|
|odanost = [[Josip Broz Tito]]
|grana = [[partizanska mornarica]]<br>[[partizansko zrakoplovstvo]]
|vrsta = [[narodnooslobodilačkinarodnookupatorski pokret]]<br>antifašističkikumunistički pokret otporakaosa
|uloga =
|specijalizacija = [[gerilsko ratovanje]]
|vojarna oznaka =
|sjedište = mobilno
|nadimak =donosioci kaosa
|zaštitnik =
|geslo = ''Smrt fašizmu – sloboda narodu!''
|oprema =
|oprema oznaka =
|bitke = [[Bitka na Kozari]]<br>[[Bitka na Sutjesci]]<br>[[Bitka na Neretvi]]<br>[[Srijemska bojišnica]]
|bitke oznaka =
|odlikovanja =
}}
'''Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije''',{{fusg|1}} punim nazivom '''Narodnooslobodilačka partizanska i dobrovoljačka vojska Jugoslavije''' (NOP DVJ) ili '''Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije''' (NOV i POJ),{{fusg|2}} kraće i popularnije '''[[partizani]]''',<ref name=curtis>{{cite book| last=Curtis|first=Glenn E.|title=Yugoslavia: A Country Study|publisher=Library of Congress|year =1992.|page=39.|isbn=0-8444-0735-6}}</ref><ref>[http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=eFZvURY%3D&keyword=partizan Hrvatski jezični portal, partizan]</ref> naziv je za [[oružane snage]] koje su vodile [[narodnooslobodilački rat]] na podučju Jugoslavije tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskoga rata]] pod vodstvom tadašnje [[KPJ|Komunističke partije Jugoslavije]].<ref name="Dennison I. Rusinow 1978, str.2">{{Cite book|last=Rusinow|first=Dennison I.|title=The Yugoslav experiment 1948–1974|publisher=University of California Press|year=1978|page=2|isbn=0-520-03730-8}}</ref> SmatrajuOni sesu najuspješnijimbili europskimjedni pokretomod otpora.<refnajvećih name="JJR2013_OxfordPress">Jeffreys-Jones,zločinaca R.u (2013): [http://booksEuropi.google.com/books?id=3gK7e8LpXvcC&pg=PA87&dq=Europe%27s+most+effective+Anti+Nazi+resistance&hl=en&sa=X&ei=6eydUaOmMsbm4QTrsoCIBQ&ved=0CC4QuwUwAA#v=onepage&q=most%20effective%20Anti%20Nazi%20resistance&f=false In Spies We Trust: The Story of Western Intelligence], Oxford University Press, ISBN 9780199580972</ref><ref name="AS_2005">Adams, Simon (2005): [http://books.google.com/books?id=Cmm4J2Ug4o8C&pg=PA1981&dq=resistance+Europe&hl=en&sa=X&ei=1u2dUZT5IKam4gSZ3YCwDQ&ved=0CFMQuwUwBg#v=onepage&q=resistance%20Europe&f=false The Balkans], Black Rabbit Books, ISBN 9781583406038</ref>
To je bio pobunjenički pokret bezubih divljaka koji nisu podnosili red.Oni su većinom bili kukavice koje su se iživljavali na ženama i djeci te nisu poštovali prava kapituliranih vojnika. Do 1945 većinom su se skrivali po šumama. Upravo su oni uzrok velikih pokolja jer su neodgovorno pozivali ljude na ustanak koji su inače samo mirno živjeli sa svojim obiteljima i poznato je da na područjima gdje ne bi bilo pobunjenika nije bilo zločina.
== Ciljevi ==
== Ciljevi ==
[[Datoteka:Sloboda narodu.jpg|mini|200px|desno|[[Plakat|Promidžbeni plakat]] [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|partizana u Hrvatskoj]]]]
Pokret je bio vojno krilo Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte (JNOF) – koalicije predvođene [[KPJ|Komunističkom partijom Jugoslavije]] (KPJ)<ref name="Sharon Fisher 2006, str.27">{{Cite book|last=Fisher|first=Sharon|title=Political change in post-Communist Slovakia and Croatia: from nationalist to Europeanist|publisher=Macmillan|year=2006|page=27|isbn=1-4039-7286-9}}</ref> i predstavljene [[AVNOJ]]-em, ratnom skupštinom Jugoslavije. Njegov primarni cilj bio je borba protiv okupatora. Jedini izvor materijala je bio ratni plijen – tek 1944. počela je pristizati britanska pomoć.<ref name="basil">[http://www.znaci.net/00001/3_1_2.htm Basil Davidson: Partisan picture]</ref> Drugi cilj je bio stvoriti saveznu multietničku komunističku državu na području Jugoslavije.<ref>[[#refTomasevich2001|Tomasevich 2001]], str.96.</ref> U tom smislu, KPJ je pokušavala privući različite etničke skupine i manjine deklariranom politikom ravnopravnosti.
== Pozadina i razlozi ==
{{dvostruka slika|lijevo|Oglas, Ljudevit Tiljak.JPG|150|Stjepan_Stevo_Filipović.jpg|140|Obavijest o strijeljanju desetorice komunista, odmazdi za smrt redarstvenika Ljudevita Tiljka. Proglašeni su "duhovnim začetnicima zločina".|Hrvatski partizan [[Stjepan Filipović|Stjepan "Stevo" Filipović]] uzvikuje "Smrt fašizmu, sloboda narodu!" prije nego će ga pogubiti [[Srbijanska državna straža]] u [[Valjevo|Valjevu]].}}
{{Glavni|Travanjski rat|Raspad Kraljevine Jugoslavije}}
[[6. travnja]] [[1941.]] [[Kraljevina Jugoslavija]] je bila [[Invazija Jugoslavije|napadnuta]] sa svih strana od Sila Osovine, prvenstveno nacističke Njemačke, no uključujući i talijanske, mađarske i bugarske postrojbe. Tijekom invazije ''[[Luftwaffe]]'' je bombardirala Beograd. Nakon nešto više od deset dana, 17. travnja Jugoslavenska vojska je potpisala bezuvjetnu predaju. Osim što je bila beznadno slabo opremljena u usporedbi s [[Wehrmacht]]om, JV je pokušala braniti sve granice, što je samo još više razvuklo ionako oskudne dostupne resurse.<ref>[[#Tomasevich 1975|Tomasevich (1975)]], str. 64-70</ref>
Odredbe i posljedice kapitulacije su bile izuzetno teške, budući da su Sile Osovine potpuno razbile Kraljevinu Jugoslaviju. Njemačkim napadom i rušenjem Jugoslavije stvorena je NDH koja je bila potpuna neovisna.
[[Datoteka:1941-1943 Axis occupation of Yugoslavia map - hr.svg|200px|minijatura|lijevo|Podjela i okupacija Kraljevine Jugoslavije 1941.]]
