Joshua Reynolds: razlika između inačica

|praksa =

|utjecao =

|djela = ''[[Sarah Siddons kao tragična muza]]''

|nagrade = [[Vitez (naslov)]]

}}

'''Sir Joshua Reynolds''' ([[Plympton]], [[16. srpnja]] [[1723.]] – [[London]], [[23. veljače]] [[1792.]]) bio je utjecajni engleski slikar iz [[18. stoljeće|18. stoljeća]], specijaliziran za portrete i poznat po promoviranju tzv. "Velikog stila" slikanja koji je nastojao idealizirati nesavršeno. Bio je jedan od osnivača i prvi predsjednik Kraljevske akademije. Kralj [[Đuro III.]] mu je u znak priznanja za zasluge godine [[1769.]] dao plemićku titulu.

==Životopis==

Reynolds je pohađao gimnaziju u [[Plympton]]u u kojoj je njegov otac, svećenik, bio ravnatelj. Mladi Reynolds se tamo podrobno upoznao s tekstovima iz antike i tijekom svog života se mnogo zanimao za književnost, te su mnogi od najboljih britanskih autora 18. stoljeća ([[Samuel Johnson]], [[Edmund Burke]] te [[Oliver Goldsmith]]) postali njegovim najbližim prijateljima. Reynolds je odrana želio postati umjetnik, a od 1740. četiri godine je bio šegrtom u Londonu Thomasu Hudsonu, konvencionalnom [[portret]]istu. Po povratku u [[London]] 1744. godine, počeo je slikati u duhu starih majstora (poput kraljevskih portreta [[Anthonis Van Dyck|Van Dycka]] koje je vidio u Londonu) i razvio je neovisan stil obilježen masnim potezima kista i debelim namazima i tekstura boje, kao na primjer na njegovom portretu kapetana Johna Hamiltona (1746.).

God. 1749. Reynolds je isplovio sa svojim prijateljem Augustom Keppelom na Menorcu, jedan od [[Baleari|Balearskih otoka]] Španjolske. Pad s konja ga je prikovao za krevet na pet mjeseci i ostavio mu trajno unakažen ožiljak na usni koji je istaknuta značajka na njegovim kasnijim autoportretima. Sa Menorce odlazi u [[Rim]], gdje je ostao dvije godine, posvećujući se proučavanju velikih remek djela grčko-rimske skulpture i talijanskog slikarstva. Dojmovi ovog posjeta su nadahnuli brojne njegove slike i teorijske rasprave do kraja života, te je smatrao da se stipendijom za putovanja u Italiju može najbolje postići podizanje statusa slikarske struke u rodnoj Engleskoj. Na povratku kući obišao je [[Firenca|Firencu]], [[Bologna|Bolognu]] i [[Venecija|Veneciju]], gdje je usvojio kompozicije i boje velikih renesansnih mletačkih slikara 16. stoljeća kao što su [[Tizian]], [[Tintoretto]] i [[Paolo Veronese]], ali i kiparsku definiciju oblika karakterističnu za firentinske i rimske slikare; što je kasnije vjerno prenosio svojim učenicima.

 

Reynolds je vodio akademiju s takvom vještinom da je postavio primjer koji su kasnije, s malim varijacijama, slijedili monogi ravnatelji sve do danas. Godišnje rasprave koje je održao na akademiji jasno zrcale mnoge njegove misli i težnje, kao i vlastite probleme linije u odnosu na boje, te javnog i privatnog portreta, a davao je i savjete onima koji su započinjali svoje umjetničke karijere.

 

 

 

==Djela==

 

===Bibliografija===

*'''autor: Sir Joshua Reynolds'''

** [http://yalepress.yale.edu/yupbooks/book.asp?isbn=0300087330 ''The Letters of Sir Joshua Reynolds'']

<br clear=all>

[[Kategorija:Britanski slikari]]