Inačica od 2. lipnja 2017. u 17:23 uredi Tulkas Astaldo (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, IP blok iznimke, Ophoditelji, Administratori 39.689 edits m uklonjena promjena suradnika Poodiepieeee373737 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika C3r4 ← Starija izmjena		Inačica od 22. lipnja 2017. u 08:25 uredi ukloni ovu izmjenu Rovoobob (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 12.236 edits Razmaci, oblik, dodatci članku, izvor, sitn. Novija izmjena →
Redak 1: [[Datoteka:Statua Frana Krsta Frankopana u Čakovcu.jpg\|mini\|220px\|Fran Krsto Frankopan (1643. – 1671.), kip u [[Stari grad Čakovec\|Starom gradu Zrinskih]] u [[Čakovec\|Čakovcu]]]] '''Fran Krsto Frankapan''' ([[Bosiljevo]], [[4. ožujka]] [[1643.]] – [[Bečko Novo Mjesto]], [[30. travnja]] [[1671.]]), bio je [[Hrvatska\|hrvatski]] [[plemić]], vojskovođa i pjesnik iz velikaške obitelji [[Frankapan\|Frankopan]]. == Životopis == Fran Krsto Frankapan rođen je u Bosiljevu 1643. godine. Bio je polubrat [[Katarina Zrinski\|Katarine Zrinski]] i šurjak [[Petar Zrinski\|Petra Zrinskog]], s kime je bio jedan od organizatora urote hrvatskih i ugarskih velikaša (poznate pod nazivom [[Zrinsko-frankopanska urota]]), nezadovoljnih centralizatorskom i kunktatorskom, oklijevajućom politikom [[Beč]]koga dvora koji je sklapao ponižavajuće mirovne sporazume s Osmanlijama, najviše na štetu Hrvata i Mađara. ▼ Fran Krsto, najmlađi sin karlovačkog generala [[Vuk Krsto Frankopan\|Vuka Frankopana]], ~~prema~~po nekim se izvorima rodio u Karlovcu 4. ožujka 1643. godine. Nakon očeve smrti poslali su ga na školovanje u [[Zagreb]], gdje je polazio [[isusovci\|isusovačku]] gimnaziju. Stanovao je u [[konvikt]]u za vanjske učenike u Habdelićevoj ulici, a dodatnu je nastavu pohađao u isusovačkom kolegiju, gdje je stekao sklonost prema knjizi i pisanju.▼ ▲Bio je polubrat [[Katarina Zrinski\|Katarine Zrinski]] i šurjak [[Petar Zrinski\|Petra Zrinskog]], s kime je bio jedan od organizatora urote hrvatskih i ugarskih velikaša (poznate pod nazivom [[Zrinsko-frankopanska urota]]), nezadovoljnih centralizatorskom i kunktatorskom, oklijevajućom politikom [[Beč]]koga dvora koji je sklapao ponižavajuće mirovne sporazume s Osmanlijama, najviše na štetu Hrvata i Mađara. Radi nastavka školovanja i odgoja odlazi u [[Italija\|Italiju]] gdje je proučio talijansku poeziju i upoznao uglednu rimsku patricijku Julijanu de Naro s kojom se je i ~~oženio~~vjenčao. Vrativši se u domovinu pošao je očevim stopama i postao [[ogulin]]ski [[ogulinska kapetanija\|kapetan]] te je sudjelovao u velikom boju s Turcima kod [[Otočac\|Otočca]].