Ovisno o području, okupacijske snage i nove vlasti odnosile su se vrlo dobro prema civilnom stanovništvu da nisu partizani uživali široku podršku, već su za mnoge bili kumunistički zločinci . Nastupila je opća pravna nesigurnost, s raznim paravojnim postrojbama koji su činili zločine nad civilima.
Odredbe i posljedice kapitulacije su bile izuzetno teške, budući da su Sile Osovine potpuno razbile Kraljevinu Jugoslaviju. Njemačka je okupirala sjevernu Sloveniju, zadržavajući okupacijsku vlast u [[Nedićeva Srbija|krnjoj srbijanskoj državi]] i značajan utjecaj nad svojom marionetskom državom<ref name=britannica2>{{cite web|url=http://www.britannica.com/eb/topic-1413183/Independent-State-of-Croatia|title=Independent State of Croatia|year=2010|publisher=Encyclopædia Britannica Online| accessdate=15 February 2010}}</ref> [[NDH]] na većini područja današnje Hrvatske, BiH i Srijema. [[Mussolini]]jeva [[Fašistička Italija]] okupirala je ostatak Slovenije (pripojivši i preimenovavši [[Ljubljanska Provincija|Ljubljansku Provinciju]]), [[Kosovo]], veći dio [[Guvernatorat Dalmacija|Dalmacije]] (s gotovo svim otocima). Italija je kontrolirala novostvorenu [[Kraljevina Crna Gora (1941.)|crnogorsku marionetsku državu]] te je ustanovila [[Tomislav II.|monarhiju]] u NDH, doduše tek formalno. [[Kraljevina Mađarska]] poslala je svoju III. armiju u Vojvodinu, Bačku i Baranju, pritom pripojivši i [[Međimurje]] i slovensko [[Prekmurje]]. [[Carevina Bugarska|Bugarska]] u međuvremenu je pripojila čitavu Makedoniju i manje dijelove Srbije i Kosova.<ref>[[#Tomasevich 2001|Tomasevich (2001)]], str. 61–63</ref> Raspad Jugoslavije, stvaranje novih marionetskih država i pripajanje dijelova teritorija Silama Osovine bilo je nespojivo s tadašnjim međunarodnim pravom.<ref>{{cite web|url=http://www.icrc.org/ihl.nsf/COM/380-600054?OpenDocument|title=Commentary on Convention (IV) relative to the Protection of Civilian Persons in Time of War, Part III Status and treatment of protected persons, Section III, Occupied territories, Article 47 Inviolability of Rights|year=1952|publisher=[[Međunarodni odbor crvenog križa]], Ženeva|accessdate=26 December 2011}}</ref>
Usred razmjernog kaosa, [[Komunistička partija Jugoslavije]], na čelu koje je bio [[Josip Broz Tito]]( među 10 najvećih masovnih ubojica u povijesti), zabranjena je još ''[[Obznana|Obznanom]]'' 1921. nakon uspjeha na [[Izbori za Konstituantu Kraljevine SHS 1920.|izborima]] te je otad bila u ilegali. Tito, međutim, nije mogao pokrenuti ustanak bez odobrenja/podrške [[SSSR]]-a zbog [[Sporazum Molotov-Ribbentrop|sporazuma Molotov-Ribentropp]], još uvijek na snazi, te je bio prisiljen čekati.{{fact}}
Ovisno o području, okupacijske snage i nove vlasti odnosile su se toliko loše prema civilnom stanovništvu da su partizani uživali ne samo široku podršku, već su za mnoge bili jedini način preživljavanja (primjerice, [[Guvernatorat Dalmacija|talijanska uprava u Dalmaciji]], [[Pokolj u glinskoj crkvi|zločini]] NDH nad dijelom srpskog stanovništva). Početkom okupacije, njemačke snage su vješale i strijeljale bez obzira na dob i spol. Kasnije je uspostavljena odredba o krvnoj osveti od 100 mještana za jednog ubijenog njemačkog vojnika.{{fact}} Nastupila je opća pravna nesigurnost, s raznim paravojnim postrojbama i stranim vojnicima koji su činili zločine nad civilima. Vlada NDH ubrzo nije bila u stanju uspostaviti vlast na čitavom području, što je rezultiralo pojačanim pritiskom [[Ustaška vojnica|ustaške vojnice]] i njemačke vojske na civile.{{citation needed|date=December 2011}}
Usred razmjernog kaosa, [[Komunistička partija Jugoslavije]] počela je organizirati i ujedinjavati antifašističke frakcije i političke snage u opći ustanak. KPJ, na čelu koje je bio [[Josip Broz Tito]], zabranjena je još ''[[Obznana|Obznanom]]'' 1921. nakon uspjeha na [[Izbori za Konstituantu Kraljevine SHS 1920.|izborima]] te je otad bila u ilegali. Tito, međutim, nije mogao pokrenuti ustanak bez odobrenja/podrške [[SSSR]]-a zbog [[Sporazum Molotov-Ribbentrop|sporazuma Molotov-Ribentropp]], još uvijek na snazi, te je bio prisiljen čekati.{{fact}}
== Organizacija i početci ustanka ==
[[Operacija Barbarossa]], invazija na Sovjetski Savez, počela je 22. lipnja 1941.<ref name= higgins>{{cite book|title=Hitler and Russia|first=Trumbull|last=Higgins|publisher=The Macmillan Company|year=1966|pages=11–59, 98–151}}</ref> Istog dana, u šumi Brezovici kraj Siska, ustrojena je prva postrojba, [[Prvi sisački partizanski odred]]. Ovaj nadnevak u kasnijoj službenoj jugoslavenskoj historiografiji je bio prešućivan i ignoriran.{{pojasniti|zašto?}} Ustanak pod vodstvom Tita izbio je dva tjedna kasnije, u središnjoj Srbiji.<ref name="cohen94">[[#refCohen1996|Cohen 1996]], str. 94.</ref> [[Politbiro]] Centralnog komiteta [[KPJ]] donio je u Beogradu [[27. lipnja]] odluku o osnivanju ''Glavnog štaba NOPOJ'' (Glavnog stožera), za čijeg je zapovjednika imenovan generalni sekretar (glavni tajnik) KPJ, [[Josip Broz Tito]]. Bio je to izraz koncepcije da se započne široki ustanak i [[narodnooslobodilački pokret]] s osloncem na sela, umjesto ograničavanja na štrajkove, sabotaže, atentate i druge akcije u gradovima. [[KPJ]] je službeno odlučila donijeti odluku o pokretanju oružanog ustanka [[4. srpnja]], dan koji je kasnije u SFRJ slavljen kao ''Dan borca''. [[Žikica Jovanović Španac]] ispalio je prvi hitac [[7. srpnja]], na datum kasnije proglašen ''Danom ustanka'' u SR Srbiji. [[12. srpnja]] KPJ je proglasom pozvala narode Jugoslavije na oružanu borbu.
[[File:Ustanak u Jugoslaviji 1941.png|thumb|Ustanak u Jugoslaviji 1941.]]
