Inačica od 18. listopada 2016. u 23:31 uredi SpeedyBot (razgovor \| doprinosi) Otvaratelji računa, Botovi, IP blok iznimke 179.743 edits m lektura ← Starija izmjena		Inačica od 8. lipnja 2017. u 13:01 uredi ukloni ovu izmjenu DarkoV (razgovor \| doprinosi) 583 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 17: }} *Antimon su poznavali još stari Egipćani 2500.-2200. prije Krista. U srednjem vijeku kemičari su, uz antimon, poznavali arsen i bizmut. Atimon se kao i arsen, pojavljuje u sivoj metalnoj i ~~utoj~~žutoj nemetalnoj modifikaciji. ~~Atimon~~Antimon je sivobijeli sjajan metal. Krt je, pa se može kovati i lijevati samo u slitinama s drugim metalima. Kristalna mu je rešetka kao i ona u metalnog arsena. Pare antimona sastoje se od molekula Sb4 i Sb2. Dodaje se olovu pri izradi rešetke za ploče akumulatora da bi bile tvrđe. Njegovi se spojevi upotrebljavaju za izradu boja, keramike i emajla te u industriji stakla i gume. Pri običnoj temperaturi je postojan na zraku, a zagrijavanjem iznad tališta, izgara plavkastobijelim plamenom u antimonov trioksid (Sb2O3). Ime mu dolazi od grčkih riječi ''anti'' i ''monos'' što znači onaj koji ne dolazi sam. Simbol dolazi od latinskog naziva za [[antimonov sulfid]] - ''stibium''. Žuti nemetalni antimon je nestabilna alotropska modifikacija koja lako prelazi u stabilni sivi metalni antimon. Sivi antimon ima svojstvo da mu se volumen pri taljenju smanjuje. Na zraku je stabilan ali ako se zagrije izgara. Lako se otapa u oksidirajućim kiselinama. Antimon i njegovi spojevi su toksični. Nadražuje na dodir.

Antimon: razlika između inačica