Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→‎Kažnjavanje potpisnika: ispravljena tiskovna pogrješka
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
Dodatci članku, izvori.
Redak 39:
 
{{citat|»Mi, drugovi, ne živimo od gramatike, od ovog ili onog dijalekta, već od onog što stvore stvaralačke ruke naših radnih ljudi«, »Važno je da se ljudi idejno razumiju, da imaju zajedničku ideju, koja će ih voditi naprijed... Oni su potajno radili pripremajući Deklaraciju i iznenada udarili u leđa. Tako se kod nas više ne može raditi. Čitava Jugoslavija je danas ogorčena zbog takvih postupaka, a u prvom redu hrvatski narod.«|[[Josip Broz Tito]]}}
 
Dana [[31. ožujka]] u [[Hrvatski sabor|Saboru]] je [[Vladimir Bakarić]] o Deklaraciji izjavio: {{citat|»Deklaracija neprijateljska prema zajednici i današnjoj fazi revolucije«.|[[Vladimir Bakarić]]<ref name="Vijenac">Josip Pavičić, [http://www.matica.hr/vijenac/341/Hajka%20bez%20premca/ 40 godina Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika. Hajka bez premca], ''[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]'', br. 341, 29. ožujka 2007., pristupljeno 21. veljače 2017.</ref>}}
 
Pojavu teksta Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iskoristile su unitarističke snage u političkom rukovodstvu [[SRH|Hrvatske]], okupljene oko [[Miloš Žanko|Miloša Žanka]], koje su zahtijevale oštre mjere protiv institucija i pojedinaca potpisnika Deklaracije. O Deklaraciji je raspravljalo i partijsko rukovodstvo [[SFRJ]]; premda stavovi u toj raspravi nisu bili potpuno usklađeni ([[Edvard Kardelj]] bio je protiv sankcija zastupajući stav da je pogrješka što pitanje ravnopravnosti jezika nije riješeno već prethodnim Ustavom), prevladalo je mišljenje da svi potpisnici Deklaracije moraju biti kažnjeni jer se radi o »politički štetnom, nacionalističkom činu«. Stoga je i tzv. nacionalna struja u CK [[SKH]] bila primorana da poduzme sankcije protiv protagonista Deklaracije te da pripremi poseban plenum CK na kojem će biti osuđeni zahtjevi Deklaracije, premda su načelno mnogi od tadašnjih političkih lidera bili naklonjeni stavovima prezentiranima u tom dokumentu.<ref name="Krleža" />
Line 64 ⟶ 66:
 
== Kažnjavanje potpisnika ==
Dana [[31. ožujka]] u [[Hrvatski sabor|Saboru]] je [[Vladimir Bakarić]] o Deklaraciji izjavio: »Deklaracija neprijateljska prema zajednici i današnjoj fazi revolucije«.<ref name="Vijenac">Josip Pavičić, [http://www.matica.hr/vijenac/341/Hajka%20bez%20premca/ 40 godina Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika. Hajka bez premca], ''[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]'', br. 341, 29. ožujka 2007., pristupljeno 21. veljače 2017.</ref> Nakon novinskih naslova koji su pozivali na odgovornost, sjednica Izvršnog komiteta CK SKH i ostalih političkih tijela, potpisnike se Deklaracije počelo sankcionirati.<ref>[[Berislav Jandrić]], [http://web.archive.org/web/20140903094849/http://www.cpi.hr/download/links/hr/7035.pdf "Sveučilišni nastavnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu u obrani sastavljača i potpisnika Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika"], Školski vjesnik - Časopis za pedagoška i školska pitanja, sv. 59, br.3. Rujan 2010., citat stenografskog zapisnika iz 1967., na str. 401., o partijskoj kazni v. str. 404. (u međumrežnoj pismohrani archive.org 3. rujna 2014.)</ref> [[Vlatko Pavletić]] predsjednik Društva književnika Hrvatske isključen je iz Gradskog komiteta SK. ''Studentski list'' [[4. travnja]] objavio je odluke o kažnjavanju potpisnika Deklaracije koji su bili članovi SK. U ''Telegramu'' je [[7. travnja]] objavljeno kako su iz SK isključeni [[Dalibor Brozović]], [[Petar Šegedin]], Jakša Ravlić, [[Slavko Mihalić]], [[Duško Car]], [[Vojislav Kuzmanović]], [[Branko Hećimović]], [[Zvonimir Komarica]], a dio ostalih sudionika Deklaracije posljednje opomene i opomene (valja opaziti da je članstvo u SK bio preduvjetom bilo kakvog socijalnog napretka: napredovanje na mjesta urednika, sveučilišnih profesora, direktora škola ili bilo kakva druga socijalno istaknutije dužnosti bilo je u to doba posve zatvoreno "ne-članovima"). Na plenumu CK posvećenome Deklaraciji Krležino pismo nije pročitano. Bakarić je samo obavijestio prisutne da je Krleža podnio pismenu ostavku i ona je bez rasprave prihvaćena. ''Vjesnik'' je [[20. travnja]] donio vijest o podnošenju [[Miroslav Krleža|Krležine]] pismene ostavke na članstvo u CK SKH.<ref name="Pavičić"/>
 
