Faust Vrančić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklanjanje izmjene 4867316 suradnika 213.149.51.240 (razgovor) |
Oblik., dodatci članku, izvor. |
||
Redak 21:
'''Faust Vrančić''' ([[talijanizacija|tal.]] ''Fausto Veranzio'', lat. ''Faustus Verantius'', mađ.: ''Verancsics Faustus''; [[Šibenik]], [[1. siječnja]] [[1551.]] - [[Mletci]], [[20. siječnja]] [[1617.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[polihistor]], [[jezikoslovac]], [[izumitelj]], [[diplomat]], [[inženjer]], [[svećenik]], [[biskup]]. Početno humanističko obrazovanje stječe u [[Bratislava|Požun]]u kod očeva brata [[Antun Vrančić|Antuna Vrančića]], uglednoga diplomata, humanista, nadbiskupa ostrogonskoga i primasa Ugarske, a zatim u [[Padova|Padovi]] studira [[filozofija|filozofiju]] i [[pravo]]. U Hrvatskoj se Vrančić nakon dugih godina zaborava sve više istražuje i spominje. Godine 1969. medaljon s njegovim likom (rad [[Kosta Angeli Radovani|K. Angeli-Radovanija]]) ugrađen je na rektorski lanac Sveučilišta u Zagrebu, [[Hrvatski sabor]] je 1992. ustanovio Državnu nagradu tehničke kulture Faust Vrančić, 1993. godine postavljeno je njegovo poprsje (K. Angeli-Radovani) u Parku skulptura velikana hrvatskog prirodoslovlja i tehnike u [[Tehnički muzej u Zagrebu|Tehničkome muzeju u Zagrebu]], u Šibeniku se održava godišnja kulturna manifestacija Dani Fausta Vrančića.<ref name="he"/> Vrančiću su tijekom stoljeća pridavali i druga podrijetla, pa su ga obilježavali kao Talijana, madžarskoga matematičara i slično. Njegove su izume pripisivali drugima, pa tako i njegov padobran [[Leonardo da Vinci|Leonardu da Vinciju]]. Svoje stajalište o domovini sam Vrančić dao je u opisu šibenske katedrale u Novim strojevima: »...iznimno je lijepa i neobična oblika, pa sam je htio, kao ures svoje domovine, uvrstiti ovamo među svoja nova otkrića...«.<ref name="he"/>
Potkraj 16. stoljeća Vrančić je pripremio knjigu s crtežima svojih ili prerađenih tuđih [[izum]]a, te njihovim opisima. Ta je knjiga tiskana u dvije inačice (vjerojatno izdanja), koje se razlikuju uglavnom po naslovnicama i broju jezika kojima su strojevi opisani: ''Novi strojevi Fausta Vrančića Šibenčanina'' ([[Latinski jezik|lat]]. ''Machinae novae Fausti Verantii Siceni''), bez mjesta i godine izdanja, s opisima strojeva na latinskom i talijanskom jeziku (procjenjuje se da je izdana u Firenci 1595.), i ''Novi strojevi Fausta Vrančića Šibenčanina'', opisani latinskim, talijanskim, španjolskim, francuskim i njemačkim (lat. ''Machinae novae Fausti Verantii Siceni cum declaratione Latina Italica Hispanica Gallica et Germanica''). Ni na tom izdanju nema godine, a pretpostavlja se da je to 1615. ili 1616. Knjiga sadrži 49 [[bakropis]]a velikoga formata na kojima je 56 različitih [[konstrukcija]]. Crteži su lijepi i pregledni, rađeni u perspektivi. Tehnička rješenja obuhvaćaju uređenje riječnih tokova, [[most]]ove, [[Sat (instrument)|satove]], mnogobrojne [[mlin]]ove, [[preša|preše]], strojeve za mlaćenje i čišćenje žitarica, zaprežna [[kola]], organizaciju posla i drugo (ne i ratne strojeve), te su uglavnom namijenjeni olakšavanju ljudskoga rada primjenom rada teglećih životinja, te energije vodenih tokova ili vjetra. U njihovim opisima Vrančić navodi jesu li to izvorne zamisli, ili se zasnivaju na zamislima ili konstrukcijama drugih. Sve su konstrukcije fizički i tehnički izvedive, dane kao savjeti za praktičnu uporabu. Vrančićeva djela pretiskana su uz komentare u posljednjem desetljeću 20. [[stoljeće|stoljeća]].
