Razlika između inačica stranice »Joshua Reynolds«

Dodano 467 bajtova ,  prije 4 godine
m
slike
m (slike)
|praksa =
|utjecao =
|utjecali = [[Anthonis Van Dyck]], [[Tizian]], [[Tintoretto]] i [[Paolo VeroneseRembrandt]]
|djela = ''[[Sarah Siddons kao tragična muza]]''
|nagrade = [[Vitez (naslov)]]
}}
'''Sir Joshua Reynolds''' ([[Plympton]], [[16. srpnja]] [[1723.]] – [[London]], [[23. veljače]] [[1792.]]) bio je utjecajni engleski slikar iz [[18. stoljeće|18. stoljeća]], specijaliziran za portrete i poznat po promoviranju tzv. "Velikog stila" slikanja koji je nastojao idealizirati nesavršeno. Bio je jedan od osnivača i prvi predsjednik Kraljevske akademije. Kralj [[Đuro III.]] mu je u znak priznanja za zasluge godine [[1769.]] dao plemićku titulu.
[[Datoteka:Self-portrait_c.1747-9_by_Joshua_Reynolds_(2).jpg|mini|lijevo|<center>Autoportret s 24 godine.]]
 
==Životopis==
[[Datoteka:Captain_the_Honourable_Augustus_Keppel_1725-86_by_Sir_Joshua_Reynolds.jpg|mini|lijevo|<center>Kapetan Augustus Keppel u pozi Apolona Belvederskog, 1753.]]
 
Reynolds je pohađao gimnaziju u [[Plympton]]u u kojoj je njegov otac, svećenik, bio ravnatelj. Mladi Reynolds se tamo podrobno upoznao s tekstovima iz antike i tijekom svog života se mnogo zanimao za književnost, te su mnogi od najboljih britanskih autora 18. stoljeća ([[Samuel Johnson]], [[Edmund Burke]] te [[Oliver Goldsmith]]) postali njegovim najbližim prijateljima. Reynolds je odrana želio postati umjetnik, a od 1740. četiri godine je bio šegrtom u Londonu Thomasu Hudsonu, konvencionalnom [[portret]]istu. Po povratku u [[London]] 1744. godine, počeo je slikati u duhu starih majstora (poput kraljevskih portreta [[Anthonis Van Dyck|Van Dycka]] koje je vidio u Londonu) i razvio je neovisan stil obilježen masnim potezima kista i debelim namazima i tekstura boje, kao na primjer na njegovom portretu kapetana Johna Hamiltona (1746.).
[[Datoteka:George_Augustus_Eliott,_1st_Baron_Heathfield_-_by_Joshua_Reynolds_-_Project_Gutenberg_eText_19009.jpg|mini|<center>Lord Heathfield, 1787.]]
 
God. 1749. Reynolds je isplovio sa svojim prijateljem Augustom Keppelom na Menorcu, jedan od [[Baleari|Balearskih otoka]] Španjolske. Pad s konja ga je prikovao za krevet na pet mjeseci i ostavio mu trajno unakažen ožiljak na usni koji je istaknuta značajka na njegovim kasnijim autoportretima. Sa Menorce odlazi u [[Rim]], gdje je ostao dvije godine, posvećujući se proučavanju velikih remek djela grčko-rimske skulpture i talijanskog slikarstva. Dojmovi ovog posjeta su nadahnuli brojne njegove slike i teorijske rasprave do kraja života, te je smatrao da se stipendijom za putovanja u Italiju može najbolje postići podizanje statusa slikarske struke u rodnoj Engleskoj. Na povratku kući obišao je [[Firenca|Firencu]], [[Bologna|Bolognu]] i [[Venecija|Veneciju]], gdje je usvojio kompozicije i boje velikih renesansnih mletačkih slikara 16. stoljeća kao što su [[Tizian]], [[Tintoretto]] i [[Paolo Veronese]], ali i kiparsku definiciju oblika karakterističnu za firentinske i rimske slikare; što je kasnije vjerno prenosio svojim učenicima.
 
Reynolds je vodio akademiju s takvom vještinom da je postavio primjer koji su kasnije, s malim varijacijama, slijedili monogi ravnatelji sve do danas. Godišnje rasprave koje je održao na akademiji jasno zrcale mnoge njegove misli i težnje, kao i vlastite probleme linije u odnosu na boje, te javnog i privatnog portreta, a davao je i savjete onima koji su započinjali svoje umjetničke karijere.
 
God. 1781. Reynolds je posjetio Flandriju i Nizozemsku, gdje je studirao rad velikog flamanskog baroknog slikara [[Peter Paul Rubens|Petera Paula Rubensa]] . Ovo je utjecalo na njegov stil, jer na njegvoimnjegovim kasnijim radovima su teksture površina slika postale bogatije.
 
Smatra se kako mu je njegova gluhoća dala jasniji uvid u karakter njegovih modela, te mu je nedostatak jednog osjetila izoštrilo uporabu očiju. God. 1782. Reynolds je imao paralitički moždani udar, a otprilike u isto vrijeme ga je rastužilo svađanje unutar Kraljevske akademije. Sedam godina kasnije njegov vid je počeo propadati, a održao je svoj posljednji diskurs na akademiji 1790. god. Umro je 1792. i pokopan je u [[Katedrala sv. Pavla u Londonu|Katedrali sv. Pavla u Londonu]]. Kako se on nikada nije udao, njegovu kuću je zadržala njegova sestra Frances<ref name=EB/>.
 
==Djela==
 
===Bibliografija===
{{izvori}}
 
*'''autor: Sir Joshua Reynolds'''
** [http://yalepress.yale.edu/yupbooks/book.asp?isbn=0300087330 ''The Letters of Sir Joshua Reynolds'']
<br clear=all>
[[Kategorija:Britanski slikari]]
[[Kategorija:Neoklasicistički slikari]]