Socijalistička Republika Hrvatska: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
uklanjanje izmjene 4916000 suradnika Ivica Vlahović (razgovor)
m uklonjena promjena suradnika 185.18.62.135 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Ivica Vlahović
Redak 58:
}}
 
'''Socijalistička Republika Hrvatska''' (SR Hrvatska, SRH) je bila najrazvijenija federalna jedinica [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFR Jugoslavije]]. Nakon ukidanja [[Jednostranački sustav|jednopartijskog sustava]] i efektivnog pada [[Komunizam|komunističke vladavine]], SRH je 1990. godine primijenila ime u "Republika Hrvatska"; donošenjem [[Odluka o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ|Odluke o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ]] od [[Dan neovisnosti (Hrvatska)|8. listopada 1991.]] postala je [[Republika Hrvatska]] neovisnom državom.
 
SR Hrvatska preimenovana je iz "Narodne Republike" u "Socijalističku Republiku" [[Ustav Jugoslavije iz 1963. godine|Ustavom SFRJ iz 1963. godine]], kad i ostale jugoslavenske republike; kao jedna od šest [[SFRJ|bivših jugoslavenskih]] saveznih jedinica. Prije razdruženja, a sukladno promjenama društveno-političkoga sustava, iz naziva je [[25. srpnja]] [[1990]].,<ref name="Amandmani1">[http://digured.srce.hr/arhiva/263/18315/www.nn.hr/clanci/sluzbeno/1990/0610.htm]{{citiranje www |url = http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1990_02_7_71.html|izdavač = ''[[Narodne novine]]''|naslov = Odluka o proglašenju Amandmana LXIV. do LXXV. na Ustav Socijalističke Republike Hrvatske, v. Amandman LXVI.|nadnevak = [[14. veljače]] [[1990]].|preuzeto = 24. svibnja 2009.|jezik = hrv.}}</ref> uklonjen pridjev "socijalistička". Istodobno su bila promijenjena i državna obilježja: uklonjena je zvijezda petokraka sa zastave, proglašen je grb Republike Hrvatske sastavljen od crveno-bijelog šahiranog polja s 5 redaka i 5 stupaca (s prvim poljem u prvom redu crvene boje), ukinute su zajednice općina, ukinuto je nazivlje bivšeg društveno-političkog sustava, zajamčeno je pravo građanina na [[Poljoprivreda|poljoprivredno]] zemljište.
Redak 91:
Ustavom SR Hrvatske je utvrđeno, da je cilj odgoja i obrazovanja "stjecanje marksističkog pogleda na svijet"...<ref name=Ibidem <small>(prir.)</small> Ustav SRH, Osnovna načela V.</ref>.
 
Usprkos gore citiranoj odredbi čl. 1. Ustava SRH, u praksi svakodnevnog života bi osoba koja bi u doba SRH Hrvatsku nazvala "država" mogla imati ozbiljnih problema: to bi se smatralo za nedopustivi izljev [[Nacionalizam|nacionalizma]],. ustaštva,Također bi teške probleme - četništvačak i ostalihodlazak oblikau nacionalizma,zatvor svakog- oblikariskirao govoragrađanin mržnjekoji usmjerenobi premaondašnji narodimasocijalistički usustav Jugoslavijinazvao ili"[[Totalitarizam|totalitarnim]]" Jugoslaviji- samojšto je on definitivno bio, po svakom razumnom kriteriju.<ref>[http://hidra.srce.hr/arhiva/263/18315/www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2006/1786.htm SviDeklaracija ljudio smaknutiosudi ilizločina kažnjenipočinjenih zatijekom vrijemetotalitarnog drugogkomunističkog svjetskogporetka ratau doHrvatskoj smrti1945.-1990., Josipa"Narodne Brozanovine" Tita76/2006]</ref> su<ref>[http://www.vecernji.hr/biografije/marko-veselica-320 "VL saBiografije: pravomMarko kažnjeniVeselica], premamrežne svjedočenjimastranice i"Večernjeg samimlista", viđenjimapristupljeno jugoslovenskih20.08.2014.</ref> redara<ref>[http://www.vecernji.hr/biografije/vlado-gotovac-315 "VL Biografije: Vlado Gotovac], mrežne stranice "Večernjeg lista", pristupljeno 20.08.2014.</ref>
 
