Inačica od 8. lipnja 2017. u 16:24 uredi 37.122.189.104 (razgovor) →‎Povijest Oznaka: VisualEditor ← Starija izmjena		Inačica od 8. lipnja 2017. u 17:35 uredi ukloni ovu izmjenu Tulkas Astaldo (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, IP blok iznimke, Ophoditelji, Administratori 39.689 edits m uklonjena promjena suradnika 37.122.189.104 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Ivica Vlahović Novija izmjena →
Redak 5: Općenito, energetika se povezuje s traženjem načela koja točno opisuju korisne i beskorisne energijske tokove i skladištenje energije prilikom transformacija. 'Načela' ovdje treba shvatiti kao fenomen koji se ponaša kao povijesna invarijanta pod višestrukim promatranjima. Kada određeni, kritični broj ljudi promotri takve invarijante, načela tada uobičajeno dobiju status 'fundamentalnih zakona' znanosti. Kao u cijeloj znanosti, da li se neki teorem ili načelo smatra fundamentalnim zakonom fizike ovisi o tome koliko se ljudi slaže s takvim prijedlogom. Stoga je krajnji cilj energetike opis fundamentalnih zakona. Filozofi znanosti smatraju da se fundamentalni [[zakoni termodinamike]] mogu smatrati zakonima energetike, (Reiser 1926, str 432). Kroz pojašnjenja tih zakona, energetika cilja da razvije pouzdana predviđanja o tokovima energije i transformacija prilikom skladištenja, od nano do makro razine. == Povijest == [[Energetika]] ima kontroverznu prošlost. Neki autori smatraju da se porijeklo energetike može naći u radu starih Grka, ali matematičke formulacije počinju s radom [[Leibniz\|Leibniza.]] Liet.-Col. [[Richard de Villamil]] (1928) je izjavio da je [[Rankine]] formulirao energetiku kao znanost u svojoj studiji Osnove znanosti energetike (engl. Outlines of the Science of Energetics) objavljenoj u Zborniku filozofskog društva u Glasgowu 1855. W. Ostwald i E. Mach su zatim razvili studiju i krajem 19. stoljeća energetika je smatrana nekompatibilnom s atomskim pogledom atoma nasljeđenom od [[Boltzmann\|Boltzmannove]] teorije plinova. Zatim se 20-tih godina 20. stoljeća [[Lotka]] pokušao nadovezati na Boltzmannove poglede preko matematičke sinteze energetike s biološkom teorijom evolucije. Lotka je smatrao da je princip selekcije u evoluciji bilo ono što je preferiralo optimalne transformacije energije. Ovaj pogled kasnije je utjecao na razvoj ekologije energetike, posebno rad [[Howard T.Odum\|Howard T. Oduma]]. De Villamil je pokušao razjasniti djelokrug energetike uzimanjem u obzir drugih grana fizike razvijanjem sustava koji dijeli [[mehanika\|mehaniku]] na dvije grane; energetiku (znanost o [[energija\|energiji]]) i "čistu" ili "krutu" [[dinamiku]] (znanost o [[količina gibanja\|količini gibanja]]). Prema Villamilu energetika može biti matematički opisana [[skalar\|skalarnim]] jednadžbama, a kruta dinamika [[vektor\|vektorskim]] jednadžbama. Prema ovoj podjeli dimenzije za dinamiku su [[prostor]], [[Vrijeme (fizika)\|vrijeme]] i [[masa]], a za energetiku [[dužina]], vrijeme i masa. Ova podjela je izrađena u skladu s temeljnim pretpostavkama o svojstvima tijela koja se mogu izraziti prema tome kakvi su odgovori na sljedeća dva pitanja:

Energetika: razlika između inačica