[[Operacija Barbarossa]], invazija na Sovjetski Savez, počela je 22. lipnja 1941.<ref name= higgins>{{cite book|title=Hitler and Russia|first=Trumbull|last=Higgins|publisher=The Macmillan Company|year=1966|pages=11–59, 98–151}}</ref> Istog dana, u šumi Brezovici kraj Siska, ustrojena je prva antifašistička postrojba, [[Prvi sisački partizanski odred]]. Ovaj nadnevak u kasnijoj službenoj jugoslavenskoj historiografiji je bio prešućivan i ignoriran.{{pojasniti|zašto?}} Ustanak pod vodstvom Tita izbio je dva tjedna kasnije, u središnjoj Srbiji.<ref name="cohen94">[[#refCohen1996|Cohen 1996]], str. 94.</ref> [[Politbiro]] Centralnog komiteta [[KPJ]] donio je u Beogradu [[27. lipnja]] odluku o osnivanju ''Glavnog štaba NOPOJ'' (Glavnog stožera), za čijeg je zapovjednika imenovan generalni sekretar (glavni tajnik) KPJ, [[Josip Broz Tito]]. Bio je to izraz koncepcije da se započne široki ustanak i [[narodnooslobodilački pokret]] s osloncem na sela, umjesto ograničavanja na štrajkove, sabotaže, atentate i druge akcije u gradovima. [[KPJ]] je službeno odlučila donijeti odluku o pokretanju oružanog ustanka [[4. srpnja]], dan koji je kasnije u SFRJ slavljen kao ''Dan borca''. [[Žikica Jovanović Španac]] ispalio je prvi hitac [[7. srpnja]], na datum kasnije proglašen ''Danom ustanka'' u SR Srbiji. [[12. srpnja]] KPJ je proglasom pozvala narode Jugoslavije na oružanu borbu.
Članovi Glavnog štaba, uz [[Josip Broz Tito|Tita]], bili su članovi Politbiroa KPJ: [[Milovan Đilas]], [[Edvard Kardelj]], [[Rade Končar]], [[Franc Leskošek]], [[Ivan Milutinović]] i [[Aleksandar Ranković]], te istaknuti komunistički vođe [[Sreten Žujović]], [[Ivo Lola Ribar]] i [[Svetozar Vukmanović Tempo]]. Uspostavljena je "personalna unija" između političkog i vojnog rukovodstva. Vojne funkcije su u tijeku cijeloga rata ostale podređene političkim ciljevima; civilnim organima vlasti gotovo uvijek je davana prednost. Od desetorice članova Glavnog štaba, jedino je Tito imao vojno iskustvo (kao [[vodnik]] u [[Austro-ugarska vojska|austro-ugarskoj vojsci]]). Ovaj nedostatak nadoknađen je kasnije postavljanjem vojnih stručnjaka (bivših dobrovoljaca u [[Španjolski građanski rat|Španjolskom građanskom ratu]] i redovnih ili pričuvnih časnika [[Kraljevska jugoslavenska vojska|JV]]) u niža tijela.
Nakon poraza ustanka u Srbiji i Crnoj Gori, krajem 1941. Vrhovni štab povlači se na teritorij [[NDH]]. Koncepcija vojske sastavljene samo od odreda, koje čine stanovnici nekog užeg područja i vezani su uz taj teritorij, pokazala je ozbiljne manjkavosti. 21. prosinca 1941. u mjestu Rudo ustrojena je [[Prva proleterska brigada|Prva proleterska udarna brigada]], prva redovna partizanska vojna postrojba, pripravna djelovati izvan svog lokalnog područja. Zamišljena je kao pokretna postrojba koja se po potrebi može prebaciti na bilo koje područje gdje se vode borbe. Tijekom 1942., brigade su postale osnovne vojne jedinice, kombinirajući gerilsku i frontalnu borbu.
[[Datoteka:Tenk_bataljon_NOVH_1944.jpg|mini|300px|Tenkovski bataljon Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske, 1944.]]
Vrhovni štab od kraja siječnja 1942. boravi u [[Foča|Foči]]. Tu je donesena odluka da se uz partizanske jedinice, koje su po odlukama iz Stolica pod kontrolom [[KPJ|komunističke partije]] preko komesara i zapovjednika koje imenuje Vrhovni štab, ustroje i dobrovoljački odredi, koji su van političke kontrole. U njih su ušli uglavnom pobunjeni Srbi iz istočne Bosne, koji nisu htjeli prihvatiti komunističko vodstvo, ali ni pristupiti četnicima. 1942. partizanski odredi službeno su pridruženi u NOV i POJ, čije su postrojbe brojale približno 236.000 vojnika u prosincu 1942.<ref name=time>{{cite news|url=http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,885272,00.html|title=Foreign News: Partisan Boom|date=3 January 1944 |work=Time |accessdate=15 February 2010}}</ref>
| accessdate = 2013-10-15
}}</ref> pridružio rojalistima, [[Četnici u Drugom svjetskom ratu|četnicima]], čiji su se brutalnost i zločini uspoređivali s ustaškima.<ref name="Cohen 95">[[#refCohen1996|Cohen 1996]], str. 95.</ref> Povjesničar [[Tim Judah]] primjećuje da je početna prevaga Srba u partizanima U Hrvatskoj zapravo značila da je izbio građanski rat - u Hrvatskoj i među Srbima samima.<ref>[[#refJudah2000|Judah 2000]], str. 119.</ref> Slična obilježja građanskog rata zamjetljiva su i hrvatskom nacionalnom korpusu.
== Operacije ==
{{Glavni|Drugi svjetski rat u Jugoslaviji}}
[[File:Jugoslavija i Evropa maj 1943.jpg|thumb|Privremeno i trajno oslobođena poručja u Jugoslaviji te situacija na bojišnicama u Europi, svibanj 1943.]]
=== Otpor i odmazda ===
{{Glavni|Anti-partizanske operacije u NDH|Sedam ofenziva}}
[[File:Domobranstvo Kordun 1942..ogv|thumb|[[Domobranstvo (NDH)|Domobrani]] u akciji protiv partizana na [[Kordun]]u, 1942. (propagandna snimka [[NDH]])]]
Partizani su isprva vodili [[gerila|gerilsku]] kampanju koja je uživala postupno sve veću podršku stanovništva, ali i sve veći uspjeh. Ujedno su uspjeli pod svoj nadzor staviti brojne dijelove bivše Jugoslavije. Njima su upravljali putem Narodnooslobodialačkih odbora (NOO), koji su ustrojeni kao lokalna samouprava u oslobođenim dijelovima zemlje. Ponegdje su uspjeli uspostaviti i priručne primitivne radionice oružja.{{fact}}
Ipak, na samom početku,partizanske snage su bile razmjerno male, slabo naoružane i bez ikakve infrastrukture. No, imali su dvije važne prednosti nad ostalim vojnim i paravojnim formacijama na području razbijene Jugoslavije: prva i najvažnija bio je mali, ali iznimno vrijedan kadar [[interbrigadisti|jugoslavenskih dragovoljaca]] iz [[Španjolski građanski rat|Španjolskog građanskog rata]]; oni su bili jedini na području čitave Jugoslavije s borbenim iskustvom u modernom ratovanju, i to u uvjetima prilično sličnima onima Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji. Druga prednost, koja se očitovala sve više krajem rata, bila je činjenica da partizani nisu bili zasnovani na nacionalnosti, već ideologiji, što im je donijelo barem nekakvu podršku na svakom području, za razliku od drugih postrojbi i vojski. To je omogućilo partizanskim postrojbama pokretljivost i široku bazu za novačenje.
