|
=== Početak ===
Prvih desetljećaPočetkom 19. stoljeća, sas industrijskim razvitkom i porastom broja stanovnika, u Londonu se javlja ozbiljan problem saglede prijevozomprijevoza. Za ovaj rastući problem javilo se jasno riješenje – razvitak podzemne željeznice.
U to vrijeme, u [[UK|Britaniji]] i širem području Londona radio je niz željezničkih poduzeća. Prvo poduzeće koja je počelo sa izgradnjom bilo je ''Metropolitan Railways'' (današnja Metropolitan linija).
Metoda koji je u početku korištena (tzv. ''cut-and-cover'') je bila, sas današnje točke gledišta, krajnje neefikasna iako naizgled jednostavna. NakonTa trasiranjametoda, linije''cut-and-cover'' pristupaloizgledala sebi izgradnji.ovako: Odgovarajuća ulica, ispod koje je podzemnaželjeznica trebala prolaziti, bila bi iskopana do određene dubine. NakonaNakon toga postavljane su šinetračnice i građen tunel od cigli. Po završetku izgradnje tunel se ponovo zakopavao. MetodaU ovakvoj metodi bilo je poznatai kaomnogo problema i nedostataka: cestovni promet bio bi dugo vremena zatvoren; zgrade koje su se našle "cut-and-coverna putu" trase bile su srušene; i još štošta.
Prva trasa bila je između PedingtonaPaddingtona i uliceUlice FeringdonFarringdon (Farringdon Street) i bila je duga oko 4 kilometarakm. Opsluživali su jeju parni vlakovi (parnikoji vlakovi će ostatiostaju u upotrebiprometu sve do [[1971]].), kojia vlakovi su išliprometovali u narazmaku svakihod deset minuta. Već prvog dana, 40.00040000 ljudi se prevezlo ovim(za to vrijeme) vrlo novimnaprednim prijevoznim sustavomsredstvom.
=== Daljnji razvoj ===
[[Datoteka:Why London Underground is nicknamed The Tube.jpg|mini|desno|250px|Karakterističan oblik tunela od kojeg potječe naziv ''The Tube'']]
Uvidjevši očiglednu isplativost ove ideje, niz drugih željezničkih poduzeća se priključilo izgradnji ''Undergrounda'' u nadolazećim godinama.
SlijedećaDruga izgrađena trasa bila je između Westminstera i Južnog Kensingtona (South Kensington). Ove dvije prve trase će se kasnije povezati i zajedno sas drugim dijelovima one oformljavajuoformiti današnju Kružnu liniju (Circle line). DakleDo dan-danas, isti tuneli (s metodom ''cut-and-cover'') su još uvijek u upotrebi.
Za prelazak preko [[Temza|Temze]], od [[1869.]]. u upotrebi je tunel ispod same rijeke: koji su izgradili otac i sin Brunel. Biobio je to prvi tunel takve vrste na svijetu. Uskoro je otvorena još jedna linija sas tunelom ispod Temze – između Towera i BermondzijaBermondseya. Ovu liniju su opsluživali vagoni vučeni [[čelik-čelo|sajlama]].
Daljim razvitkom sustava, manenedostaci “cut''cut-and-cover”cover'' metodametode postajale su sve očiglednijeizraženije. Zatvaranje prometnica za vrijeme radova izazivalo je ogromnevelike prometne kolapse. Rad je bio izuzetno naporan i bilo je potrebno transportirati tisuće tona suvišne zemlje.
Osim ovih mananedostataka, pojavilapojavio se i jednajedan značajnijaznačajniji. Naime, budući da su svi tuneli bili na približno istoj, maloj dubini, usložnjavanjem sustava podzemnih linija ostajalo je sve manje mijestamjesta za trasiranje bez presijecanja postojećih linija, što bi učinilo sistemsustav neefikasnim, jer bi bilo potrebno zaustavljati vlakove zbog ukrštanja. RiješenjeRješenje je bilo uprodubljavanje upotrebitunela, odnosno: izgradnja tzv. trećedubinskih dimenzijetunela.