== Sjedinjenje Istre, Zadra i otoka ==
Redak 97:
 
[[1954|Uz sudjelovanje SAD, Velike Britanije, Italije i Jugoslavije sklopljen je u Londonu 1954]]. godine ''Londonski sporazum''<ref>[http://www.triestfreeport.org/wp-content/uploads/2010/09/Memorandum-of-Understandig-05.10.1954.pdf Londonski sporazum iz 1954. god.] (engleski i francuski)</ref>'','' kojim je Slobodni teritorij Trsta prestajao postojati. Zona A (područje oko Trsta, do rijeke [[Soča|Soče]] na zapadu) je priključena Italiji, a zona B Jugoslaviji: tako je Sloveniji pripao cjelokupni njen današnji izlaz na more, a Hrvatskoj područje od istarskog [[Novigrad|Novigrada]] do [[Savudrija|Savudrije]]. Konačna granica između Italije i Jugoslavije je dogovorena 10. studenog [[1975]]. godine, [[Osimski sporazumi|Osimskim sporazumom]]<ref>[http://www.triestfreeport.org/wp-content/uploads/2010/09/orig.-Treaty-OSIMO-1975.pdf Osimski sporazum iz 1975. godine] (na engleskom i francuskom)</ref>.
 
== Početci: komunistički teror ==
{{Glavni|Jugokomunistički zločini nakon završetka Drugog svjetskog rata}}
 
Komunistička vladavina je u Hrvatskoj zavedena uz strahovitu represiju nad političkim neistomišljenicima komunističkog režima: od samih početaka u [[Dan ustanka naroda Hrvatske|komunističko - četničkom ustanku u Srbu 1941. godine]] - gdje su ustanici najprije izvršili [[Boričevac|etničko čišćenje u Boričevcu]] i drugim naseljima tog dijela [[Lika|Like]] nastanjenima Hrvatima, kao i da bi uskoro potom nastalo brutalno razračunavanje između četnika i komunista (brutalnošću su se u to doba odlikovali također i ustaše, osobito tzv. [[Paravojne ustaške postrojbe|divlji ustaše]], tj. pobornici ustaškog pokreta koji nisu bili podvrgnuti regularnoj vojničkoj disciplini) - komunisti se nisu libili ekstremnog nasilja, kakvo možemo poslije vidjeti primjerice u događajima kod [[Kevina jama|Kevine jame]] u Srednjoj Dalmaciji 1943. i [[Pokolj na otoku Daksi|pokolju na otočiću Daksi]] kod Dubrovnika 1944. godine.
 
Sam kraj rata obilježen je dramatičnim [[Pokolj u Bleiburgu|događajima na Bleiburgu]] i pokoljima na [[Križni put (1945.)|"Križnom putu"]], te iznimno svirepim masovnim [[Partizanski zločini u Gračanima|pokoljima u Gračanima]] u predgrađu Zagreba.
 
Stanoviti dio represije bio je plod sukoba s tzv. [[Križari (gerila)|"križarima"]], ustašama koji su nakon kraja rata na nekim mjestima nastojali voditi gerilsku borbu protiv novih vlasti. Međutim su u "sređivanju stanja" čak i mjesecima nakon kraja rata stradavali ljudi koji su bili skloni HSS-u; ubojice takvih "nepoćudnih osoba" u praksi nisu kažnjavani nego su čak i nagrađivani.<ref>
[//hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id&#x20;clanak&#x20;jezik=180517 „Uhićenja i likvidacije u selima kotara Donji Andrijevci novim vlastima nepoćudnih osoba pred izbore za ustavotvornu skupštinu 1945. godine“], Mate Rupić i dr., Časopis za suvremenu povijest, Vol.46 No.1 svibanj 2014.
</ref>
 
