RođenDžavaharlal Nehru rođen je [[14. studenog]] [[1889]]. godine u mjestu [[Allahabad]] kao sin dobrostojećeg odvjetnika Motilala Nehrua iz [[Kašmir]]a, iz [[kasta|brahmanske kaste]], kaste učitelja i svećenika, najvišeg društvenog razreda u Indiji. To mu je omogućilo najbolje školovanje u engleskim koledžima. U dobi od 16 godina otišao je u Englesku i pohađao Harrow školu i Univerzitet u [[Cambridge]]u. Na Cambridgeu je studirao prirodne i pravne nauke. Od [[1912]]. godine član je [[Indijski nacionalni kongres|Indijskog nacionalnog kongresa]], a [[1918]]. godine izabran je u [[Sveindijski nacionalni komitet]] pa za tajnika Indijske lige za upravu. Iako je mogao ostvariti briljantnu odvjetničku karijeru odabrao je teži put. Nakon povratka u Indiju, došao je u dodir s Gandhijem i do [[1919]]. godine aktivno sudjelovao u oslobodilačkom pokretu. Iako Gandhijev sljedbenik, nije dijelio njegovo uvjerenje u pasivan otpor, naprotiv, smatrao je kako treba primijeniti sve raspoložive mjere. Britanske vlasti zatvarale su ga devet puta, a u zatvoru je proveo ukupno 13 godina. Od [[1929]]. godine generalni je tajnik Sveindijskog kongresnog komiteta, a [[1929]]., [[1936]]., [[1937]]., [[1946]]., [[1951]]. - [[1954]]. godine predsjednik Indijskog nacionalnog kongresa.
Za razliku od Gandhija koji je prije svega bio vjerski vođa i zasnivao svoju borbu protiv Britanaca na moralnim i etničkim principima, Nehru se kao liberalni socijalist zalagao za nacionalizaciju industrije, agrarnu reformu i demokratsku vladu nezavisne [[Indija|Indije]]. Javno se suprotstavljao [[Hitler]]ovom [[nacizam|nacizmu]] i [[Mussolini]]jevom [[fašizam|fašizmu]]. Posjetio je [[Barcelona|Barcelonu]] u vrijeme [[Španjolski građanski rat|Španjolskog građanskog rata]] izražavajući simpatije prema španjolskoj republikanskoj vladi. Godine [[1938]]. godine posjetio je [[Čehoslovačka|Čehoslovačku]], a nije otišao u [[Italija|Italiju]] i [[Treći Reich|Njemačku]] gdje je bio pozvan. Od [[1942]]. godine vođa je Kongresne stranke.
