Frankovci: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m Nepotrebni navodni znaci
Redak 3:
Izraz '''frankovci''' u hrvatskoj političkoj povijesti od kraja 19. stoljeća označava [[pravaštvo|pravaše]] ([[hrvatski nacionalizam|hrvatske nacionaliste]]), okupljene oko [[Čista stranka prava|Čiste stranke prava]] kojima je vođa bio [[Josip Frank]].
 
Koristio se od početka [[1890]]-ih godina za frakciju [[Stranka prava|Stranke prava]], kojoj je na čelu bio [[Josip Frank]]. Godine [[1895]]. oni se odcjepljuju i osnivaju [[Čista stranka prava|Čistu stranku prava]], za koje se koristi i naziv "frankovci". Frankova je orijentacija čvrsta suradnja s Bečkim dvorom, da bi se, nasuprot Mađarima, ostvarili hrvatski nacionalni interesi u okviru [[Habsburška monarhija|Habsburške Monarhije]]. U toj orijentaciji Srbi se pojavljuju kao neprijatelji, i frankovci vode kampanju protiv Srbije i svih zastupnika [[jugoslavenstvo|jugoslavenstva]], odnosno suradnje Srba i Hrvata protiv Monarhije. Obično negiraju da "Srbi" kao narod na području van Srbije mogu postojati. Oštro se sukobljuju sa [[Hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatsko-srpskom koalicijom]], koja je [[1906]].–[[1918]]. većinska snaga u Saboru Hrvatske i Slavonije.
 
U Srbiji u to vrijeme gotovo svi politički lideri govore samo o "oslobođenju" i "ujedinjenju" srpskih zemalja. Mnogi negiraju postojanje Hrvata, srbijanski časopis ''[[Slavenski jug]]'', koji zastupa savezništvo Srba, Bugara, Crnogoraca i Hrvata, naziva ih [[1911.]] "srpski frankovci". »Srpski frankovci su Srbi koji vrše na srpkoj strani onaj posao protiv Hrvata, koji svršavaju na hrvatksoj strani protiv Srba sledbenici starog Jožue Franka.« (cit. prema [[Charles Jelavich]]: ''Južnoslavenski nacionalizmi'', Zagreb, 1992., str. 39)