Jugoslavenska historiografija je desetljećima bila upregnuta u glorificiranje "partizana" i sustavno zataškavanje zločinačkih elemenata njihovog dolaska na vlast. Zločini se u principu nisu priznavali, a bilo kakvo nasilje nad "neprijateljem" (a bilo je doista brutalnih pokolja s osobama koje nisu bile u baš nikakvoj vezi s oružanim postrojbama "neprijatelja"<ref>[//www.hkv.hr/domovini/2-svjetski-rat/6622-ima-li-to-bilo-kakve-veze-s-antifaizmom.html "Ima li to bilo kakve veze s antifašizmom?"], Janko Bogović za Portal Hrvatskog kulturnog vijeća, 18. kolovoza 2010.</ref>) se prikazivalo kao "pravedna odmazda" nad zločincima;<ref>[http://www.znaci.net/00003/665.pdf "Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj, 1944. - 1946. DOKUMENTI: Zagreb i Središnja Hrvatska"], dokument 116, str. 422 - 425, Hrvatski institut za povijest, 2008.</ref> u tu svrhu se neprestano obnavljalo sjećanje na zločine [[Ustaše|ustaškog]] režima u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]], te se - osobito u slučaju [[Sabirni logor Jasenovac|Sabirnog logora Jasenovac]] - nerijetko prikazivalo broj žrtava ustaških zločina mnogo većim od stvarnih podataka. Kako stvarni podaci o broju ustaških zločina nisu potvrđivali iz političkih razloga preuveličane brojke koje su se navodile u enciklopedijama i školskim udžbenicima, podaci prikupljeni državnim popisom žrtava II. svjetskog rata provedenim 1964. godine su bili stavljeni pod embargo, te nisu objavljeni (čak nisu bili dostupni niti znanstvenicima) sve do 1990.- ih godina." <ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=161951 "Brojidbeni pokazatelji o žrtvama logora Jasenovac, 1941.–1945. (procjene, izračuni, popisi)"], Vladimir Geiger, Časopis za suvremenu povijest, Vol.45 No.2 Listopad 2013.</ref>
 
Makar je SR Hrvatska bila ustavno deklarirana nacionalna država hrvatskog naroda, etnički Hrvati koje su partizani tijekom II. svjetskog rata protjerivali iz područja Hrvatske pretežno nastanjenih Srbima, nisu se ni nakon rata smjeli vratiti na svoja ognjišta - primjerice u nekadašnjim selima [[Zrin]], [[Španovica: Kronika nastajanja i nestanka|Španovica]] i [[Boričevac]] kojima se danas znade tek mjesto gdje su ta oveća sela postojala - nego im je imovina bila konfiscirana. [[Volksdeutsche|Folksdojčeri]] su prošli još gore, te je pretežni dio te etničke zajednice bio posve protjeran iz države, ukoliko tijekom grubog postupanja tzv. "narodne vlasti" nisu pobijeni ili pomrli uslijed teških uvjeta internacije i prijevoza.
 
U vremenu kraja II. svjetskog rata praktično svaki hrvatski grad i selo imalo je neki svoj pokolj, kakve se provodilo prema doktrini tzv. "[[Klasna borba|klasne borbe]]"; koja je doktrina neodvojivi dio [[Komunizam|komunističke ideologije]]. Osobito su na meti bili bogatiji seljaci ("kulaci") i građani, te intelektualci koje se nije moglo prepoznati kao ljevičare.<ref>[//www.jutarnji.hr/boljkovceva-obrana--ubojstva-civila-u-dugoj-resi-posljedica-su-klasne-borbe/1162097/ "Boljkovčeva obrana: ubojstva civila u Dugoj Resi posljedica su klasne borbe"], HINA (kod "Jutarnji list"), 05. veljače 2014.</ref>
 
Nakon što je 1948. godine nastao sukob među samim komunistima, većinska struja oko Josipa Broza Tita se vrlo radikalno razračunala sa svojim partijskim kolegama koji su htjeli ostati vjerni sovjetskom diktatoru [[Josif Staljin|Staljinu]] (čije su slike do 1948. godine bile istaknute u svim javnim prostorima), te je za "rehabilitaciju" onih ''drugova koji su skrenuli s linije'' ustrojen iznimno grubi [[Politički logor Goli otok|logor na Golom Otoku]]. Stanoviti dio "partijaca" - o broju se do danas može samo nagađati - nije imao sreće da bude upućen na "rehabilitaciju", nego je ubijen; tako primjerice visokorangirani hrvatski komunist [[Andrija Hebrang (otac)|Andrija Hebrang]].
 
