenja Turaka, biskup [[Đuro Patačić|Patačić]] je [[1706.]]
== Literatura ==
|