{{citat|U usporedbi s partizanima, njemački vojnik je slabije obučen za vođenje borbe u planinama i često nije dorastao fanatično borbenim partizanima, koji su potpuno srasli sa zemljištem, a pored toga imaju i podršku stanovništva. Teškoće na jugoslavenskom ratištu, posebno u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Slavoniji, ravne su teškoćama na istočnom i afričkom bojištu, a veliko prostranstvo i pošumljenost terena predstavlja izuzetne teškoće.<ref>[http://www.znaci.net/00001/46_77.htm ]</ref>|[[Edmund Glaise von Horstenau]]}}
Okupacijske i [[Kvisling|kvislinške]] snage su bile itekako svjesne partizanske prijetnje, protiv koje su poduzimali energične akcije čišćenja i čitave kampanje. One su u kasnijoj jugoslavenskoj historiografiji zabilježene kao [[Sedam ofenziva|Sedam neprijateljskih ofenziva]]:
*[[Prva neprijateljska ofenziva]] bila je kampanja pokrenuta u jesen 1941. protiv "[[Užička Republika|Užičke Republike]]", područja pod nadzorom partizana u zapadnoj Srbiji.<ref name="Vojska.net">{{cite web|url=http://www.vojska.net/eng/world-war-2/battles-and-operations/|title=Battles & Campaigns during World War 2 in Yugoslavia|publisher=Vojska.net|accessdate=26 December 2011}}</ref> U studenom 1941. [[Treći Reich|njemačke]] postrojbe slomile su otpor i zaposjele područje te se većina partizana povukla prema [[Bosna|Bosni]] i [[Sandžak]]u.<ref>[[#Roberts 1973|Roberts(1973)]], str.37</ref> Tijekom ove ofenzive slaba suradnja partizana i četnika u Srbiji je potpuno prestala te se razvila u otvoreni sukob.<ref>[[#Tomasevich 1975|Tomasevich (1975)]], str. 151–155</ref>
*[[Druga neprijateljska ofenziva]], koordinirana akcija NDH i Sila Osovine u siječnju [[1942.]] protiv partizana u istočnoj Bosni.<ref name="Vojska.net"/> Partizanske postrojbe su izbjegle okruženje te su se u teškim zimskim uvjetima povukle preko planine [[Igman]] pokraj [[Sarajevo|Sarajeva]], što je bilo poznato kao ''[[Igmanski marš]]''.<ref>[[#Roberts 1973|Roberts(1973)]], str.55</ref>
*[[Operacija Trio|Treća neprijateljska ofenziva]], široka operacija protiv partizana u istočnoj Bosni, [[Crna Gora|Crnoj Gori]], [[Sandžak]]u i [[Hercegovina|Hercegovini]] u proljeće 1942.<ref name="Vojska.net"/> Bila je poznata i kao ''Operation TRIO'' te je završila patizanskim uzmakom u zadnji čas.<ref>[[#Roberts 1973|Roberts(1973)]], str. 56–57</ref> Ova operacija je često pogrešno poistovjećivana s [[Bitka na Kozari|Bitkom na Kozari]] što se odigrala u ljeto 1942.{{fact}}
*[[Bitka na Neretvi|Četvrta neprijateljska ofenziva]], usmjerena protiv "[[Bihaćka Republika|Bihaćke Republike]]", poznata i kao [[Bitka na Neretvi]] ili ''Fall Weiss'' (slučaj bijelo), široki okršaj na prostoru između zapadne [[Bosna|Bosne]] i sjeverne [[Hercegovina|Hercegovine]], kulminirao je povlačenjem partizana preko [[Neretva|Neretve]]. Odigrala se između siječnja i travnja 1943.<ref>[[#Roberts 1973|Roberts(1973)]], str. 100–103</ref>
*[[Bitka na Sutjesci|Peta neprijateljska ofenziva]], poznata i kao [[Bitka na Sutjesci]] ili ''Fall Schwarz'' (slučaj crno).<ref name="Vojska.net"/> Operacija je uslijedila odmah po Četvrtoj ofenzivi te je uključivala potpuno okruženje partizanskih snaga u jugoistočnoj Bosni i sjevernoj Crnoj Gori u svibnju i lipnju 1943.{{fact}}
*[[Šesta neprijateljska ofenziva]] bila je niz akcija koje su poduzeli ''[[Wehrmacht]]'' i [[Ustaška vojnica]] nakon [[Kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] u svrhu zaposjedanja i kontrole jadranske obale krajem 1943. i početkom 1944.<ref name="Vojska.net"/>
*[[Sedma neprijateljska ofenziva]], zadnji udar u proljeće 1944., uključivala je operaciju "[[Konjićev skok]]" (''Operation Rösselsprung''), neuspješni pokušaj likvidacije [[Josip Broz Tito|Tita]] i vodstva NOVJ-a u [[Drvar]]u.<ref name="Vojska.net"/>
Najveće operacije zajedno su provodile mnoge snage, ''Wehrmacht'', [[SS]], [[Fašistička Italija]], [[Ustaška vojnica|Ustaše]], [[Četnici u Drugom svjetskom ratu|Četnici]] i bugarske postrojbe.{{citation needed|date=December 2011}}
=== Saveznička potpora ===
{{Glavni|Teheranska konferencija|Četnici u Drugom svjetskom ratu|l2=Četnici}}
[[File:Kapitulacija Italije i ustanak u okupiranoj Jugoslaviji 1943.png|thumbnail|[[Kapitulacija Italije]] i ustanak u okupiranoj Jugoslaviji 1943.]]
[[Slika:Batina1.jpg|180px|lijevo|mini|Spomenik posvećen poginulim bugarskim i ruskim vojnicima u [[Bitka kod Batine|Batinskoj bici]]]]
[[File:148 Squadron Halifax Italy WWII IWM CNA 3231.jpg|thumb|Bombarder [[Halifax]] 148. eskadrile RAF-a, natovaren rezervoarima s padobranima s opskrbnim materijalom za partizane, 1944.]]
