Jimmy Carter: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Removing Link FA template (handled by wikidata) - The interwiki article is not featured |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 32:
}}
'''James Earl "Jimmy" Carter, jr.''' ([[Plains]], [[1. listopada]] [[1924]].) je 39. predsjednik [[SAD]]-a.
== Rani život ==
Jimmy Carter se rodio u gradu [[Plains]] u [[Georgia|Georgiji]] kao najstariji od četvoro djece [[James Earl Carter|Jamesa Earla]] i [[Lillian Carter]]. Otac mu se na porodičnoj farmi bavio uzgojem kikirikija, dok mu je majka radila kao bolničarka. Od nje će kasnije naslijediti [[liberalizam|liberalne]] stavove u mnogim društvenim pitanjima. S druge strane je od porodice naslijedio [[Baptistička crkva|baptističku]] vjeru, čiji će nauk kasnije snažno utjecati na njegove političke stavove.
Mladi Jimmy se istakao u lokalnoj školi gdje je stekao sklonost prema čitanju, iako je imao uspjeha i u igranju košarke i američkog nogometa. Nakon završene srednje škole se upisao u [[Georgia Southwestern College]] te [[Georgia Institute of Technology]]. Školovanje je odlučio nastaviti u [[Ratna mornarica SAD-a|američkoj ratnoj mornarici]], te je 1946. godine diplomirao na Mornaričkoj akademiji u [[Annapolis]]u.
Godinu dana ranije ga je sestra [[Ruth Stapleton Carter]] nagovorila da počne izlaziti sa svojom najboljom prijateljicom [[Rosalyn Smith]]. S njom se godinu dana kasnije vjenčao, a ona mu je rodila tri sina i kći.
Redak 43:
U mornarici se Carter specijalizirao za podmorničara, te služio na podmornicama u Atlantiku i Pacifiku. Također se počeo zanimati za tehnologiju [[nuklearni reaktor|nuklearnih reaktora]], te je, kao jedan od najperspektivnijih mladih časnika, odabran u elitnu grupu koja se obučavala za službu na prvim američkim [[nuklearna podmornica|nuklearnim podmornicama]].
Iako je Carter imao namjeru nastaviti karijeru u mornarici, te iako mu je admiral [[Hyman G. Rickover]] predviđao sjajnu budućnost, zbog smrti oca je [[1953]]. godine bio prisiljen napustiti službu kako bi se posvetio radu na porodičnoj farmi.
== Rana politička karijera ==
Mladi Carter se politikom počeo baviti kao član raznih školskih odbora, ali je prvu važniju funkciju dobio tek [[1962]]. godine kada je izabran za člana [[Senat Georgije|Senata države Georgije]]. Ti izbori su bili okarakterizirani velikom krađom glasova od strane njegovih protivnika, i Carter ih je dobio tek na sudu.
Godine [[1964]]. je izabran po drugi put, a onda je [[1966]]. godine odlučio započeti kampanju za [[Guverner Georgije|guvernera Georgije]]. Na preliminarnim izborima [[Demokratska stranka SAD|Demokratske stranke]] je dobio malo glasova, ali dovoljno da spriječi nominaciju liberalnog anti-segregacijski raspoloženog kandidata [[Ellis Arnall|Ellisa Arnalla]]. U drugom krugu je nominaciju osvojio segregacionist [[Lester Maddox]], koji će poslije biti izabran za guvernera.
Taj neuspjeh nije obeshrabrio Cartera, nego samo potakao da tako stečena iskustva iskoristi za novu kampanju [[1970]]. godine. Tada se postavio kao umjereni kandidat koji nije krio svoje zalaganje za ukidanje segregacije, ali nije kritizirao svoje stranačke kolege koje su se zalagali za njeno održanje. Njegovi napori su urodili plodom te je iste godine izabran za guvernera.
Redak 55:
Carter je krenuo u opsežne reforme i na drugim društvenim poljima. Pod njegovom administracijom je Georgia donijela niz zakona i propisa u svrhu očuvanja okoline, kao i dotada zanemarenih historijskih spomenika. Također su donešene mjere u svrhu poboljšanja životnih uvjeta zatvorenika u državnim zatvorima.
[[Datoteka:Carter and Ford in a debate, September 23, 1976.jpg|mini|250px|lijevo|Carter i [[Gerald Ford]] tijekom predsjedničke debate [[1976]]. godine.]]