''Ali razvojni putovi kojima je bila tada krenula Hrvatska nisu se sviđali ne samo [[Velika Srbija|velikosrbima]] i unitaristima, što je razumljivo, nego ni jugoslavenskim komunistima općenito i konzervativnoj struji među samim hrvatskim komunistima. Jer bio je ugrožen režim i poredak ne samo u Hrvatskoj nego i u cijeloj Jugoslaviji. I gotovo pet godina od ožujka 1967. počela je od prosinca 1971. repriza nasilja kakvo je bilo slijedilo nakon Deklaracije, samo taj put žešće, grublje, sveobuhvatnije, ne samo protiv književnika i filologa nego protiv svih i svakoga. Šikaniranja, izbacivanja s posla, hapšenja, slanja na višegodišnje robije, sve je to postalo dijelom svakodnevnice i taj je put trajalo dugo, nije se stišavalo kao nakon Deklaracije. Neki su "proljećari" pobjegli iz zemlje, tako da je Hrvatska dobila još jednu u nizu svojih političkih emigracija.''<ref>Dalibor Brozović, [http://ihjj.hr/stranica/iz-povijesti-hrvatskoga-jezika/14/ ''Iz povijesti hrvatskoga jezika'', Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje], preuzeto 20. siječnja 2017.</ref>
Line 125 ⟶ 127:
* Staroslavenski institut u Zagrebu
* Društvo književnih prevodilaca Hrvatske
 
== Potpora Deklaraciji od Hrvata u emigraciji ==
Deklaracija je pozitivno djeknula i dobila je potporu u hrvatskoj emigraciji koja ju objavljuje u svojim časopisima i prevodi na glavne svjetske jezike.
 
* [[19. travnja]] 1967. godine [[Hrvatska akademija Amerike]] (The Croatian Academy of America) objavila je ''Izjavu Hrvatske akademije Amerike o zgrebačkoj Jezičnoj deklaraciji''.<ref>{{eng oznaka}} Stan Granic, [http://www.hic.hr/hrvatski/izdavalastvo/FOLIA.pdf ''Pronouncements concerning the Language of the Croats. (1850-1995).''], ''[[Folia Croatica-Canadiana]]'', sv. II, 1999., str. 186. - 188.</ref>
* [[30. travnja]] 1967. godine hrvatski pisci i autori u emigraciji objavili su ''Apel hrvatskih pisaca i autora u emigraciji'' na hrvatskome, njemačkome i francuskome jeziku u ''Hrvatskoj reviji'', (1-2, 1967.) potpisnici kojega bili su: [[Luka Brajnović]], [[Luka Fertilio]], [[Alan Horić]], [[Andrija Ilić]], [[Nada Kesterčanek Vujica]], [[Lucijan Kordić]], [[Predrag Kordić]], [[Ivo Lendić]], [[Enver Mehmedagić]], [[Vinko Nikolić]], [[Boris Maruna|Borislav Maruna]], [[Antun Nizeteo]], [[Gracijan Raspudić]], [[Mirko Čović]], [[Krunoslav Draganović]], [[Jere Jareb]], [[Bogdan Radica]], [[Stjepan Ratković]], [[Franjo Trogrančić]] i [[Dušan Žanko]].<ref>{{eng oznaka}} Stan Granic, [http://www.hic.hr/hrvatski/izdavalastvo/FOLIA.pdf ''Pronouncements concerning the Language of the Croats. (1850-1995).''], ''Folia Croatica-Canadiana'', sv. II, 1999., str. 188. - 191.</ref>
 
{{citat|Istom je ova Deklaracija hrvatskome narodnom preporodu, koji je pred 132 godine započeo pod Gajem, dala pravo konačno značenje... Slabljenje velikosrpskoga režima i države iskoristili su hrvatski književnici i jezikoslovci i Deklaracijom o hrvatskom književnom jeziku poništili i romantičarski bečki Književni dogovor iz 1850. i Zaključke Novosadskoga dogovora iz 1954. u eri Rankovića. Time su ovi hrvatski intelektualci izvršili drugi hrvatski narodni preporod, koji će i na kulturnome i političkome području imati dalekosežne posljedice. Deklaracija predstavlja historijsku etapu u oslobađanju hrvatskoga naroda, koja je u punome zamahu.|[[Jure Petričević]], ''Hrvatska revija'',
1-2, 1967.<ref>Marko Curać, Deklaracija predstavlja historijsku etapu u oslobađanju hrvatskoga naroda], ''[[Hrvatski tjednik (Zadar)|Hrvatski tjednik]]'', br. 661., 25. svibnja 2017., str. 47.</ref>}}
 
== Povezani članci ==