Najpoznatiji je Vrančićev izum ''Leteći čovjek'' (lat. ''Homo volans''), konstrukcija [[padobran]]a za koji se pretpostavlja da je i iskušan skokom s nekoga tornja u Veneciji. U knjizi je detaljno prikazana Vrančićeva zamisao, to jest pravokutni drveni okvir na koji je razapeta tkanina, a o koji je ovješen padobranac, što u znatnoj mjeri nalikuje današnjim padobranima. Među drugim konstrukcijama najvažnije su mlin s pomičnim krovom ([[vjetrenjača]] s vodoravnim rotorom s lopaticama kakve imaju današnje [[turbina|turbine]]), magareći mlin (veliki [[kotač]] koji pokreću zaprežne životinje), kakav se do u 20. stoljeća rabio u cijeloj [[Panonija|Panoniji]], mlin obješen o stijenu, s kotačem kakav ima suvremena [[Francisova turbina]], mlin u morskom tjesnacu (iskorištavanje [[Morske mijene|plime i oseke]] s [[Umjetno jezero|umjetnim jezerom]]), kakav se i danas za pogon elektrane pokusno rabi na atlantskoj obali ([[plimna hidroelektrana La Rance]]), [[most]] od zvonovine ([[bronca|bronce]]) prva je konstrukcija kovinskoga mosta kakav će u upotrebu ući tek 1773. godine u Engleskoj, željezni most konstrukcija je visećega (lančanoga) mosta kakav će biti sagrađen tek 1874. u Francuskoj, a most s jednim užetom prvi je poznati nacrt žičare. Pri vršidbi i čišćenju žitarica preporučena je organizacija i raspodjela rada. Na pogonskim kotačima nekih strojeva predvidio je Vrančić utege, što je preteča [[zamašnjak]]a. Predvidio je i plosnatu elastičnu [[opruga|oprugu]] (za pomicanje ručne pile i kao elastični ovjes zaprežnih kola), koja će ostati neizbježni sastavni dio vozila sve do željeznice i automobila. Po mnogim se konstrukcijama vidi kako je Vrančić u mnogome bio ispred svojega doba. Na kraju je djela popis ''Naše naprave ili strojevi'', u kojem je naveo 61 konstrukciju za koju je smatrao da su izvorno njegove. Prvi pretisak ''Novih strojeva'' objavljen je u [[München]]u 1965. godine. Hrvatski pretisak s prvim prijevodom opisa strojeva na hrvatski jezik ([[Vladimir Muljević]]) objavljen je u Zagrebu [[1993.]] godine.▼
== Životopis ==
Faust Vrančić (lat. Faustus Verantius) najvažniji je konstruktor i tehnički pisac u [[Hrvat]]a na prijelazu iz [[16.]] u [[17.]] [[stoljeće]]. Rođen je [[1551.]] godine u [[Šibenik]]u u obitelji Mihovila i Katarine (rođ. Dobrojević) Vrančić.<ref>[[Vladimir Muljević]], ''Faust Vrančić: prvi hrvatski izumitelj'', Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, 1998. ISBN 953-6091-15-1, str. 17.</ref> Osim Fausta imali su još četvero djece. Podrijetlom je iz ugledne šibenske obitelji, koja se spominje već u 14. stoljeću. Na njegov je život osobito utjecao stric [[biskup]] [[Antun Vrančić]] (1504.-1573.), koji ga je uzeo k sebi u [[Kraljevina Ugarska|Ugarsku]] na odgoj i školovanje, a potom (1568.–1569.) ga poslao na studij u [[Padova|Padovu]] i [[Venecija|Veneciju]]. Ondje je Vrančić pokazao iznimno zanimanje za [[filozofija|filozofiju]], [[fizika|fiziku]] i [[matematika|matematiku]]. Nakon studija, vratio se u Šibenik 1571. godine, ali je ubrzo ponovno otišao stricu u Ugarsku, gdje se bavio znanstvenim radom.<ref>Vladimir Muljević, ''Faust Vrančić: prvi hrvatski izumitelj'', Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, 1998. ISBN 953-6091-15-1, str. 17. - 18.