Carter je, s druge strane, prekinuo s tradicijom [[New Deal]]a prema kojoj su reforme bile vezane uz proširenje ovlasti i uloge države u ekonomiji i drugim pitanjima. Umjesto toga je Georgija racionalizirala državnu upravu, a Carter je zaustavio i ambiciozan projekt izgradnje brana, držeći ih opasnošću po prirodnu okolinu.
Carter je sklonost prema skretanju udesno pokazao i za vrijeme predsjedničkih izbora [[1972]]. godine. Nakon što je stranka, pod pritiskom mladih radikala, za svog kandidata izabrala lijevo orijentiranog [[George McGovern|Georgea McGoverna]], Carter je izjavio da su njegovi stavovi previše radikalni za umjerene birače te da nikada neće biti izabran.
Dijelom i zbog toga što su se takvo predviđanje ispostavilo ispravnim, Carter je
Carter je krajem [[1975]]. godine počeo pripreme da se natječe za predsjednika SAD. Na početku je bio relativno nepoznat i beznačajan kandidat, dijelom i zbog toga što je uživao reputaciju [[Konzervativizam|konzervativca]] u stranci kojom su dominirali liberali, dodatno radikalizirani [[Watergate|aferom Watergate]]. Međutim, iza sebe je relativno brzo pokupio podršku konzervativnih demokrata s Juga, dok su liberalni demokrati na Sjeveru bili podijeljeni između više kandidata. Podršku su mu dali i mediji, koje je osvojio svojim imageom zdravoseljačkog guvernera neokaljanog korupcijom u Washingtonu.
Nakon što je osvojio demokratsku predsjedničku nominaciju 1976. godine, činilo se da ima lak zadatak protiv republikanskog kandidata i predsjednika Geralda Forda, koji je na položaj bio došao zahvaljujući aferi Watergate, te čiji je mandat obilježio rast [[inflacija|inflacije]] i dramatični pad životnog standarda. Međutim, prednost u anketama se brzo istopila, dijelom zbog niza gafova, a dijelom zbog toga što je Ford, isto kao i on, uživao reputaciju umjerenjaka. Carter je na kraju ipak tijesno pobijedio.
== Predsjednik SAD-a ==
[[Datoteka:Carter und Schmidt.JPG|mini|250px|lijevo|Carter i njemački kencelar [[Helmut Schmidt]]]]
Carter je u Bijelu kuću ušao [[20.
To se najviše vidjelo u oblasti vanjske politike, gdje je moralno dvojbena [[Realpolitik|realna politika]] oličena u [[Richard Nixon|Richardu Nixonu]] i [[Henry Kissinger|Henryju Kissingeru]] zamijenjena inzistiranjem na ljudskim pravima kao najvažnijem standardu međunarodnih odnosa. Cilj tog novog kursa je, između ostalog, bio popraviti položaj SAD u svijetu, bitno uzdrman porazom u vijetnamskom ratu, kao i kompromitirajućom podrškom krvoločnim diktatorima u Trećem svijetu. Ipak, prije svega je bio usmjeren protiv [[SSSR]]-a i Istočnog bloka, za koji se činilo da u tom trenutku vodi u [[hladni rat|hladnom ratu]], a za što nije bilo volje suprotstaviti se vojnim sredstvima.
Redak 74:
Dok je Carter s jedne strane, nastavio proces nuklearnog razoružanja započet pod njegovim prethodnicima, cilj mu je bio oslabiti sovjetske diplomatske pozicije, pogotovo na strateški važnom [[Bliski Istok|Bliskom Istoku]]. U tu svrhu je inicirao mirovne pregovore između [[Egipat|Egipta]] i [[Izrael]]a, koji će [[1978]]. godine završiti [[Sporazum iz Camp Davida|Sporazumom iz Camp Davida]] i povlačenjem izraelskih trupa s okupiranog [[Sinaj]]a. Carter se nadao da će taj sporazum poslužiti kao model ostalim arapskim državama, odnosno trajno riješiti izraelsko-arapski problem koji je, zbog podrške SAD Izraelu, arapske zemlje u regiji tjerao u naručje Sovjeta.
[[Datoteka:Begin, Carter and Sadat at Camp David 1978.jpg|desno|200px|mini|Izraelski premijer [[Menahem Begin]], Jimmy Carter i egipatski predsjednik [[Anwar el-Sadat]] na potpisivanju [[Sporazum iz Camp Davida|Sporazuma iz Camp Davida]].]]
