Ruđer Bošković: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
Dodatci članku, izvor. |
||
Redak 28:
[[datoteka:Petersdom von Engelsburg gesehen.jpg|mini|300px|desno|[[Bazilika sv. Petra]] u [[Rim]]u.]]
'''Ruđer Bošković''' ili punim imenom '''Ruđer Josip Bošković''' ([[Dubrovnik]], [[18. svibnja]] [[1711]]. – [[Milano]], [[13. veljače]] [[1787]].), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[matematika|matematičar]], [[astronomija|astronom]], [[geodezija|geodet]], [[fizičar]] i [[filozofija|filozof]]; [[Isusovci|isusovac]]. Nobelovac i fizičar [[Werner Heisenberg]] ga je nazvao ''hrvatskim Leibnizom''.<ref>{{cite book|title=Ruđer Bošković (Boscovich) und sein Modell der Materie: zur 250. Wiederkehr des Jahres der Erstveröffentlichung der Philosophiae Naturalis Theoria|author=Grössing, H.|date=2009|publisher=Austrian Academy of Sciences Press|isbn=9783700167976|url=https://books.google.hr/books/about/Ru%C4%91er_Bo%C5%A1kovi%C4%87_Boscovich_und_sein_Mod.html?id=o6DiSAAACAAJ&redir_esc=y|page=1|accessdate=1. siječnja 2017.}}</ref> Školovanje započeo u [[Dubrovnik]]u u ''Collegium Ragusinum'', a nastavio u [[Družba Isusova|isusovačkom]] zavodu ''Collegium Romanum'' u [[Rim]]u. Studirao [[Grčka retorika|retoriku]] (od 1727.–1729.), [[filozofija|filozofiju]] (od 1729.–1732.) i [[teologija|teologiju]] (od 1738. do 1741.). Kao student teologije počeo je (1740.) predavati [[matematika|matematiku]] u ''Collegium Romanum''. Za [[svećenik]]a se zaredio 1744. i preuzeo katedru matematike do 1760.
Godine 1735. počinje proučavati [[Isaac Newton|Newtonova]] djela, a već 1736. objavljuje rasprave. Utemeljio je egzaktni [[znanost|znanstveni]] pristup rješavanju [[statika|statičkih]] pitanja u [[graditeljstvo|graditeljstvu]] rješavajući statičke probleme sakralnih i kulturnih objekata ([[Bazilika sv. Petra|crkava sv. Petra]] u Rimu i sv. Genoveve u [[Pariz]]u, katedrale u [[Milano|Milanu]] i carske knjižnice u [[Beč]]u). U razdoblju od 1751. do 1782. bavio se i [[Hidraulika|hidrotehničkim]] poslovima. Prilično se rano počeo baviti problemima oblika i veličine [[Zemlja|Zemlje]] (''O dokazima starih za kuglasti oblik Zemlje'' – [[Latinski jezik|lat]]. ''De veterum argumentis pro telluris sphaericitate'', 1739.; ''Rasprava o obliku Zemlje'' – lat. ''Dissertatio de telluris figura'', 1739.) te problemima u vezi s [[Newtonov zakon gravitacije|Newtonovom teorijom gravitacije]] (''O nejednakosti sile teže na raznim dijelovima Zemlje'' – lat. ''De inaequalitate gravitatis in diversis terrae locis'', 1741.). Da bi riješio te probleme, trebao je, uz teorijska istraživanja, provesti mjerenja [[meridijan]]skih stupnjeva na različnim mjestima Zemlje. Papa [[Benedikt XIV.]] povjerio mu je da, zajedno s isusovcem Christopherom Le Maireom, u [[Papinska Država|Papinskoj državi]] obavi mjerenja meridijanskih stupnjeva između Rima i [[Rimini]]ja i da izradi [[Zemljopisne karte|zemljopisnu kartu]] Papinske države. To je bila prva Boškovićeva znanstvena (geodetsko-kartografska) ekspedicija (od 1750. do 1752.). Morao je poboljšati postojeće [[mjerni instrument|mjerne instrumente]] ili konstruirati nove. Rezultate mjerenja i opažanja objavio je pod naslovom ''O znanstvenom putovanju po Papinskoj državi…'' (lat. ''De litteraria expeditione per Pontificiam…'', 1755). Uz djelo se nalazio zemljovid Papinske države ''Nova zemljopisna karta Crkvene države'' (lat. ''Nuova carta geografica dello Stato Ecclesiastico'', 1755.), koji je na temelju zajedničkih podataka izradio Ch. Maire. Zbog novih ideja u [[Geodezija|geoznanostima]] taj je rad utjecao na kasniju [[Kartografija|kartografiju]]. Na Boškovićev poticaj provedena su [[Geodetsko mjerenje|geodetska mjerenja]] u Austriji, Ugarskoj, Pijemontu i Pennsylvaniji (SAD).