</ref> Godine [[1575.]] primljen je u članstvo hrvatske bratovštine [[Sveti Jeronim|sv. Jeronima]] u [[Rim]]u. Za upravitelja biskupskih dobara u [[Veszprém]]u u Ugarskoj postavljen je 1579. godine. Postavši tajnikom kralja Rudolfa II. [[1579.]] godine, Vrančić započinje temeljitije studirati prirodne znanosti i tehniku. Na dvoru se svakodnevno susreće s nizom istaknutih znanstvenika onog vremena, između ostalih s [[astronomija|astronomima]] [[Tycho Brache|Tychom Bracheom]] i [[Johannes Kepler|Johannesom Keplerom]], graditeljem Jacopom de Stradom... što ostavlja jak utjecaj na njegov rad. 1581. godine bio je imenovan tajnikom rimsko-njemačkog cara i hrvatsko-ugarskoga kralja [[Rudolf II., car Svetog Rimskog Carstva|Rudolfa II.]], koji je na dvoru na Hradčanima u [[Prag]]u okupio mnoge ugledne europske umjetnike, znanstvenike i graditelje onoga doba ([[Tycho Brahe]], [[Johannes Kepler]], Jacopo Strada i drugi). U tom se okruženju Vrančić kretao sve do 1594. godine, kada je napustio Hradčane. Godine [[1594.]] napušta dužnost dvorskog tajnika u [[Prag]]u te živi malo u Šibeniku, a uglavnom u [[Venecija|Veneciji]].<ref>Vladimir Muljević, ''Faust Vrančić: prvi hrvatski izumitelj'', Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, 1998. ISBN 953-6091-15-1, str. 21.</ref> [[1595.]] godine izdao je petojezični [[rječnik]] ([[latinski]], [[talijanski]], [[njemački]], [[hrvatski]] i [[mađarski]]) pod naslovom ''Rječnik pet najuglednijih jezika [[Europa|Europe]]'' (''[[Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et ungaricae]]''). U tome rječniku je 5.411 abecedno poredanih latinskih riječi uz koje su u stupcima riječi ostalih jezika.<ref name="he"/> U to se vrijeme termin "[[Dalmacija|dalmatinski]]" rabio za [[Slavenski jezici|slavenski jezik]] kojim se govorilo između [[Jadransko more|Jadranskoga mora]] i rijekâ [[Dunav]]a i [[Sava|Save]] i ne treba ga miješati s izumrlim [[Dalmatski jezik|dalmatskim jezikom]] koji je bio [[Romanski jezici|romanskoga]] podrijetla. Vrančićev stupac hrvatskih riječi prvi je hrvatski rječnik uopće i sadrži oko 3.800 hrvatskih riječi.<ref name="he"/> U [[Prag]]u je 1605. godine [[Petr Loderecker]], s Vrančićevim dopuštenjem i svesrdnom pomoći,<ref name="Loderecker">[http://db.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=340 Lodereckerov rječnik], nsk.hr, pristupljeno 21. siječnja 2017.</ref> priredio drugo izdanje ovog rječnika, prošireno s [[Češki jezik|češkim]] (Bohemice) i [[Poljski jezik|poljskim jezikom]] (Polonice), pod naslovom ''Rječnik sedam različitih jezika'' (''Dictionarium septem diversarum linguarum''), kojom prigodom je i "dalmatinski" naveden pod [[Hrvatski jezik|hrvatskim imenom]]. "Dalmatia", "Dalmata", "Dalmatice" zamjenjuje "Harvatska zemlja", "Harvat", "harvacki".<ref>[[Mirko Tomasović]], ''Raspre i rasprave'', Matica hrvatska, Zagreb, 2012., ISBN 978-953-150-961-9, str. 16.</ref> U prilogu Rječnika Vrančić je dao otisnuti i ''Popis dalmatinskih riječi koje su [[Mađari]] prihvatili'' ''(Vocabula Dalmatica quae Ungri sibi usurparunt)'', koji sadrži riječi koje su iz hrvatskoga prešle u [[mađarski jezik]]. Ovaj je rječnik načinio snažan utjecaj na [[pravopis]] kako hrvatskoga tako i mađarskoga jezika, u kome su prihvaćeni Vrančićevi prijedlozi za uporabu ''ly'', ''ny'', ''sz'' i ''cz''. To je također bio i prvi rječnik mađarskoga jezika, a doživio je četiri izdanja: u [[Mletačka Republika|Mletcima]] (1595.), Pragu (1605.),<ref name="Loderecker"/> [[Bratislava|Bratislavi]] (1834.) i [[Zagreb]]u (1971.). Vrančićevo djelo objavljeno pretiskom [[1971.]] godine, popraćeno je pogovorom [[Ljudevit Jonke|Ljudevita Jonkea]] i postupkom obrata izrađenim "Hrvatsko-latinskim rječnikom", čiji je autor [[Valentin Putanec]]. Izrada obrata bila je dalekovidan potez, jer je na temelju tako predstavljene hrvatske građe ustanovljeno da je anonimni rječnik "Slavoslovlje dalmatinsko-talijansko" iz poznatoga Rkp. 194 knjižnice Male braće u [[Dubrovnik|Dubrovniku]] predstavlja hrvatsko-talijanski obrat iz Vrančića, dopunjen određenim brojem neovisnih natuknica. Autorstvo se toga rukopisa i danas smatra neutvrđenim, što dokida atribuciju Kašiću.