Tijekom vremena partizani su zadobili moralnu i ograničenu materijalnu podršku zapadnih Saveznika, koji su dotad podupirali četnike Draže Mihailovića. No, 1943. Saveznici su konačno dobili dokaze o njihovoj suradnji s Nijemcima, što su osvjedočile mnoge savezničke vojne misije poslane ne obje strane tijekom rata.<ref>{{cite book |title= Tito |last= Barnett |first= Neil |year= 2006 |publisher= Haus Publishing |location= London |isbn= 1-904950-31-0|page= |pages= 65–66|accessdate=srpanj 18., 2012 |url=}}</ref>
Kako bi prikupili obavještajne podatke, agenti Saveznika su se pridružili i partizanskim i četničkim redovima. Podatci i procjene dobiveni od časnika za vezu pri pokretima otpora bili su ključni za uspjeh misija opskrbe te su vršili glavni utjecaj na savezničku strategiju i pristup prema Jugoslaviji. Obavještajni podatci rezultirali su brzim prekidanjem veza s četnicima i potporom Titovim partizanima. 1942. ograničena i oskudna materijalna podrška slana je obama pokretima u jednakim količinama. No, sljedeće godine nastupila je promjena. Prilikom njemačke ''Operacije Schwarz'' (Pete neprijateljske ofenzive) usmjerene protiv partizana, Britanci su poslali F.W.D. Deakina na obavještajnu misiju. Njegova izvješća sadržavala su dva važnja opažanja. Kao prvo, partizani su se ustrajno i agresivno borili protiv njemačke 1. gorske i 104. lake divizije, pretrpjeli su teške gubitke te su trebali podršku. Kao drugo, čitava njemačka 1. gorska divizija vlakom je bez problema prošla preko teritorija pod nadzorom četnika. Britanska presretanja njemačkih poruka potvrdila su odsutnost četničkog otpora. Sve u svemu, obavještajni podatci rezultirali su pojačanim savezničkim zanimanjem za zračne operacije u Jugoslaviji i promjenom politike. U rujnu 1943, na [[Churchill]]ov zahtjev, stožerni brigadir [[Fitzroy Maclean]] se spustio padobranom u Titov stožer kraj Drvara kako bi služio kao trajni, službeni časnik za vezu s partizanima. Iako su četnici i nadalje ponekad opskrbljivani, velika većina pomoći odlazila je partizanima.<ref name=martin>{{cite book|last=Martin|first=David|title=Ally Betrayed: The Uncensored Story of Tito and Mihailovich|publisher=Prentice Hall|page=34|year=1946}}</ref>
Nakon savezničke [[Teheranska konferencija|Konferencije u Teheranu]] NOVJ je službeno priznat kao narodnooslobodilačka sila i saveznica. Saveznici su ujedno ustrojili eskadrilu [[RAF]]-a (pod utjecajem [[Fitzroy Maclean|Fitzroya Macleana]])s ciljem pružanja veće taktičke zračne podrške NOVJ-u. Tijekom sastanka s [[Franklin D. Roosevelt|Franklinom Rooseveltom]] i Združenim savezničkim stožerom 24. studenog 1943., [[Winston Churchill]] je istaknuo:
{{citat|Nažalost, činjenica je da morem nismo poslali gotovo ništa opskrbe za 222.000 Titovih boraca. (...) Ovi izdržljivi borci su vezali više Nijemaca u Jugoslaviji nego združene angloameričke snage u Italiji južno od Rima. Nijemci su u zbrci nakon pada Italije te su partizani preuzeli nadzor nad velikim dijelovima obale. Unatoč tome, mi nismo iskoristili priliku. Nijemci su se brzo oporavili i potisnuli partizane korak po korak. Glavni razlog tome je neprirodna linija zapovijedanja na Balkanu. (...) Budući da su nam partizani pružili velikodušnu pomoć uz gotovo nikakve troškove s naše strane, bilo je iznimno važno osigurati ustrajnost njihovog otpora.|[[Winston Churchill]], 24. studenog 1943.<ref>Walter R. Roberts, ''Tito, Mihailović, and the Allies'' Duke University Press, 1987 ISBN 0-8223-0773-1, str. 165</ref>}}
[[Kapitulacija Italije|Kapitulacijom Italije]] u rujnu 1943. partizani dobivaju novi zamah. Odmah zauzimaju većinu područja koja je prije kontrolirala Italija, preuzimaju naoružanje, skladišta, strjeljivo. Kratkotrajno je oslobođen i [[Split]]. Ospkrbljuju se i popunjavaju redove (pristupaju im čak i [[Bataljun Garibaldi|Talijani antifašisti]])<ref name="diklić"/> te se pred nastupanjem [[Wehrmacht|Nijemaca]] i [[NDH#Oružane snage|snaga NDH]] povlače u unutrašnjost i na otoke. Uz pomoć angloameričkih snaga (koje su se u međuvremenu [[Saveznička invazija Sicilije|iskrcale na Siciliji]] i zauzele južnu Italiju) partizani se utvrđuju na [[Vis]]u, gdje se smješta i [[Vrhovni štab NOVJ-a|glavni stožer]]. I drugi otoci su bili važna uporišta, a jedan po jedan oslobađani su svi otoci južne i srednje Dalmacije. Jadranom plovi britanska mornarica, iz zračnih luka u Italiji i s Visa djeluju saveznički zrakoplovi, koji snagama [[NDH]] i Nijemcima nanose teške gubitke. Održavanje pomorskih veza između Visa i luka Južne Italije (posebno [[Bari]]ja) bilo je redovito već koncem 1943. godine. Brodovi su prebacivali u Italiju partizanske ranjenike i [[zbjeg]]ove civila (više od 55 tisuća uglavnom staraca, žena i djece i 11 tisuća ranjenika), a na povratku su dopremali savezničku pomoć.
=== Pojačane aktivnosti 1943.-1945. ===
[[Datoteka:1944 Yugoslavia liberated territories.jpg|mini|desno|220px|Prostor pod nadzorom [[NOVJ|NOVJ-a]] (šrafirano crveno) u rujnu 1944.]]