InžinjeriOvim se otvara nova etapa - izgradnja dubinskih podzemnih tunela. Za takve tunele, [[inženjer|inženjeri]] su koristili relativno postojan sloj [[Glina (tlo)|gline ]] u zemljištu na dubini od približno 20 metaram. Posebni strojevi su korišteni za iskopavanje uskih tunela (najčešće dva paralelnausporedna, narazmaknuti malomza malu rastojanjuudaljenost) u koje bi , ondazatim, bili umetani čelični prstenoviprsteni i prerađeni čelični ili betonski elementi. Odatle i potiče popularan i opće prihvaćen naziv – ''The Tube'' (zbog karakterističnog oblika tunela , u prijevodu: ''Cijev''). Ovakav način izgradnje je daleko brži od ''cut-and-covera'' i ne ometa normalno odvijanjeostali prometapromet. ▼Ovim se otvara nova etapa - izgradnja dubinskih podzemnih linija.
PreduslovPreduvjet za stvaranje linijatunela na ovakvoj [[dubina|dubini ]] bio je , naravno, i da se , umijestoumjesto parnih , vlakova koristi alternativankoriste tipelektrični vlakavlakovi, jer bi ventilacija takvevelike količine plinova[[para|pare]] sas te dubine bila nemoguća. ▼▲Inžinjeri su koristili relativno postojan sloj gline u zemljištu na dubini od približno 20 metara. Posebni strojevi su korišteni za iskopavanje uskih tunela (najčešće dva paralelna na malom rastojanju) u koje bi onda bili umetani čelični prstenovi i prerađeni čelični ili betonski elementi. Odatle i potiče popularan i opće prihvaćen naziv – ''The Tube'' (zbog karakterističnog oblika tunela). Ovakav način izgradnje je daleko brži i ne ometa normalno odvijanje prometa.
Prva dubinska linija bila je duga 5 ,.2 kilometrakm i spajala je središnji sas južnijim dijelom [[London|Londona ]]. Početno je bilo planirano da po njoj prometuju vlakovi vučeni sajlama, međutim, na kraju je odlučeno u korist električnih vlakova. OvimOvime svijet dobija svoju prvu elektrificiranu dubinsku liniju podzemne željeznice. ▼▲Preduslov za stvaranje linija na ovakvoj dubini bio je, naravno, i da se umijesto parnih vlakova koristi alternativan tip vlaka, jer bi ventilacija takve količine plinova sa te dubine bila nemoguća.
▲Prva dubinska linija bila je duga 5,2 kilometra i spajala je središnji sa južnijim dijelom Londona. Početno je bilo planirano da po njoj prometuju vlakovi vučeni sajlama, međutim, na kraju je odlučeno u korist električnih vlakova. Ovim svijet dobija svoju prvu elektrificiranu dubinsku liniju podzemne željeznice.
=== 20. stoljeće ===
[[20. stoljeće|Dvadeseto stoljeće]] bilo je doba još većeg procvata londonske podzemne željeznice. Otvara se niz novih linija, adok stare subivaju elektrificirane. ParalelnoUsporedno sas razvitkomrazvojem sustava, vršilo se i ukrupnjavanjespajanje pojedinačnih kompanija u jednu zajedničku (''Underground Group'') kojoj će se do početka [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] priključiti većina kompanija. Do [[1933.]]. formiran je ''Odbor za prijevoz putnika u LondonuLondonom'' (''London Passenger Transport Board'') koji je nastao spajanjem svih kompanija i koji je pod kontrolom imao, ne samouz metro, već i [[autobus]]ne, [[tramvaj]]ske i [[trolejbus]]ne linije britanske prijestonice. Ova grupa je [[1948]]. [[nacionalizam|nacionalizirana]].
Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], londonskalondonski podzemnametro radilaradio je smanjenim kapacitetom. Mnoge stanice su postale skloništa, a jedan nedovršen tunel je čak pretvoren u privremenu tvornicu [[zrakoplov]]a.
Informatička revolucija sa krajakrajem 20. stoljeća u mnogome je izmijenila i izgled Londonskoglondonskog metroa. Cijelom mrežom otad upravlja kompjuteriziranaračunalizirana centrala. MnogeNeke linije imajubivaju iautomatizirane. većiPrimjerice, ililinije manjiJubilee, stupanjCentral, automatizacije.Northern Tako,i ''Victoria'' linija imaimaju potpuno automatizirano upravljanje nad vlakovima pomoću ATO (''Automatic Train Operation'' – ''Automatsko Upravljanje Vlakom'') sustava. Jedina uloga vozača je da otvara i zatvara vrata i da u slučaju kvara automatskog sustava preuzme kontrolu nad [[vlak|vlakom]]om.
=== 7. srpanj 2005. ===
[[Datoteka:Russell square ambulances.jpg|mini|desno|250px|Okolica Ulaz u stanicu Russell Square stanice, poslije eksplozije]]
[[7. srpnja]] [[2005]]. ostatiostat će zapamćen kao najveća tragedija u povijesti Londonskoglondonskog metroa. U koordiniranom napadu bombaša samoubojica na podzemnojželjeznici su se dogodile 3 eksplozije u razmaku od 50 sekundi:
* prvaPrva eksplozija dogodila se na Kružnoj (Circle) liniji između stanica Ulica Liverpool (Liverpool Street) i Aldgate. Poginulo je 7 ljudi i bombaš.
* drugaDruga eksplozija dogodila se također na Kružnoj (Circle) liniji. Taj vlak je tek napustio stanicu Edgware Road., Taja taj se dio linije se sastoji izod dva paralelnausporedna kolosjekakolosijeka u jednom tunelu. U trenutku eksplozije vlak se nalazio pored drugog, koji je također oštećen. Poginulo je 6 ljudi i bombaš.
* trećaTreća eksplozija desiladogodila se na liniji Piccadilly između stanica King’s Cross St. Pancras i Russell Square. Eksplozija se dogodila duboko između stanica u zadnjem dijelu vlaka. Ovo je jako otežalo spašavanje i kasniju sanaciju. Temperature u tom dijelu tunela su bile su oko 60 [[°C]]. Poginulo je 26 ljudi i bombaš.
Za razliku od prve dvije eksplozije koje su se odigrale u relativnopoprilično širokim tunelima Kružne (Circle) linije, treća eksplozija se odigrala u uskim tunelima dubinskih linija. Vlak je bio na dubini od 30 metara, a tunel je takvih dimenzija da sa svake strane vlaka ima tek 15 centimetara slobodnog prostora. Zbog toga je snaga eksplozije bila daleko koncentriranija te su i žrtve bile daleko brojnije. Na brojnost žrtava utjecala je i činjenica da su se eksplozije odigrale za vrijeme jutarnje gužve.
U eksplozijama je i ozlijeđeno oko 600 ljudi.
Iako ostaje u sjeni ljudskih gubitaka, materijalna šteta koje su eksplozije prouzrokovale bila je vrlo velika. Prijevoz podzemnom željeznicom obustavljen je do kraja tog dana. Prometni kolaps koji je uslijedio jedan je od najvećih u povijesti Londona. Nekoliko mjeseci poslije napada promet u podzemnoj se nije odvijao normalnouobičajeno.
Prije ovih eksplozija, dvije najpogubnije nesreće u podzemnoj bile su nesreća na Sjevernoj (Northern) liniji iz [[1975.]]. i požar na stanici King’s Cross iz [[1987.]]. Nijedna od navedenih nije bila izazvana namjerno.
== Linije ==
| 