Redak 44:
[[datoteka:Bohr-atom-PAR.svg|mini|desno|300px|[[Bohrov model atoma]] je izravna posljedica Boškovićeva modela atoma.]]
Ruđer Bošković
Bošković.<ref name="Stipe Kutleša"/> Bošković je isticao svoje plemićko a grbom obitelji Pokrajčić koristio se za pečaćenje svojih pisama.<ref name="Stipe Kutleša"/> Osnovno obrazovanje je stekao u Dubrovniku, a s 15 godina odlazi u [[Rim]], gdje stupa u isusovačko [[Papinsko sveučilište Gregoriana|Papinsko sveučilište Gregorianu]] i [[1732]]. godine završava filozofiju, a nedugo potom i teologiju. Za vrijeme studija predavao je u nižim razredima kolegija u Fermu i Rimu sukladno s tadašnjim isusovačkim pravilima.<ref name="S.Kutleša">Stipe Kutleša, [http://www.matica.hr/media/uploads/hr/2012/hr-2012-3.pdf Ruđer Bošković], ''[[Hrvatska revija]]'', br, 3, godište XII, 2012., str. 15., pristupljeno 3. srpnja 2017.</ref> Po svršenom studiju teologije zaređen za [[svećenik]]a i stupio je u [[Isusovci|isusovački red]] no bio je oslobođen redovničkih dužnosti kako bi se mogao posvetiti znanstvenom radu i nastavi.<ref name="S.Kutleša"/> Godine [[1740]]. postaje profesor matematike. Njegova slava je zasjenila njegove, za hrvatsku kulturu vrijedne spomena braću i sestre: [[Petar Bošković|Petra]], [[Baro Bošković|Bara]] i [[Anica Bošković|Anicu]]. Pritom valja napomenuti da je Ruđer Bošković i među predcima imao hrvatske pjesnike: unuk je religijskog pjesnika [[Baro Bettera|Bara Bettere]].
=== Matematika ===
Line 105 ⟶ 106:
== Djela ==
* ''De maculis solaribus'',
* ''De circulis oscillatoribus'',
* ''De viribus vivis'',
* ''De cometis'',
* ''De aestu maris''
* ''De lumine'',
* ''Elementa matheseos universae'',
* ''De litteraria expeditione per pontificam ditione ad dimentiendos meridiani gradus et corrigendam mappam geographicam, iussu et auspiciis Benedicti XIV'',
* ''Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium'',
* ''De Solis ac Lunae defectibus'', 1760. (O pomrčinama Sunca i Mjeseca)<ref name="Stipe K.">Stipe Kutleša, [http://www.matica.hr/media/uploads/hr/2012/hr-2012-3.pdf Ruđer Bošković], ''[[Hrvatska revija]]'', br, 3, godište XII, 2012., str. 17., pristupljeno 3. srpnja 2017.</ref>
* ''Giornale di un viaggio di Constantinopoli in Polonia'', 1784., (Dnevnik putovanja iz Carigrada u Poljsku)<ref name="Stipe K."/>
* ''Opera pertinentia ad opticam et astronomiam'', 1785., (Djela koja se odnose na optiku i astronomiju), 5 svezaka<ref name="Stipe K."/>
== Svojatanja ==
Line 121 ⟶ 124:
Većina izvora govori o njegovu hrvatstvu.<ref name="Dadić">Dadić, Žarko. ''Ruđer Bošković'' (usporedan tekst na hrvatskom i engleskom). Zagreb: Školska Knjiga, 1987.</ref> U pismima sestri Anici (Anna), govori joj kako nije zaboravio hrvatski jezik.<ref name="Dadić">Dadić, Žarko. ''Ruđer Bošković'' (usporedan tekst na hrvatskom i engleskom). Zagreb: Školska Knjiga, 1987.</ref>