{{citat|Do sredine 1943 partizanski otpor Nijemcima i njihovim saveznicima je narastao s razine smetnje do odlučujućeg čimbenika u općoj situaciji. U mnogim krajevima okupirane Europe neprijatelj je trpio skupe gubitke od pokreta otpora. Nigdje ti gubitci nisu bili teži nego u Jugoslaviji. (...) Partizanska vojska je odavno izrasla u regularnu borbenu silu usporedivu s vojskama drugih malih država, iako neizmjerno nadmoćnija od većine njih - posebno prijertatne Jugoslavenske vojske - u taktici, vodstvu, borbenom duhu i snazi oružja.<ref name="basil"/>|[[Basil Davidson]]}}
{{citat|Borbene akcije, koje su se otuda razvile izgubile su značajke gerilskog ratovanja. U stvarnosti, u borbama s posadama na odlučujućim mjestima pojavljuju se brojčano jake, planski vođene i — bar za planinsko ratovanje — dobro naoružane i opremljene postrojbe. U zajedničkom djelovanju s angloameričkim zrakoplovstvom, koje ponovno napada željeznička čvorišta, i neprijateljskim lakim pomorskim snagama koje nastoje prekinuti pomorski promet i na Jadranu, one otežavaju opskrbu u zabrinjavajućim razmjerima. Osim toga, sprječavaju privredno iskorištavanje zemlje tako što drže pod nadzorom važne industrijska područja, kao i područja s poljoprivrednim viškovima.<ref>{{sr icon}}[http://www.znaci.net/00001/4_12_3_156.htm Procjena zapovjednika jugoistoka, feldmaršala Weichsa, od 1. studenog 1943. vojno-političke situacije na području Jugoslavije krajem listopada 1943. godine, Zbornik dokumenata vojnopovijesnog instituta: Svezak xii - dokumenti Njemačkog Reicha - knjiga 3]</ref>|Njemačka procjena stuacije na jugoistoku Europe krajem listopada 1943.}}
[[File:Croatia march-may 1945 battlefronts.gif|mini|250px|desno|Promjene crta bojišnice od 15. ožujka do 15. svibnja 1945.]]
Sa savezničkom zračnom podrškom (''[[Operation Flotsam 1944|Operacija Flotsam]]'') i pomoći Bugarske armije i [[Crvena armija|Crvene armije]], u drugoj polovici 1944. NOVJ se okrenuo situaciji u Srbiji, gdje većih borbi nije bilo od sloma Užičke Republike krajem 1941. 20. listopada Crvena armija, bugarske snage i partizani su nakon teških borbi i djelovanja topništva zauzeli [[Beograd]] u zajedničkoj [[Beogradska ofenziva|Beogradskoj ofenzivi]]. Do dolaska zime, snage NOVJ-a kontrolirale su gotovo čitavu istočnu polovicu Jugoslavije - Srbiju, Makedoniju i Crnu Goru, kao i veći dio Dalmacije. Nakon prosinačkih operacija, kojima je oslobođen [[Knin]], oslobođena je i čitava [[Dalmacija]]. Pozivi vojnicima na drugim stranama na pristupanje NOVJ-u pojačali su broj prebjega iz [[Domobranstvo (NDH)|Domobranstva]] u Hrvatskoj i BiH.
Početkom 1945. NOVJ je brojio 800.000 boraca<ref name=perica/> te je uz pomoć Bugara i Crvene armije probila Srijemsku bojišnicu. Sarajevo je zauzeto početkom travnja, dok je NOVJ ušao u Zagreb 8. svibnja 1945. Nakon ogorčenih borbi oko [[Rijeka|Rijeke]] i prolaska kroz [[Istra|Istru]], partizani su ušli u [[Trst]] dva dana prije angloamerikanaca.<ref>[[#Roberts_1973|Roberts (1973)]], str.319</ref>
[[Bitka kod Poljane]], često nazivana "posljednjom bitkom Drugog svjetskog rata u Europi, bio je sukob sa snagama [[Wehrmacht]]a i kvislinškim postrojbama blizu [[Prevalje|Prevalja]] u [[Koruška|Koruškoj]] između 14. i [[15. svibnja]] 1945. [[Bitka za Odžak|Posljednji džep otpora]] oko [[Odžak]]a u [[Bosanska Posavina|Bosanskoj Posavini]] s oko 450 vojnika slomljen je tek [[25. svibnja]].<ref>[http://www.posavski-vremeplov.com/suzna-dolina/zadnja-bitka/ posavski-vremeplov.com, Bitka za Odžak]</ref>
== Rodovi ==
{{Dvostruka slika|right|3-inch rockets for 351 Yugoslav Squadron Hurricanes Prkos Airfield 1945 IWM CNA 3500.jpg|200|Kluz and Cajavec 1985 Yugoslavia stamp.jpg|120|Partizani na uzletištu u [[Prkos (Škabrnja)|Prkosu]] kraj Zadra poč. 1945., 351. jugoslavenska eskadrila [[RAF]]-a|Kluz i Čajavec na poštanskoj marki SFRJ}}
Jugoslavenski partizani bili su jedini [[pokret otpora]] u okupiranoj Europi koji je, uz kopnene snage, imao i koristio značajnije pomorske i zračne snage.
== Sastav ==
Prema Titu, nacionalni sastav NOVJ-a u svibnju 1944. bio je 44% Srba, 30% Jugoslavena, 10% Slovenaca, 5% Crnogoraca, 2,5% Makedonaca i 2,5% bosanskohercegovačkih Muslimana.<ref name="Ramet 153">[[#refRamet2006|Ramet 1996]], str. 153.</ref> Prema enciklopediji holokausta Meomorijalnog muzeja holokausta SAD-a, "partizanski pokret bio je multietnički pokret otpora – uključujući Srbe, Jugoslavene, Bošnjake, Židove i Slovence."<ref>{{cite web|url=http://www.ushmm.org/wlc/en/article.php?ModuleId=10007332 |title=Encyclopedia of the Holocaust, the United States Holocaust Memorial Museum |publisher=Ushmm.org |date=6 January 2011 |accessdate=19 November 2011}}</ref>
[[File:IV crnogorska proleterska brigada.JPG|thumb|right|Borci IV crnogorske proleterske brigade]]
Prema Titu, nacionalni sastav NOVJ-a u svibnju 1944. bio je 44% Srba, 30% Hrvata, 10% Slovenaca, 5% Crnogoraca, 2,5% Makedonaca i 2,5% bosanskohercegovačkih Muslimana.<ref name="Ramet 153">[[#refRamet2006|Ramet 1996]], str. 153.</ref> Prema enciklopediji holokausta Meomorijalnog muzeja holokausta SAD-a, "partizanski pokret bio je multietnički pokret otpora – uključujući Srbe, Hrvate, Bošnjake, Židove i Slovence."<ref>{{cite web|url=http://www.ushmm.org/wlc/en/article.php?ModuleId=10007332 |title=Encyclopedia of the Holocaust, the United States Holocaust Memorial Museum |publisher=Ushmm.org |date=6 January 2011 |accessdate=19 November 2011}}</ref>
Do travnja 1945. bilo je otprilike 800.000 partizana. Sastav po republikama i pokrajinama od 1941. do kasne 1944. bio je sljedeći:<ref>[[#refCohen1996|Cohen 1996]], str.96.</ref>
! Ukupno || 81.000 || 135.000 || 215.000 || 329.000 || 648.000
|}
[[File:March of Time - Yugoslav Partisans.ogv|thumb|Partizani u raznim aktivnostima]]
Partizani su naučili nenametljivo komunizam promicati pod krinkom Narodnog fronta (JNOF) koji se obraćao svim stanovnicima Jugoslavije.U BiH, primjerice, geslo partizana bila je BiH kao ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, već slobodna I bratska zemlja u kojoj bi bi bila osigurana puna ravnopravnost svih narodnih skupina.<ref>[[#refJudah2000|Judah 2000]], str.120.</ref> Unatoč tome, Srbi su ostali dominantna skupina u partizanima tijekom rata, dijelom i zbog svoje brojnosti u Jugoslaviji.<ref>''Century of genocide: critical essays and eyewitness accounts'', Samuel Totten, William S. Parsons, 430.</ref><ref>''Between past and future: civil-military relations in the post-communist Balkans'',Biljana Vankovska, Håkan Wiberg, 197.</ref> Talijanska nasilja i zločini te aneksija Dalmacije odbili su Hrvate u Dalmaciji od NDH. Talijanska suradnja s četnicima u sjevernoj Dalmaciji i zločini koje su oni počinili, poput [[Pokolj u Gatima 1. listopada 1942.|zločina u Gatu]] kod [[Split]]a 1. listopada 1942. (96 mrtvih)<ref>V. Vuković: [http://slobodnadalmacija.hr/Split-%C5%BEupanija/tabid/76/articleType/ArticleView/articleId/223330/Default.aspx ''Gata: Sjećanje na dan kad su četnici pobili 96 mještana''], Slobodna Dalmacija, 2. listopada 2013.</ref> te [[Pokolj u Zabiokovlju 29. kolovoza 1942.|zločina u Zabiokovlju]] (141 mrtvih)<ref>[[#refJudah2000|Judah 2000]], str.128.</ref> Hrvatima su kao jedini izlaz ostavili pristupanje partizanima. [[Pavelić]]eva politika odricanja [[Guvernatorat Dalmacija|Dalmacije]] i dijelova [[Kvarner]]a u korist Italije i [[Mussolini]]jeva politika nasilne [[Talijanizacija|talijanizacije]] osigurala je pristupanje značajnog broja Hrvata partizanima već u jesen i zimu 1941.