Carterovo inzistiranje na ljudskim pravima kao najvažnijem standardu američke vanjske politike se odrazilo i kroz distanciranje od režima koji su iz hladnoratovskih razloga dotada uživali američku podršku. Kao najvažniji primjer je uzeta [[Nikaragva]], kojom je desetljećima upravljala pro-američka diktatorska dinastija [[Somoza]]. Nju su [[1979]]. godine svrgnuli [[Sandinizam|sandinistički]] gerilci, dijelom zahvaljujući i tome što joj je Carter odbio pružiti vojnu i financijsku pomoć. Novi sandinistički režim se, međutim, vrlo brzo okrenuo Moskvi i uz [[Kuba|Kubu]] predstavljao novog sovjetskog saveznika u zapadnoj hemisferi.
U međuvremenu je Carter odlučio u slučaju [[Iran]]a izdati svoje proklamirano načelo o zaštiti ljudskih prava. Tamošnji šah [[Mohammed Reza Pahlavi]] je bio dugogodišnji američki saveznik, a na vijesti o neredima je Carter reagirao tako što mu je svojim posjetom simbolički pružio podršku. [[Datoteka:Carter DengXiaoping.jpg|250px|lijevo|mini|Carter i [[Deng Xiaoping]]]]Međutim, opozicija prema Pahlaviju je nastavila rasti i eskalirala u [[Iranska islamska revolucija|iransku islamsku revoluciju]] kojom je početkom [[1979]]. godine šah srušen.
Novi islamistički režim pod ajatolahom [[Ruholah Homeini|Ruholahom Homeinijem]] se odmah neprijateljski postavio prema američkoj vladi. To se, između ostalog, odrazilo i na poremećaje u cijeni nafte na svjetskom tržištu. To je, s vremenom, počelo nagrizati ionako bolesnu američku ekonomiju, u kojoj su pod Carterovom administracijom još pogoršali negativni trendovi iz Nixonovog i Fordovog doba.
Carterovi napori da suzbije galopirajuću [[inflacija|inflaciju]] nisu uspjeli, a umjesto toga su kao rezultat imali povećanje nezaposlenosti i stagniranje ekonomije, što je dovelo do tada nezapamćenog ekonomskog fenomena zvanog [[stagflacija]]. Nastavak pada životnog standarda je pogodio mnoge američke građane, a pogotovo farmere na [[Srednjem zapadu|Srednji zapad]] odakle se upravo u Carterovo doba počeo javljati razni ekstremno desničarski pokreti koji će 1980-ih i 1990-ih godina postati ozbiljni sigurnosni problem za SAD.
[[Datoteka:G7 leaders 1978.jpg|mini|225px|mini|[[Giulio Andreotti]], [[Takeo Fukuda]], Jimmy Carter, [[Helmut Schmidt]] i [[Valery Giscard d'Estaing]] na [[G7]] samitu [[1978]]. godine.]]
Problemi s kojima se suočio Carter postali su još gori kada je Carter [[22. listopada]] [[1979]]. godine iz humanitarnih razloga dozvolio prognanom iranskom šahu da dođe na liječenje u [[SAD]]. Iranski revolucionari su na to reagirali okupacijom američkog veleposlanstva u [[Teheran]]u koja je označila početak [[Iranska talačka kriza|iranske talačke krize]]. Carter na tako bezočnu provokaciju globalne supersile nije znao odlučno odgovoriti.
To je, između ostalog, ohrabrilo Sovjete da krajem [[1979]]. godine izvrše [[Sovjetsko-afganistanski rat|invaziju Afganistana]]. Taj događaj je predstavljao prekretnicu u hladnom ratu, s obzirom da se Carter uplašio za američke položaje u strateški važnom [[Indijski ocean|Indijskom oceanu]] te odlučio napustiti pomirljivu politiku svojih protivnika. [[Datoteka:Carter Brezhnev sign SALT II.jpg|mini|lijevo|250px|Carter i sovjetski vođa [[Leonid Iljič Brežnjev]] potpisuju [[SALT II]].]]U znak protesta je najavio bojkot [[XXII. Olimpijske igre - Moskva 1980.|Moskovske Olimpijade]], dok je njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost [[Zbigniew Brzezinski]] organizirao [[CIA]]-inu operaciju naoružavanja i obučavanja afganistanskih mudžahedina. [[CIA]] i druge američke obavještajne agencije su također intenzivirale aktivnosti u svrhu podrške antisovjetskom pokretu [[Solidarnost]] u [[Poljska|Poljskoj]]. Također je diskretno započet rad na obnovi oružanih snaga, kako bi se mogle suprotstaviti Sovjetima ukoliko hladni rat eskalira u otvoreni oružani obračun.