== Jezik i pismo==
Line 161 ⟶ 180:
Preostale ideološke kočnice i dalje sputavaju gospodarsku inicijativu (privatnici još uvijek ne smiju otvoriti niti najmanji dućan, a trgovina poljoprivrednim proizvodima se tek tolerira kao ''šverc'' - gdje ''nakupci'' "glume" da su sami proizveli proizvode koje zapravo preprodaju) i tržišnu utakmicu: u manjim gradovima još uvijek postoje dućani jednog jedinog trgovačkog poduzeća, u kojima se prodaju proizvodi jedne jedine pekare i jedne jedine mljekare; također postoji u gradu samo jedna tiskara, uglavnom su sve knjižare u vlasništvu jednog te istog poduzeća; u trgovinama se prodaje jedna do dvije vrste piva, pašteta, sirnih namaza, svega po nekoliko vrsta alkoholnih pića ili keksa; rezervni dijelovi za automobile se čekaju tjednima ili kupuju u inozemstvu...
 
Svjetska naftna kriza i porast kamata na međunarodnim tržištima novca dovode gospodarstvo krajem 1970-ih. ih i čitavih '''1980.-ih godina''' opet u stanje stagnacije, nakon smrti Josipa Broza Tita na vlast dolaze anonimni političari koji se nisu mogli dogovoriti oko gospodarstva te je nastala; očita gospodarska kriza se početkom 1980.-ih godina iz ideoloških razloga naziva ''stabilizacijom''. Nestašice nisu dramatične kao 1940.-ih i 1950.- ih godina, ali zbog velikih poteškoća u međunarodnom financiranju nastaju ozbiljni problemi u nabavci sirovina, opreme i druge robe iz inozemstva; stanovništvo teško može doći do ''uvoznih proizvoda'' poput kave i banana, ali i kvalitetnijih domaćih ''izvoznih proizvoda'' poput sira ementalera; uvode se i ''redukcije struje'' gdje se svaki drugi dan u dijelovima gradova i sela isključuje napajanje električnom energijom; automobili se voze ''par/nepar'', tj. smiju se zbog nemoći države da osigura dovoljno goriva voziti samo svaki drugi dan - ovisno o parnom ili neparnom broju na registarskim pločicama. Razina blagostanja je za narod - koji je do 1960.-ih godina bio naviknut na pravu oskudicu - još uvijek relativno zadovoljavajuća. Kvaliteta industrijskih proizvoda i razina usluga nije na razini obližnjih ''Zapadnih zemalja'', ali je ipak nešto bolja nego u drugim socijalističkim zemljama: naime mahom se primjenjuje relativno suvremena tehnologija kupljena na Zapadu tijekom boljih 1970.-ih godina.<ref>[http://www.jutarnji.hr/dva-desetljeca-u-kojima-je-stvoren-jugoslavenski-dolce-vita-/893492/ "Dva desetljeća u kojima je stvoren jugoslavenski dolce vita"] Jurica Pavičić za "Jutarnji list" 9. listopada 2010. (prezentacija knjiga "U potrazi za blagostanjem" i "Pronađeno blagostanje" povjesničara Igora Dude)
</ref>
 
Line 171 ⟶ 190:
Na području Hrvatske, jugokomunistička vladavina je defitinivno uspostavljena odmah po okončanju [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|drugog svjetskog rata]] 1945. godine, u masovnom revolucionarnom nasilju [[Jugokomunistički zločini nakon završetka Drugog svjetskog rata|jugokomunističkih zločina nakon završetka Drugog svjetskog rata]], gdje su komunističke vlasti na području Hrvatske osnovale dvadesetak koncentracijskih logora i vršile masovna ubojstva i utamničenja. "Vjerojatno nigdje u Europi nije uvođenje nove države i društva provedeno s više ubilačkog nasilja, nego u Jugoslaviji."<ref>[https://www.academia.edu/11955308/Violence_in_the_State_and_Society_Building_Process_of_Communist_Yugoslavia_1944-1946_ "Violence in the State and Society Building Process of Communist Yugoslavia (1944–1946)"], u Matica Hrvatska (Hg.), Represija i zločini komunističkog režima u Hrvatskoj (Zagreb, 2012), str.. 149–158.</ref>
 
