Toba: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 15:
Toba-muškarci vješti su i u izradi kanua (James Mooney) i ribarskih zamki, dok su se žene specijalizirale u lončarstvu i pletenju mreža. Kuće Toba su jednostavne strukture, od vrbovih grana i prekrivene travom. Od oružja služe se [[luk i strijela|lukom i strijelom]], [[koplje]]m, drvenom [[kijača|kijačom]], a od [[Španjolci|Španjolaca]] kasnije nabavljaju i [[vatreno oružje]]. Kod Toba je bio običaj (kaže Mooney) da kada majka umre, sa njom pokopaju i bebu, a ovo se vjerojatno odnosi na smrt porodilje. Kod [[Guaycuru]] plemena bio je običaj ubijanja djece, sve do onoga za koje se odlučilo da će biti posljednje. To dijete iz poslkjednjeg ženinog poroda Guaycurui su odgajali po običajima atalik, odnosno išlo je na odgoj u druge kuće, a posječivalo ga se rijetko kada.
Kod Chaco-plemena uobičajena je monogamija, ali ni poliginija nije rijetka. Žene žive u istom domaćinstvu samo ako je muškarac siguran da neče biti svađe među njima. Tobe imaju samo jednu ženu, vrhovnih
Godine [[1882]] Tobe su u Boliviji masakrirali istraživačku ekspediciju sastavljenu od petnaest muškaraca pod vodstvom francuskog geografa Crévaux ([[Jules Crévaux]] (1847-1882).
Redak 21:
U vremenima rane kolonizacije u 18. stoljeću Toba, [[Abipón]] i [[Mocoví]], bili su najozloglašeniji neprijatelji argentinskih i paragvajskih naseljenika, njihovih naselja i misija ,a sudjelovali su i u napadu na Dobrizhofferovu misiju. Godine [[1756]]. dijelovi Toba i [[Mataco|Mataca]] okupili su se na misiji ''San Ignacio de Ledesma'', na rijeci Rio Grande, pritoci Vermeja, gdje ih je u vrijeme izgona [[jezuiti|jezuita]], [[1776]], bilo oko 600. Nešto kasnije [[franjevci]] su restaurirali neke misije u Chacu, ali svršetkom španjolske vladavine, [[Indijanci]] su se vratili u divljinu.
Tobe su danas najbrojniji u Argentini, 15.000 do 20.000 (SIL, 1981); 700 u Paragvaju (SIL, 1991) i 100 u Boliviji.
== Plemena i plemenske skupine ==
| |||