Sustav domenskih imena: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 13:
== Povijest ==
Praksa korištenja imena kao jednostavniji i lakše pamtljiviju predstavku brojčane adrese hosta na mreži datira iz ARPANET ere. Prije no što je DNS izmišljen u 1982, svakom računalu na mreži je računalo u SRI (sada SRI international) dodjeljivalo datoteku zvanu HOSTS.TXT. HOSTS.TXT datoteka je mapirala imena u brojčane vrijednosti. Host datoteka još i danas postoji na većini modernih operativnih sustava po defaultu i obično sadrži mapiranje „localhodt“ u IP adresu 127.0.0.1. Mnogi
Ubrzan rast mreže je učinio centralno održavanje, ručno rađene HOSTS.TXT datoteke neodrživim; postalo je nepohodno uvođenje skalabilnijeg sustava automatski rasprostranjenih potrebnih informacija.
U 1984. godini studenti: Douglas Terry, Mark Painter, David Riggle, i Songnian Zhou _ su napisali prvu implementaciju za Unix NS (server imena), nazvanu The Berkeley Internet Name Domain (BIND) server. U 1985. godini, Kevin Dunlap iz DEC je unačajno prepisao DNS implementaciju. Mike Karels, Phil Almquist i Paul Vixie su održavali BIND<ref name="Terry USENIX 2004">{{cite conference
Redak 44:
=== Sintaksa domenskih imena ===
* najdesniji prenosi vršnu domenu; na primjer, domensko ime www.primjer.com pripada com vršnoj domeni
* hijerarhija domena se smanjuje od desna na lijevo, svaka oznaka na lijevo označava podvrstu domene na desno. Na primjer, oznaka primjer određuje poddomenu com domene i www je poddomena primjer.com-a. Ovo stablo podvrsta može imati 127 razina.
Redak 51:
* Ime računala (hostname) je ime koje ima pridruženu barem jednu IP adresu . Na primjer, domenska imena www.primjer.com i primjer.com su također imena računala, gdje com domena nije.
===
Ograničen skup ASCII znakova dozvoljneih u DNS-u sprečavaju predstavljanje imena i riječi raznih jezika u njihovom abecednom prikazu. Da bi se to omogućilo, ICANN je odobrila Sistem međunarodnih domenskih imena u aplikacijama (Internationalizing Domain Names in Applications – IDNA), kojima korisničke aplikacije, kao što je web preglednik, mapiraju Unicode znakovlje u odgovarajući DNS znakovni skup koristeći Punycode. U 2009. godini ICANN je dozvolila instalaciju međunarodnih kodova domenskih imena vršnih domena. Zatim je puno registara postojećih vršnih domenskih imena (TLD –top level domain) prihvatilo IDNA sustav.
===
Sustav domenskog imena (DNS) se održava sustavom distribuirane baze podataka, koja koristi klijentsko – serverski način. Čvor ove baze podataka su imenski poslužitelji. Svaka domena ima barem jedan autoritativni DNS server koji objavljuje informacije o toj domeni i imenskim poslužiteljima bilo koje podređene domene . Korijenski imenski server poslužuje vrh hijerarhije, serveri koji ma se šalje upit kada se traži (razlučuje) TLD.
Redak 118:
Proces prevođenja DNS-a smanjuje opterećenje na pojedinačne poslužitelje predmemoriranjem zapisa DNS zahtjeva nakon odgovora na neko vrijem. Ovo podrazumijeva lokalno spremanje i daljnje propitivanje kopije umjesto stvaranja daljnjeg novog zahtjeva. Vrijeme na koje prevoditelj predmemorira DNS odgovor određeno je vrijednošću koja se zove vrijeme života –TTL (time to live) koje je povezano sa svakim zapisom. TTL postavlja administrator DNS servera koji daje autoritativne odgovore. Ova vremena valjanosti mogu varirati od samo jedne sekunde do dana ili čak tjedana.
Neki prevoditelji mogu zanemariti TTL vrijednosti jer protokol podržava predmemoriranje sve do 68 godina ili uopće ne. Negativno predmemoriranje, pri. predmemoriranje činjenice da ne postoji zapis, je određeno imenskim poslužiteljima koji su nadređeni za zonu koja mora uključiti SOA zapis (Početak nadležnosti) s izvještavanjem o ne postojanju traženog tipa. Vrijednost MINIMUM polja SOA zapisa i TTL same SOA-e se koristi da bi se ustanovio TTL za negativni odgovor.
Redak 156:
Zapis izvora (RR ) je osnovni podatkovni element u sustavu domenskih imena. Svaki zapis ima tip (A, MX, etc.), vrijeme isteka vrijednosti, klasu te neki tip specifičnih podataka za taj tip. Zapisi izvora istog tipa određuje skup izvornog zapisa (RRset). Redoslijed izvora zapisa u skupu, vraćenih od razlučivača aplikaciji, je nedefiniran, ali počesto poslužitelji ih poredaju kružnim djelovanjem (round-robin) da bi postigli balansiranje opterećenja na svjetskom poslužitelju. DNSSEC, kakogod, radi na potpunim skupovima zapisa izvora po abecednom redu.
{| class="MsoTableGrid"
| |||