Od [[16. travnja]] [[1598.]] djeluje u [[Mađarska|Mađarskoj]] kao biskup od Chanda, te nakon što se je zaredio, kraljevski tajnik za poslove Ugarske i Transilvanije.<ref name="Vladimir Muljević">Vladimir Muljević, ''Faust Vrančić: prvi hrvatski izumitelj'', Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, 1998. ISBN 953-6091-15-1, str. 27.</ref> Pošto mu je rano umrla supruga Marieta<ref>Vladimir Muljević, ''Faust Vrančić: prvi hrvatski izumitelj'', Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, 1998. ISBN 953-6091-15-1, str. 18.</ref>, zaredio se [[20. prosinca]] [[1600.]] godine. Nezadovoljan državnom službom napustio je kraljevski dvor 1605. godine, te je ušao u Kongregaciju sv. Pavla u [[Rim]]u, u red [[Barnabiti|barnabita]].<ref name="Vladimir Muljević"/> Na svom materinskom jeziku, koji je Vrančić smatrao "najljepšim" i nazivao ga "[[Dalmacija|dalmatinskim]]", napisao je ''Život nikoliko izabranih divic'' ([[Rim]], [[1606]].), gdje se daju [[Hagiografija|hagiografski]] [[životopis]]i opatica šibenskoga [[samostan]]a Sv. Salvatora, prvenstveno svetica osobito štovanih u hrvatskim krajevima uz [[Jadransko more|jadransku]] obalu. Napisao je i kratak spis o [[Slaveni|slavenskim]] jezicima i narodima, u kome navodi svoje shvaćanje [[Srednjojužnoslavenski dijasustav|srednjojužnoslavenskoga dijasustav]]: ''Dalmatinski, Hrvatski, [[Srpski]] ili [[Bosanski]] – jere sve ovo jedan jezik jest – ima riči i slova...koja se lahko izgovaraju''. Odrekavši se 1608. godine biskupske časti, nastavio je borbu protiv [[Reformacija|reformacije]].<ref name="Vladimir Muljević"/> U Rimu je radio i na svojoj novoj knjizi o [[stroj]]evima, za što je 1614. godine dobio povlasticu od francuskog kralja [[Luj XIII., kralj Francuske|Luja XIII.]], a 1615. godine od toskanskoga vojvode [[Medici|Cosima II. de’ Medici]].
=== ''Machinae novae'' ▲
=== Bolest i smrt ===
Zbog bolesti napušta [[1615.]] godine [[Rim]] i želi svoje zadnje dane proživjeti u rodnom [[Šibenik]]u, no zaustavlja se u Veneciji, gdje objavljuje knjigu ''Logica nova''. Premda je školovan u duhu peripatetičke tradicije, Vrančićevi tehnički projekti pokazuju da je u nekim fizikalnim pitanjima blizak novoj [[fizika|fizici]] koja se sve više udaljavala od aristotelizma. Projekti u djelu opisani su samo fenomenološki u nedostatku fizikalnih i tehničkih znanja potrebnih za konstrukcije, a do kojih se došlo tek u 18. stoljeću, što pokazuje kako su daleko bili ispred svog vremena Vrančićevi projekti i koliko su nadmašivali mogućnost svog ostvarenja.
U Veneciji je i umro [[27. veljače]] [[1617.]] godine, a prema oporučnoj želji njegovo je tijelo pokopano u domovini u [[Crkva|crkvi]] [[Sveta Marija|Sv. Marije]] ([[Prvić Luka]] na [[otok]]u [[Prvić]]u kraj Šibenika).
<!--[[Datoteka:Vrancic-rj.jpg|mini|lijevo|Faust Vrančić: Dictionarium, 1595: pretisak]]-->
Line 52 ⟶ 54:
=== Ustanove, škole i ostalo imenovano po Faustu Vrančiću ===
* [[Astronomsko društvo Faust Vrančić]]
* [[BS-73 Faust Vrančić|BS-73 ''Faust Vrančić'']] - ratni brod [[HRM|Hrvatske ratne mornarice]]
* ulice u hrv. gradovima
* "Srednja strojarska škola Fausta Vrančića" u [[Mostar]]u
|