Sve to, međutim, nije imalo nikakvog efekta na smanjenje Carterove nepopularnosti, a američki građani su, uz nestašica goriva izazvane novim naftnim šokom, [[1980]]. godine svjedočili i neuspjelom pokušaju spašavanja talaca u Iranu - još jednom dokazu da pod Carterovom administracijom SAD gubi status svjetske sile.
Redak 90:
Carter se iste godine odlučio ponovno natjecati za predsjednika. Prvo je morao dobiti nominaciju Demokratske stranke, pri čemu mu se kao prilično opasan protivnik pokazao liberalni senator [[Edward M. Kennedy]], brat ubijenog predsjednika [[John F. Kennedy|Johna F. Kennedyja]]. Međutim, Carter je uspio izboriti nominaciju, koristeći Kennedyjevu upletenost u automobilsku nesreću 1969. godine u [[Chappaquiddick]]u.
Carteru je mnogo veća opasnost stigla zdesna, od [[Republikanska stranka SAD|republikanskog]] kandidata [[Ronald Reagan|Ronalda Reagana]] koji je osvojio nominaciju svoje stranke i najavio radikalni zaokret udesno, odnosno ukidanje države blagostanja u korist neoliberalne politike temeljene na slobodnom tržištu te mnogo oštriji kurs prema Sovjetima u hladnom ratu. Srednju klasu, izmučenu inflacijom, nezaposlenošću, rastom kriminala, Reagan je pridobio najavom smanjenja poreza te relativno glatko pobijedio na izborima [[4. studenog]] [[1980]]. godine.
[[Datoteka:Jimmy Carter jogging.jpg|150px|mini|Carter trči]]
Posljednje mjesece svog mandata, Carter je proveo nastojeći diplomatskim putem ishoditi puštanje talaca iz Irana, ali Iranci to nisu učinili sve dok u Bijelu kuću nije ušao Reagan.
== Nakon predsjedništva ==
Carter je nakon izbora 1980. godine po [[Ustav Sjedinjenih Američkih Država|Ustavu SAD-a]] imao pravo natjecati se za još jedan mandat, ali to nije učinio. Njegov nasljednik Reagan se pokazao kao prilično uspješan i popularan predsjednik, a [[1984.]] godine je Carterovog potpredsjednika [[Walter Mondale|Waltera Mondalea]] do nogu potukao na predsjedničkim izborima.
Carter se umjesto politike okrenuo pisanju knjiga, pri čemu je osim memoara, pisao i poeziju te jedan historijski roman.
Carter je ipak daleko poznatiji po humanitarnom radu, za što je dobio veliki broj priznanja. Godine [[1982]]. je osnovao [[Carter Center]], jednu od najuglednijih institucija u svijetu međunarodne diplomacije, koja se, između ostalog, bavi nadgledanjem izbora u mladim demokracijama.
Carterove diplomatske sposobnosti i ugled velikog mirotvorca je [[1994]]. godine iskoristio predsjednik [[Bill Clinton]] kako bi riješio gorući problem [[Sjeverna Koreja|Sjeverne Koreje]] i planova njenog tadašnjeg vođe [[Kim Il Sung|Kim Il Sunga]] da stvori nuklearno oružje. Carter je uspio nagovoriti Sjevernokorejance da se odreknu nuklearnog oružja, te je dobio niz pohvala za to postignuće, iako se danas zna da je Sjeverna Koreja sporazum izigrala.
Redak 111:
Carterova reputacija uspješnog mirotvorca i diplomata je uspjela zasjeniti njegovu ne baš zavidnu reputaciju jednog od najgorih američkih predsjednika, čiji je mandat, usprkos najboljih namjera, SAD doveo na rub propasti.
== Vanjske poveznice ==
{{commons|Jimmy Carter}}
{{Wikizvor autor}}
| |||