Josip Stadler: razlika između inačica

Rođen je u Slavonskom Brodu 24. siječnja 1843. u skromoj obrtničkoj obitelji Đure i Marije, rođene Balošić. U jedanaestoj je godini ostao bez oca i majke te je za nj skrb preuzela i prihvatila ga dobra obitelj Oršić. Školovanje je započeo u rodnom gradu, nastavio ga je u nadbiskupskom sirotištu u [[Požega|Požegi]] i [[Zagreb]]u, gdje je išao u gimnaziju. U [[Rim]]u na [[papa|Papinskom]] Sveučilištu [[Papinsko sveučilište Gregoriana|Gregorijani]], postao je doktor [[filozofija|filozofije]] (6. 9. 1865.) i [[teologija|teologije]] (29. 7. 1869.). Za svećenika je zaređen u Rimu [[1868]]. Vratio se u Zagreb. Bio je gimnazijski profesor u [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnoj gimnaziji]] u sjemeništu od 1869. do 1870. godine<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 899., ISBN 978-953-95772-0-7</ref>, a kasnije 1870.-1881. sveučilišni profesor na Nadbiskupskome liceju koji je 1874. prerastao u [[Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu]] u Zagrebu.

 

[[Papa]] [[Lav XIII.]] imenovao ga je [[1881]]. vrhbosanskim nadbiskupom u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Djelovao je na [[Hrvatski narodni preporod u Bosni i Hercegovini|vjerskom, prosvjetnom, kulturnom i nacionalnom]] polju. Dao je sagraditi [[katedrala Srca Isusova u Sarajevu|katedralu]] [[Srce Isusovo|Srca Isusova]] u Sarajevu, bogoslovno sjemenište s [[crkva|crkvom]] [[Ćiril i Metod|sv. Ćirila i Metoda]], kaptol i nadbiskupski dvor. U [[Travnik]]u je podigao gimnaziju i sjemenište. Dao je sagraditi mnogo crkvi i ženskih [[samostan]]a. Utemeljio je Družbu sestara služavki Malog Isusa, sa svrhom da se skrbe za siromašnu i napuštenu djecu, za starije osobe i siromahe. Poslao je molbu u [[Beč]], redovnici [[Franziska Lechner|Franziski Lechner]] da pošalje časne sestre iz Družbe kćeri Božje ljubavi u Sarajevo. Dobile su posjed „Betanija“ u predgrađu Sarajeva, pomagale su siromašnima i predavale u školi.

 

Kada su to prilike dopustile, Stadler je doista izdao sva spomenuta djela, izuzev etike, dajući time prvi širi prikaz neoskolastičke filozofije u hrvatskome, a čijoj je metafizici u tisku jedino prethodilo znatno djelo [[Antun Bauer|Antuna Bauera]] ''Obća metafizika ili ontologija'' (1894.). Stadlerova djela izašla su kao tečaj skolastičke filozofije u šest svezaka pod skupnim naslovom ''Filosofija''. Osim toga, Stadler je na latinskome izdao dva djela o fundamentalnoj teologiji te prijevode i komentare četiriju evanđelja (Sarajevo 1895.-1902.) i Djela apostolskih (Sarajevo 1907.).<ref>Marko Josipović, "Stadlerova metafizička ontologija", u: Josip Stadler, ''Opća metafisika ili ontologija'', Breza, Zagreb 2004., str. 173-207</ref>

 

* ''Logika. Iz latinskoga jezika preveo, a stranom i preradio jedan savjetnik nadbiskupije zagrebačke'', Zagreb 1871.

* ''Poslovice: pučka mudrost'', Danica za godinu 1873., Zagreb 1872. str. 80-99.

** V. ''Psihologija'', 1910.

** VI. ''Naravno bogoslovlje'', 1915.

 

== Također pogledajte ==

== Vanjske poveznice ==

 

*[https://www.youtube.com/watch?v=sa8PkvFNVno&index=130&list=PL3pngnOwj_Hxbaf-MFWFLGCmENax425HZ Josip Stadler - prilog u TV kalendaru 24. siječnja 2013.]

*[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=17594 Znanstveni članak: Političke i diplomatske okolnosti pokušaja uklanjanja nadbiskupa Stadlera iz Sarajeva 1913. godine, Zoran Grijak]