Jugoslavenska varijanta komunističke ideologije - poznata i pod imenom jugoslovenski socijalizam[[Titoizam]] - nije se odricala [[diktatura proletarijata|diktature proletarijata]] i [[totalitarizam|totalitarističke]] volje za ovladavanje baš svim aspektima društvenog života (gdje je ispolitizirano i kontrolirano od Komunističke partije bilo baš sve - od športskih društava do znanstvenih ustanova i od poduzeća do vojnih postrojbi). Za jugoslavenske komuniste, koji predano izučavaju misao [[Karl Marx|Karla Marxa]] i nastoje je primijeniti u stvarnost društva kojim vladaju, "'univerzalni', odnosno 'totalni' čovjek moguć je samo totalnim okidanjem otuđenja, tj. korjenitim 'ukidanjem dosadašnjeg načina djelatnosti' i korjenitim 'mijenjanjem ljudi'... Komunističkom se revolucijom...svestrana ovisnost, taj prvi svjetsko-povijesni oblik suradnje individuuma, preobražava u kontrolu i svjesno vladanje tim moćima... Ukidanje otuđenja omogućuje svestrano duhovno bogaćenje i univerzalno razvijanje čovjeka i njegovih sposobnosti... Obrazovanje revolucionarne komunističke svijesti jedna je... od bitnih pretpostavki radikalne, univerzalne, 'temeljne revolucije'. Komunistička revolucija zahtijeva ... ne samo radikalno nego i 'masovno mijenjanje ljudi"' <ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=170677 "Radikalnost i univerzalnost komunističke revolucije"], Ante Pažanin, "Politička misao", Vol. 5 No. 1, 1968</ref> U nametanju svoje ideologije, jugokomunisti su uspješno koristili državni aparat, obrazovni sustav i medije. Međutim su im uspješnost nametanja ideologije umanjivali odgojni procesi unutar obitelji, te vjerska pripadnost većine stanovništva - radi čega je vladajući ateistički sloj uporno provodio borbu protiv religije, različitim metodama i različitim intenzitetom.<ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=193878 "Konsolidacija jugoslavenskoga socijalizma kroz ideološke aparate države"], Marko Fuček, "Časopis za suremenu povijest" br. 3., 515.-534. (2014)</ref>
 