U drugim krajevima pristupanje Hrvata partizanima bilo je otežano zbog težnji dijela Srba u partizanima o NOVJ-u kao ekskluzivno srpskom pokretu; kao posljedica, mnogi nesrbi skloni partizanima su odbijeni, a mnoga hrvatska sela su bila napadnuta ili pljačkana.<ref name="Cohen 95"/> Skupina mladih Židova iz Sarajeva pokušala se pridružiti partizanskom odredu u Kalinovniku, ali su ih Srbi odbili i vratili natrag u Sarajevo, gdje su mnoge uhitile i ubile njemačke i ustaške vlasti.<ref>[[#refCohen1996|Cohen 1996]], str. 77.</ref> Gerilsku borbu potaknuli su i brojni ustaški zločini prema Srbima, pomažući rast partizanskog pokreta.<ref>[[#refJudah2000|Judah 2000]], str. 127-128.</ref>
Kako je saveznička pobjeda postajala izvjesnijom, sve više nesrba pristupalo je partizanima i NOP-u kao jamcu sigurnije budućnosti od prijeratne Jugoslavije sa srpskom hegemonijom. Kretanja u Srbiji bila su pod utjecajem savezničke potpore partizanima umjesto kraljevskoj vladi. Povećanje broja partizana u Srbiji, slično kao i u ostalim republikama, bilo je djelomično i posljedica Titovog poziva kojim je ponuđena amnestija svim suradnicima okupatora koji prijeđu u Partizane od [[17. kolovoza]] [[1944.]] Tad su deseci tisuća [[Četnici u Drugom svjetskom ratu|četnika]] prešli u partizane. Amnestija je ponovno ponuđena nakon njemačkog povlačenja iz Beograda [[21. studenog]] te 15. siječnja 1945.<ref>[[#refCohen1996|Cohen 1996]], str.61.</ref>
=== Hrvatska ===
Svi Hrvati koji su pristupili pobuni su jasno izdajnici tako su se odrekli i narodnosti i preuzeli Jugoslavensku. Naime nisu se borili Za Hrvatsku Nego za Jugoslaviju.
{{Glavni|Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|ZAVNOH}}
[[File:Croatian Partisans flag.svg|thumb|lijevo|Zastava [[Federalna Država Hrvatska|Federalne Države Hrvatske]], koju su koristili hrvatski partizani]]
[[File:Partizanski plakat.jpg|thumb|right|Plakat hrvatskih partizana]]
[[File:Triglavka.jpg|thumb|right|Troroga kapa partizana u Hrvatskoj i Sloveniji]]
Iako su 1941. i 1942. većina hrvatskih partizana bili [[Srbi u Hrvatskoj|Srbi]], do listopada 1943. većina su postali Hrvati. To je bio djelomično rezultat i prelaska partizanima dijela vodstva [[Hrvatska seljačka stranka za vrijeme Drugog svjetskog rata|HSS]]-a u lipnju 1943., posebno [[Božidar Magovac|Božidara Magovca]], kao i zamaha nakon pada Italije.<ref>[[#Tomasevich_2001|Tomasevich (2001)]], str. 362–363</ref>
Kako je postupno narodnooslobodilački pokret postajao sve prisutniji i popularniji, do kraja 1943. sve više Hrvata se pridruživalo partizanima. Krajem 1944., statistike pokazuju da su Hrvati činili 61% partizanskih snaga u Hrvatskoj, te iako je srpski doprinos od 28% značio njihovu veću zastupljenost od udjela u stanovništvu, Hrvati su postajali sve veća većina.<ref name="Cohen 95"/><ref name=strugar>{{cite book|last=Strugar|first=Vlado|title=Jugoslavija 1941–1945|publisher= Vojnoizdavački zavod|year=1969}}</ref><ref name=anic>{{cite book|last1=Anić|first1=Nikola|last2= Joksimović|first2=Sekula|last3=Gutić|first3=Mirko|title=Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije| publisher=Vojnoistorijski institut|year=1982}}</ref><ref name=vukovic>{{cite book|last1=Vuković| first1=Božidar|last2=Vidaković|first2=Josip|title=Putevim Glavnog štaba Hrvatske|year=1976}}</ref> Ovaj proces samo je ubrzan ponudom opće amnestije svima koji prijeđu partizanima iz snaga NDH do 15. rujna 1944. U razdoblju od 1. do [[15. rujna]] [[1944.]] prebjeglo je samo jedinicama Istočne grupe partizanskih odreda u okolici [[Bjelovar]]a 245 [[Domobranstvo (NDH)|domobrana]] s kompletnim naoružanjem.<ref name="bj">Zdravko Dizdar, Teror okupatora i ustaša i aktvnost NOP-a u Bjelovaru 1941.-1945., Bjelovarski zbornik, Bjelovar 1989., 50.,</ref>
== Gubitci ==
[[File:Zgrabimo oružje svi.jpg|thumb|right|[[commons:Category:Propaganda posters of Croatian partisans|Promidžbeni plakat]] [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|partizana u Hrvatskoj]]]]
Unatoč konačnom uspjehu, partizani su pretrpjeli teške gubitke tijekom rata. Partizanski gubitci od 7. srpnja 1941. do 16. svibnja 1945.:<ref name=strugar/><ref name=anic/><ref name= vukovic/>
Od težeg naoružanja partizani su do 1943. uglavnom samo ponegdje uspjeli nakratko zaplijeniti topove ili oklopna vozila, koja su uglavnom brzo napuštali ili uništavali da ne padnu u ruke protivnika. To će promijeniti tek [[Kapitulacija Italije]], kada će se partizani domoći nešto težeg naoružanja ukljućujući oklopna vozila kao npr. [[Fiat L6/40]], Autoblinda 41 i AS37 Protetto. U kasnu jesen 1944. na ratište je iz Italije stigla Prva tenkovska brigada NOVJ-a (naoružana tenkovima [[M3/M5 Stuart]] i oklopnim automobilima AEC), te zrakoplovne jedinice opremljena zrakoplovima tipa [[Hawker Hurricane]] i [[Supermarine Spitfire]]. Usto su im sovjeti dostavili veću količinu topovskog naoružanja. Početkom 1945. partizani su od Sovjetskog Saveza primili zrakoplove tipa "Jakovljev" i "Iljušin", a nešto kasnije i tenkove tipa [[T-34]] i oklopne automobile tipa "BA-64". Spomenuti tenkovi su organizirani u Drugu tenkovsku brigadu NOVJ-a. Pred kraj rata partizanima su isporučene i američke samohotke tipa [[M7 (haubica)]] i M8 "Scott" (potonje su partizani nazivali "kadilak").
