Ivan Mažuranić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 193.198.169.29 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Dodafon
Nema sažetka uređivanja
Redak 3:
|datum rođenja = [[11. kolovoza]] [[1814.]] <br> [[Novi Vinodolski]], [[Hrvatska]]
|mjesto rođenja = [[Novi Vinodolski]]
|datum smrti = [[4. kolovoza]] [[19011890.]] <br> [[Zagreb]], Hrvatska
|mjesto smrti = [[Zagreb]]
|malaslika =
Redak 68:
|vjera =
}}
'''Ivan Mažuranić''' ([[Novi Vinodolski]], [[11. kolovoza]] [[1814.]] - [[Zagreb]], [[4. kolovoza]] [[1890.]]), [[hrvat]]ski [[pjesnik]], [[jezikoslovac]] i [[političar]]. [[Hrvatski ban]] od [[1873.]] do [[1880.]] Poznat je podpo nadimku '''ban pučanin'''.
 
== Politička karijera ==
 
Najznačajnija je kreativna ličnost [[Hrvatski narodni preporod|hrvatskoga narodnog preporoda]] (pjesnik, jezikoslovac, hrvatski [[ban]]). Potječe iz imućne građansko-težačke, poljodjelsko-vinogradarske obitelji u Novom Vinodolskom. Osnovnu školu pohađao je u Novom, gimnaziju u [[Rijeka|Rijeci]], a studirao je pravo i filozofiju u Zagrebu i mađarskom Szombathelyju. Po svršetku studija radio je kao gimnazijski profesor, potom kao odvjetnik u [[Karlovac|Karlovcu]]. Godine 1848. OsrednjiSredišnji odbor s Mažuranićem na čelu istaknuo je da je te godine prestala svaka državnopravna veza Hrvatske s Ugarskom, poštobudući onada Hrvatska prizna "neodvisnost i samostalnost" i "realni i virtulani teritorialni obseg" [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije]]. Potom postaje voditeljem hrvatskog dikasterija na carskom dvoru u Beču. Službuje u Saboru od [[1861.]] godine, a [[1862.]] potaknuo je osnivanje Stola sedmorice. Predsjednik je [[Matica hrvatska|Matice ilirske]] 1858.-1872. Iako je u početku u politici podupirao [[Narodna stranka|Narodnu stranku]], 1862. pokreće osnivanje [[Samostalna narodna stranka|Samostalne narodne stranke]], kojoj je bio na čelu. Sklon je oslanjanju na Beč, što ga je i dovelo do banske časti.
 
== Banovanje ==
Redak 86:
Njegov pjesnički ugled bio je u to doba već tako neprijeporan, da ga je tek osnovana Matica ilirska izabrala da za njeno prvo, inauguralno izdanje dopiše XIV. i XV. pjevanje Gundulićeva velikog epa. Tri pjesnika okušala su se u tom poslu prije njega: [[Pjerko Sorkočević]], [[Marin Zlatarić]] i jedan koji se nije potpisao; poslije njega nitko više nije ni pokušavao nadmašiti Ivana Mažuranića: toliko se njegova dopuna stopila s cjelinom [[Gundulić|Gundulićeva]] djela. Dopuna Osmana je Mažuranića predstavilo kao erudita i snažnog umjetničkog potencijala. Uspio se saživjeti s tekstom, usvojivši Gundulićev stil, jezik i izraz u cjelini, ali tu iskazuje neke originalne hrvatske konciznosti, metaforiku i refleksije što vidimo u njegovom spjevu Smrt Smail-age Čengića.
 
Uspjeh je i u javnosti bio tolik da ga je, kao karlovačkog odvjetnika, šurjak Dimitrija Demetera, brat njegove supruge Aleksandre, nagovorio da za almanah “Iskra” napiše nešto novo. To novo bio je spjev “Smrt Smail-age Čengića”, koji nije samo ispunio sve nade nego i nadmašio sva očekivanja. [[Andrija Kačić Miošić|Kačić]] i [[Ivan Gundulić|Gundulić]]: to su temelji na kojima je podignuta zgrada Mažuranićeva epa. Ako je pošao od Kačića, tek preko Gundulića dosegao je vlastiti izraz. U svome danas već klasičnom djelu, jednom od najblistavijih, najmoćnijih umjetnina hrvatske riječi, opjevao je stvarni događaj, ali ga je on, ne držeći se svih povijesnih činjenica (esencijalno, radi se o moralno dvojbenom provincijalnom događaju: ubojstvu lokalnoga tiranina na prijetvorno-mučki način), pjesnički toliko preradio, i produbio, da se u njemu jedan pojedinačni slučaj uzdiže do opće, univerzalne ideje, misli vodilje cijeloga našeg preporodnog pokreta: ideje slobode i pravde.
 
=== Djela ===