|
'''Janko Jurković''' ([[Požega]], [[21. rujna|21. studenog]] [[1827.]] - [[Zagreb]], [[20. ožujka]] [[1889.]]) [[Hrvatska književnost|hrvatski]] [[književnik]] i [[novinar]]. Stilski je pripadao dvama razdobljima, jer je pisao u razdoblju kad je [[romantizam]] prelazio u [[realizam]]; zapravo ga se računa u [[protorealizam]]. Pisao je komedije, novele, [[pripovjetka|pripovjetke]], [[pjesma|pjesme]], [[feljton]]e, jednu [[drama|dramu]] i [[tragedija|tragediju]]. Značajan je po unosu humorističnih i [[satira|satiričnih]] elemenata.
Rodio se u PožeziPožegi 1827. godine. Po većini izvora, datum rođenja je 21. studenog<ref>[1] Župni arkiv u Požegi: Knjiga krštenih IV. (1823.-1852.), str. 77.</ref><ref>[2] Julije Kempf: "Požega", Hrvatske tiskare i knjižare, Požega, 1910., str. 616</ref><ref>[3] Antun Cuvaj: "Građa za povijest školstva, svezak V.", Kraljevska hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada, odjel za bogoštovlje i nastavu, Zagreb 1910., str. 242</ref><ref>[4] "Znameniti i zaslužni Hrvati 925-1925", Odbor za izdanje knjige, Zagreb 1925., str. 124</ref><ref>[5] [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=161 Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005.]</ref>, dok neki noviji izvori navode 21. rujna kao datum rođenja<ref>[6] [http://library.foi.hr/m3/mda1.asp?B=1&A=0000011068&lang=hr Metelwin digital library] (koja kao izvor navodi Wikipediju!)</ref><ref>[7] [http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/03ozujak/0320%20Jurkovic.html HRT Arhiv]</ref>. Studirao je [[bogoslovlje]], a nakon revolucionarne 1848. godine se prebacio na [[pravo]] u Zagrebu. U isto vrijeme je radio kao novinar u [[Narodne novine|Narodnim novinama]]. Nakon četiri godine je suplentom u gimnaziji u Zagrebu. Na tom mjestu je godinu dana, nakon čega odlazi u Beč, potom u Osijek i opet u Zagreb. U [[Zagreb|Zagrebu]] je predavao u [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnoj gimnaziji]] od 1853. do 1862. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., ISBN 978-953-95772-0-7, str. 895.</ref>
[[Književna povijest]] hrvatskog jezika ga svrstava među prve hrvatske [[komedija|komediografe]] i među auktoreautore najboljega stila. U usporedbi s drugim hrvatskim književničkim suvremenicima, bio je među najškolovanijima. Još u prvim stvarateljskim godinama djeluje suprotivosuprotno ondašnjim kretanjima hrvatske književnosti, dotičući se stilova i tema koje su dotadašnjim hrvatskim piscima bile nevrijedne opisivanja. Sâm je značajan jer predstavlja svojevrsni prevrat u hrvatskome književnom stvarateljstvu, jer se okrenuo tim drugim temama i ujedno se odmaknuo se od tema koje su vladale onovremenom hrvatskom književnošću, tema koje su zapravo ponajviše bile odraz nižerazrednih djela njemačke književnosti. Svojstveno mu je bilo davanje značaja [[humor]]nim elementima. Majstorski je opisao hrvatsku malograđanštinu u vremenu kad je bila u usponu na društvenoj ljestvici. Prvo uspjelijeuspješnije djelo mu je ''Pavao Čuturić''.
Nakon toga djela je nastavio stvarati na isti način. Napisao je mnoštvo [[novela]] u kojima je, na ne baš oštar način, iznio sve grdosti u ondašnjemu hrvatskom društvu. Građu za svoje novele Pavao Čuturić i dr. uzimao je iz svakidašnjeg života. Jurković je bio pristaša (tek nastajućeg) realizma u književnosti, zbog čega ga se svrstava u protorealiste. Likove svojih djela stvarao je prema živim modelima.
|