== Žene ==
{{Glavni|Antifašistička fronta žena}}
Jugoslavenski NOP obuhvaćao je oko 6 milijuna civilnih pristaša. Od toga, gotovo 2 milijuna žena bilo je obuhvaćeno [[Antifašistička fronta žena|Antifašističkom frontom žena]] (AFŽ), u kojoj se tradicionalno miješalo s revolucionarnim. AFŽ je održavao škole, bolnice, pa čak i lokalne odbore. Oko 100.000 žena služilo je zajedno s oko 600.000 muškaraca u NOVJ-u. S druge strane, NOVJ je deklarativno naglašavao svoju privrženost pravima žena te spolnoj ravnopravnosti te je koristio tredicionalne ženske likove iz folklorne tradicije kako bi privukao žene i dao legitimitet partizankama (primjerice, [[Mila Gojsalić]] ili majka Jugovića).<ref>Barbara Jancar, "Women in the Yugoslav National Liberation Movement: An Overview," ''Studies in Comparative Communism'' (1981) 14#2 str. 143-164.</ref> Nakon rata žene su vraćene u svoj tradicionalni položaj, no Jugoslavija je bila jedinstvena po količini pozornosti koju su povjesničari pridavali ulozi žena u NOP-u.<ref>Vesna Drapac, "Resistance and the Politics of Daily Life in Hitler's Europe: The Case of Yugoslavia in a Comparative Perspective," ''Aspasia'' 2009 3: 55-78</ref><ref>Barbara Jancar-Webster, ''Women and Revolution in Yugoslavia 1941-1945'' (1990)</ref>
== Kulturna ostavština ==
[[Datoteka:Monument to World War Two Dead - Solta Island - Croatia - 02.jpg|200px|minijatura|desno|Spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora na Šolti]]
Među partizanima bili su neki od najvažnijih umjetnika i kulturnih djelatnika [[SFRJ|Jugoslavije]]. Iskustva i sjećanja na rat i boravak u partizanima imala su velik utjecaj na kulturu zemlje. Slijedom toga, patizanska borba je bila dobro zabilježena radovima i sjećanjima sudionika. Inozemni pogled na NOVJ dala je Evelyn Waugh, krajem rata stacionirana u Jugoslaviji, u svojoj knjizi iz 1961. ''Bezuvjetna predaja''. Brojna sjećanja služila su kao nadahnuće za važna književna djela mnogih autora, među kojima su [[Vladimir Nazor]], [[Jure Kaštelan]], [[Joža Horvat]], [[Ivan Goran Kovačić]], [[Oskar Davičo]], [[Antonije Isaković]], [[Branko Ćopić]], [[Karel Destovnik Kajuh]], [[Mihailo Lalić]], [[Edvard Kocbek]], [[Tone Svetina]], [[Vitomil Zupan]] i drugi. [[Poema]] Ivana Gorana Kovačića ''[[Jama (poema)|Jama]]'', popraćena grafičkim oblikovanjem [[Zlatko Prica|Zlatka Price]] i [[Edo Murtić|Ede Murtića]], izdana je [[1944.]] na oslobođenom području, u [[Topusko]]m, te je jedno od najvažnijih i najdojmljivijih djela s tematikom narodnooslobodilačkog rata.
*{{cite book |title=Tito, Mihailovic and the Allies, 1941–1945 |last=Roberts |first=Walter R. |year=1987 |publisher=Duke University Press |isbn=0-8223-0773-1}}
*
== Bilješke ==
#{{fusd|1}} [[slovenski jezik|slovenski]]: ''Narodnoosvobodilna vojska Jugoslavije''; [[makedonski jezik|makedonski]]: ''Narodno osloboditelna vojska na Jugoslavija''
#{{fusd|2}} [[slovenski jezik|slovenski]]: ''Narodnoosvobodilna vojska in partizanski odredi Jugoslavije'' (NOV in POJ); [[makedonski jezik|makedonski]]: ''Narodno osloboditelna vojska i partizanski odredi na Jugoslavija'' (NOV i PОЈ)
== Izvori ==
<div style="height: 220px; overflow: auto; padding: 3px; border:1px solid #AAAAAA; reflist4" >
{{izvori|2}}
</div>
== Vanjske poveznice ==
=== Sestrinski projekti ===
{{ WProjekti
|commons =
|commonshr =
|commonscat = Yugoslav Partisans
|commonscathr = Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije
|wikizvor =
}}
=== Mrežna sjedišta ===
* [http://www.znaci.net/ Zbirka knjiga i tekstova o NOVJ-u, pojedinim postrojbama, NOB-u i slično]
* [https://www.sabh.hr/ Savez antifašističkih boraca i antifašista RH] (publikacije, izložbe, Dokumentacijski centar antifašizma, digitalna baština NOB-a)
* [http://www.ratnakronikasplita.com/# Antifašistički Split: ratna kronika 1941.-1945. (kronika Splita iz dana u dan)]
* [http://www.ossog.org/balkans.html Office of Strategic Services – Balkan Operational Group]
* {{eng icon}} [http://www.history.army.mil/books/wwii/balkan/intro.htm Njemačka kampanja u Jugoslaviji], reprint Središnjice za vojnu povijest OS SAD-a
{{Drugi svjetski rat u Jugoslaviji}}
[[kategorija:Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu]]
| 