Bošković nikada nije osporavao svoju povezanost s rodnim gradom, pokrajinom i narodom. Kad ga je d`Alembert u jednoj svojoj publikaciji nazvao »talijanskim matematičarem velikoga ugleda«, Bošković je u djelu Voyage astronomique et geographique to ispravio napisavši da je Dalmatinac iz Dubrovnika, a ne Talijan.<ref name="Letica">Marito Mihovil Letica: Bošković je samo Hrvat, ''[[Hrvatsko slovo]]'', 27. siječnja 2012., str. 16.-17.</ref> Većina njegovih pisama rodbini i prijateljima u Dubrovniku napisana je na hrvatskom (ilirskom) jeziku.<ref name="Hans Ullmaier">[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac386.nsf/AllWebDocs/Rugjer_Boskovic_je_nas_suvremenik_ Hans Ullmaier, Rugjer Bošković je naš suvremenik Rugjer Boskovic je naš suvremenik, Hans Ullmaier], ''Vijenac'', Broj 386 – 387, 18. prosinca 2008., ISSN 1330-2787 (pristupljeno 15. rujna 2011.)</ref>
Kad je bio u [[Beč]]u [[1757]]., uočio je hrvatske vojnike kako idu na bojište u tijeku [[Sedmogodišnji rat|Sedmogodišnjeg rata]] i odmah otrčao vidjeti ih, želeći im 'Božju pomoć' po starom hrvatskom običaju.<ref name="Harris">[[Robin Harris|Harris, Robin]]. ''Dubrovnik, A History''. London: Saqi Books, 2003. ISBN 0-86356-332-5 </ref> U pismu bratu Baru u Dubrovniku iz Beča 1757., opisuje taj susret s časnicima hrvatskih postrojbi. Na kraju pisma oduševljeno je napisao: »''Eviva Haddick e i nostri Croati!''«<ref name="Hans Ullmaier"/><ref name="Letica"/><ref>Letica napućuje na [[Vladimir Varićak]]: Ulomak Boškovićeve korespondencije, Zagreb, 1911., str. 344.-346.</ref> Dok je živio u [[Pariz]]u, svjedočio je jednoj vojnoj paradi, te kad je opazio hrvatsku jedinicu iz Dubrovnika izgovara: "''Evo ih, moji hrabri Hrvati!''".<ref name="Harris1">Harris, Robin. ''Dubrovnik, A History''. London: Saqi Books, 2003. ISBN 0-86356-332-5 </ref>
Talijani tvrde da je Boscovich (talijanski) upamćen kao [[Talijani|Talijan]]. Prema tomu, rođen je u gradu križanih kultura - hrvatske i talijanske, a viši sloj građanstva Dubrovnika (tako i Boškovići) bili su pod jakim utjecajem talijanske kulture (rimsko-dalmatinska kultura). Obitelj njegove majke došla je iz Italije, porijeklom Talijani, te je bio pod utjecajem talijanskoga i u životu i u karijeri; Preselio se u Italiju u 14. godini života gdje provodi većinu svoga života. U nekoliko je enciklopedija opisan kao talijanski znanstvenik. Talijanski je koristio i u privatne svrhe, a [[Voltaire]] je Boškoviću pisao na talijanskom kao "znak poštovanja". Bošković je uvijek govorio o Italiji kao "pravoj i slatkoj majci".<ref>[http://web.archive.org/web/20070305091746/http://www.arcipelagoadriatico.it/biografie/bio_dal/boscovich_ruggero_giuseppe.htm Ruggero Giuseppe Boscovich] Boškovićev životopis