▼ ▲Fran Krsto, najmlađi sin karlovačkog generala [[Vuk Krsto Frankopan\|Vuka Frankopana]], prema nekim se izvorima rodio u Karlovcu 4. ožujka 1643. Nakon očeve smrti poslali su ga na školovanje u [[Zagreb]], gdje je polazio [[isusovci\|isusovačku]] gimnaziju. Stanovao je u [[konvikt]]u za vanjske učenike u Habdelićevoj ulici, a dodatnu je nastavu pohađao u isusovačkom kolegiju, gdje je stekao sklonost prema knjizi i pisanju. S rimskom obitelji [[Frangipane]] (od koje zapravo potječe hrvatska varijanta prezimena Frankopan) hrvatski su Frankopani imali bliske odnose, pa je čak posljednji potomak te obitelji, [[Mario Frangipane]], koji je, prema povijesnim izvorima, umro u Rimu [[19. siječnja]] [[1654.]] godine, u svojoj oporuci sve posjede i naslov [[markiz]]a ostavio hrvatskim Frankopanima. Stoga se u nekim dokumentima i na slikama, Fran Krsto Frankopan titulira kao [[markiz]].▼ ▲Radi nastavka školovanja i odgoja odlazi u [[Italija\|Italiju]] gdje je proučio talijansku poeziju i upoznao uglednu rimsku patricijku Julijanu de Naro kojom se i oženio. Vrativši se u domovinu pošao je očevim stopama i postao [[ogulin]]ski [[ogulinska kapetanija\|kapetan]] te je sudjelovao u velikom boju s Turcima kod [[Otočac\|Otočca]]. ▲S rimskom obitelji [[Frangipane]] (od koje zapravo potječe hrvatska varijanta prezimena Frankopan) hrvatski su Frankopani imali bliske odnose, pa je čak posljednji potomak te obitelji, [[Mario Frangipane]], koji je, prema povijesnim izvorima, umro u Rimu [[19. siječnja]] [[1654.]], u svojoj oporuci sve posjede i naslov [[markiz]]a ostavio hrvatskim Frankopanima. Stoga se u nekim dokumentima i na slikama, Fran Krsto Frankopan titulira kao [[markiz]]. [[Datoteka:Grb Frana Krste Frankopana zg katedrala 210209.jpg\|mini\|Grb Frana Krste Frankopana u [[Zagrebačka katedrala\|Zagrebačkoj katedrali]]]] Velikaš izrazite umjetničke nadarenosti, rođeni pjesnik, Fran Krsto je za života objelodanio samo jedan književni rad, spjev '''''"Elegia"''''' ([[1656.]].). Današnji istraživači vjeruju da dio njegove zbirke intimne poezije '''''"Gartlic za čas kratiti"''''', što ju je priredio u posljednjim danima života kao zatočenik u Bečkom Novom Mjestu čekajući smaknuće, sve do nedavna poznata samo djelomice, sadrži i pjesme napisane u doba vedre mladosti, u danima kad je na [[hrvatski jezik]] prevodio [[Moliere]]ovu komediju '''''"Georges Dandin"''''', dok su samo one tužne nastale u tamnici. Priređujući zbirku, znajući da gleda skoroj i strašnoj smrti u oči, nije ih poredao kronološki, nego ih je pomiješao. [[Datoteka:Madarász - Zrínyi és Frangepán.jpg\|mini\|lijevo\|280px\|Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan]] Tragičnu sudbinu pjesnikovu slijedila je i sudbina njegove poezije, sabrane u zbirci ''"Gartlic za čas kratiti"''. Morala su proći puna dva stoljeća dok ju je otkrio tadašnji knjižničar u bečkoj Dvorskoj knjižnici [[Ivan Kostrenčić]]; on ju je prvi i objelodanio, i to odmah u knjizi (Vrtić, [[1871.]].), ali samo u izboru, jer su neke od tih pjesama, one erotske iz '''''"Gartlica"''''' i ciklusa '''''"Zganke"''''', zbog smjelosti izraza bile suviše izazovne a da ne bi vrijeđale moralni osjećaj čitatelja. Iako je pojava te knjižice bila litararna senzacija, ipak nitko od tadašnjih kritičara, ni [[Vatroslav Jagić]], nije u njoj prepoznao vrijednost. Nedostajale su im bitne znanstveno-teorijske spoznaje, ali i receptivno-doživljajne, emotivne pretpostavke (sam Jagić, iako izuzetno zaslužan [[filologija\|filolog]], nije, kao ni većina hrvatskih jezikoslovaca dopro do razine estetskoga). Tvrdnjom da je Frankopanov jezik "mješovit i šarovit" nije se ni moglo doći do ispravnog estetskog suda. Jer ta "mješovitost i šarovitost" nije bila mana nego specifična osebina svih pisaca ozaljskog kruga, koja nažalost nije dala onakve plodove kakve je mogla dati, jer je u vrijeme kodifikacije hrvatskoga književnoga jezika uzorom bio [[Ivan Gundulić]], pa je Frankopanova, po idiomu tronarječna poezija, iz toga diskursa djelovala kao odstupanje od središnjega tijeka razvoja [[hrvatski jezik\|hrvatskoga jezika]]. Tek su novija jezičnopovijesna istraživanja, posebice [[Josip Vončina\|Josipa Vončine]], dostojno opisala i vrjednovala osebujnost i gipkost Frankopanova umjetničkog izraza. [[Datoteka: Petru Zrinskom i Krsti Frankopanu odrubljene su glave u Beckom Novom Mjestu 30.4.1671. god.jpg\|mini\|desno\|280px\|Odrubljivanje glave [[Petar Zrinski\|Petru Zrinskom]] i [[Fran Krsto Frankopan\|Franu Krstu Frankopanu]] u [[Bečko Novo Mjesto\|Bečkom Novom Mjestu]]]]▼ == Smaknuće == ▲[[Datoteka: Petru Zrinskom i Krsti Frankopanu odrubljene su glave u Beckom Novom Mjestu 30.4.1671. god.jpg\|mini\|desno\|280px\|Odrubljivanje glave [[Petar Zrinski\|Petru Zrinskom]] i [[Fran Krsto Frankopan\|Franu Krstu Frankopanu]] u [[Bečko Novo Mjesto\|Bečkom Novom Mjestu]]]] {{glavni\|Zrinsko-frankopanska urota}} Dana [[11. travnja]] [[1671.]] godine poseban sud je optužio je [[Petar Zrinski\|Petra Zrinskog]] da je htio postati vladar (što je značilo da je radio protiv Habsburgovaca), a Frana Krstu Frankopana da je pozvao na ustanak. Smaknuti su [[30. travnja]] [[1671.]] godine u Bečkom Novom Mjestu. Protiv njihova ubojstva su bili mnogi europski vladari pa i [[papa]]. Jedini koji se nije oglasio bio je [[Luj XIV.]] Njihove posmrtne ostatke [[28. travnja]] [[1919.]] godine [[Hrvati\|hrvatski]] rodoljubi prenijeli su i [[30. travnja]] 1919. godine pokopali u [[zagreb]]ačkoj [[katedrala\|katedrali]].<ref>Ljubomir Škrinjar, [http://www.hkv.hr/reportae/lj-krinjar/9757-bog-nam-sreu-daj-hrvatski-nek-ivi-zmaj.html ''Bog nam sreću daj! - Hrvatski nek živi zmaj!'']:{{citat2\|1919. – Družba ekshumira posmrtne ostatke Zrinskog i Frankopana po drugi put, 28. travnja ih prevozi u Zagreb, a 30. travnja su svečano položeni u kriptu zagrebačke katedrale. Svečanost prijenosa i pokopa pretvorila se u pučko-hrvatsku svečanost, a 30. travnja je bio u Hrvatskoj blagdan. Štovanje kulta Zrinskih i Frankopana je nastavljeno.}}, HKV, 27. studenoga 2011., pristupljeno 22. lipnja 2017.</ref> == Izvori == {{izvori}} == Vanjske poveznice == Line 40 ⟶ 47: }} === Mrežna sjedišta === * [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=6288 LZMK / Hrvatski biografski leksikon: Frankapan, Fran II. Krsto Tržački (Ferenac Trsazki, Francesco Cristoforo)] <small>(autor: [[Zoran Kravar]], 1998.)</small> * [http://www.ffzg.unizg.hr/infoz/dzs/html/Frankop.htm Fran Krsto Frankopan: Pjesme] {{Barokni književnici}}

Fran Krsto Frankapan: razlika između inačica