Iole važnije bavljenje javnim poslovima i bilo kakvo rukovođenje bilo je dostupno jedino članovima [[Komunistička partija Hrvatske|Komunističke partije]] (kasnije: "[[Savez komunista Hrvatske|Savez komunista]]", "''SK''"). Ulazak u tu organizaciju bio je uvjetovan javnim "ispovijedanjem" [[ateizam|ateizma]] i podvrgavanjem tzv. [[Demokratski centralizam|demokratskom centralizmu]] - te je član partije mogao (do stanovite mjere) slobodno raspravljati unutar svoje ''osnovne organizacije'' komunističke partije, da bi poslije izvan tog zatvorenog kruga bio obvezan dosljedno braniti ''partijske odluke'' kao posve ispravne. Sloboda raspravljanja se nije odnosila na ''direktive odozgo'', gdje bi općinski, republički ili savezni ''komiteti'' donosili odluke koje su morali provoditi svi ''članovi partije''. ''Partija'' je bila sveprisutna, a ''partijci'' su dosljedno birani na sve rukovodne funkcije u svim vrstama organizacija, te provodili ''partijsku liniju'' u svim segmentima. ''Osnovne organizacije SK'' bile su osnivane na teritorijalnom principu, ali i na radnom mjestu: tako su suci ili policajci na svojim radnim mjestima bili ''partijski organizirani'' i imali su ''partijsku obvezu'' postupati prema uputama partije.<ref>[http://hrcak.srce.hr/96624 "HR-DAPA-393 Općinski komitet Saveza komunista Hrvatske Buzet 1955-1963. Sumarni inventar"], G. Grznov, Vjesnik istarskog arhiva, Vol.19, 2012.</ref> Te ''direktive'' nisu smjele biti protuzakonite - tj. morale su biti sukladne onakvim zakonima koja je ''partija'' kao ''elita radničke klase'' donosila u svrhu realizacije ''diktature proletarijata'': primjerice je bilo zakonito i smatralo se posve prihvatljivim, kada bi partija u stanovitoj općini odlučila da neće dopustiti da poduzeća iz drugih općina otvaraju dućane ili druga poslovna predstavništva "''na našem terenu''" (tako se u pravilu i činilo: ekonomska konkurencija je u desetljećima SRH bila "strogo dozirana"); ili ako bi odlučili da neće dati građevinsku dozvolu za izgradnju nove crkve (takve su se dozvole u praksi izdavale tek iznimno rijetko).
Line 177 ⟶ 196:
U doktrini [[Radničko samoupravljanje|samoupravljanja]], inzistiralo se na jednoj vrsti demokracije, gdje su ''radni kolektivi'' i ''mjesne zajednice'' javnim glasovanjem odlučivali o važnim pitanjima. Stavljanje bilo kojeg pitanja na dnevni red samoupravnih tijela je, međutim, skoro bez iznimke bilo dogovoreno od strane ''partijske organizacije'', čiji su članovi vodili glavnu riječ u raspravama i bez većih problema vodili raspravu prema onim zaključcima koji su bili unaprijed dogovoreni u osnovnoj organizaciji ili ''direktivama'' koje su došle iz nadređenih partijskih ''komiteta''. Odnosi političke moći su pripadnicima ''radnog naroda'' bili dobro poznati (''odstupanje od'' ''linije'' je bilo socijalno vrlo rizično), te se raspravljanje na ''zborovima'' uglavnom prepuštalo ''članovima'' (partije) i razbarušenim pripadnicima ''radničke klase'' koji su smjeli iznositi dobronamjerne sugestije bez očekivanja da ih se osobito ozbiljno shvati (te su, doista, ''javljanja za riječ'' od strane nepartijaca često bila prožeta stanovitom vrstom dobroćudnog narodnog humora). <ref>[http://www.gracanickiglasnik.ba/wp-content/uploads/2013/01/Pages-from-gg32-20.pdf "Gračanica 1966. godine: Odjeci IV. sjednice Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije"], rad prezentiran na znanstvenoj konferenciji “Istraživanje lokalne historije u Bosni i Hercegovini”, Gračanica: 10. prosinca 2010. </ref>
 
Stanoviti (skromni) procvat demokratičnosti bilježi se za vrijeme [[hrvatsko proljeće|hrvatskog proljeća]] 1970. - 1971. godine, koje je međutim vrlo brzo ugušeno uz znatnu količinu državne represije. Kasnije tijekom 1970.- ih godina je društvena represija, ipak, ublažena.<ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=199969 "Hrvatsko proljeće - počeci političkog interesnog pluralizma"], Ivica Šušak, "Hrvatska i komparativna javna uprava", Vol. 8 No.3, 2008.</ref> Međutim je sve do kraja razdoblja komunističke Jugoslavije iskazivanje bilo kakvog ne-komunističkog svjetonazora bilo rizično, te se ''djelovanje s neprijateljskih pozicija'' nerijetko javno označavalo kao djelovanje ''neprijatelja koji diže glavu''; u takvim su slučajevima ''organi reda'' redovito istraživali ''veze s [[Hrvatska neprijateljska emigracija|neprijateljskom emigracijom]]''. [[UDBA]] je veliki dio svojih resursa posvećivala nadzoru takvih ''društveno nepoželjnih pojava'', a ''Komiteti za općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu'' su u svojem ''strogo povjerljivom'' djelovanju<ref>[http://www.vecernji.hr/hrvatska/partijska-arhiva-je-ociscena-bas-iz-vremena-ubojstva-971608 "Partijska je arhiva očišćena, baš iz vremena ubojstva"], Silvana Perica za "Večernji list", 5. studenog 2014.</ref> izlagali nepoćudne pojedince raznim vrstama socijalnih neugodnosti.
 
== Upravna podjela ==