Međutim, Bošković osobno poriče da je Talijan.<ref> Jean Le Rond d' Alembert, [https://books.google.it/books?id=dGYVAAAAQAAJ ''Opuscules mathématiques ou Mémoires sur différens sujets de géométrie, de méchanique''], ''[[Google knjige]]'', prvi put objavljeno 1761., Sveučilište u Lausanni, reizdanje digitalizirano 24. listopada 2008., pristupljeno 1. prosinca 2015. {{fra oznaka}} </ref> Naime kada je predložen kao talijanski matematičar, odgovara u svojoj bilješci iz ''Voyage astronomique et geographique'' da je "''autor Dalmatinac iz Dubrovnika, a ne Talijan''."<ref>Ruđer Bošković, Christopher Maire, [https://books.google.it/books?id=ZxAOAAAAQAAJ&hl=en ''Voyage astronomique et geographique, dans l'État de l'Eglise''], ''[[Google knjige]]'', na str. 449 navodi kako je "''autor Dalmatinac iz Dubrovnika, a ne Talijan''", objavljeno 1770., pristupljeno 1. prosinca 2015. {{eng oznaka}} {{fra oznaka}}</ref><ref>[[Darko Žubrinić]], [http://www.croatianhistory.net/etf/et111.html#rudder "Dubrovnik, Konavle, Boka"], ''croatianhistory.net'', pristupljeno 1. prosinca 2015. {{eng oznaka}}</ref>
Srbi tvrde kako je podrijetlo njegove obitelji iz [[Crna Gora|Crne Gore]] (što ga zapravo čini [[Crnogorci|Crnogorcem]], a ne [[Srbi]]nom).<ref name=Scepanovic>Slobodan Šćepanović, О поријеклу породице и коријенима предака Руђера Бошковића, Историјски записи 3/1995, Podgorica, 1995.</ref>
Velikosrpski posezači za hrvatskom kulturnom baštinom su ignorirali mnoštvo činjenica kad su Ruđera Boškovića prisvajali sebi. Korijeni ovih posizanja su u neuspjelim teritorijalnim osvajanjima hrvatskih zemalja, posebice Dubrovnika i dubrovačkog kraja, bogate srednjovjekovne i novovjekovne kulturne baštine, zbog čega je velikosrbima Dubrovnik objektom trajnih zemljopisnih i kulturoloških frustracija; iste su vrste velikosrpska posezanja za starim piscima i znanstvenicima inih krajeva neupitna hrvatskog i katoličkog identiteta: Hvara, Splita, Šibenika, Zadra i dr. Metodološki ta posezanja traže podlogu u nezdravom nagnuću Vuka Stefanovića Karadžića za posrbljivanjem svih štokavaca; ista posezanja na kraju završavaju preko krajnosti te proglašavaju čakavske krajeve srpskim.<!-- to je ono kad prisvajaju splitske, hvarske, zadarske, šibenske i ine pisce i znanstvenike --> Slučaj Ruđera Boškovića, kojeg je iznjedrila kultura grada Dubrovnika i stare Dubrovačke Republike, zapravo je samo jedan vid velikosrpskog svojatanja Dubrovnika.
Temeljni i odlučujući razlog koji velikosrpski posizači zanemaruju jest Boškovićeva pripadnost zapadnom kulturnom krugu odnosno zapadnom okcidentalnom katoličkom svijetu, u koji srpska kultura ne spada.
<!-- To je kriterij koji i osobe nesporno nehrvatskog podrijetla (dijelom ili u potpunosti: Pavao Ritter Vitezović, Ljudevit Gaj, Stanko Vraz, Dimitrije Demeter, Vid Morpurgo, Vatroslav Lisinski i ini) stavlja u nesporno hrvatsku kulturu, a koji su velikosrpski posezači prešutili i zanemarili.-->
Velikosrbi koji nazivaju Dubrovnik "srpskom Atenom" ne mogu obrazložiti kako je s logičke i psihološke točke gledanja moguće objasniti da su ljude i najdragocjenije spomenike tog grada, "biser njihove kulture", razarali 1991.-1995. s onolikom destruktivnom mržnjom. Točnije, radi se o mitološki ponesenom pozerstvu.<ref name="Letica"/>
| |||