Hrvatska građanska i seljačka zaštita: razlika između inačica

'''Hrvatska građanska zaštita''' i '''Hrvatska seljačka zaštita''' bile su poluvojne, a kasnije i vojne formacije [[Hrvatska seljačka stranka|Hrvatske seljačke stranke]] od [[1936.]] do [[1941.]]<ref name="ivan"/> Zvane su i '''Mačekova zaštita''' (po tadašnjem predsjedniku HSS-a, [[Vlatko Maček|Vladku Mačeku]]).<ref name="ivan"/> Glavni cilj im je bio zaštita hrvatskog stanovništva od [[Žandarmerija|žandarskog]] nasilja.<ref name="ivan"/><ref name="sabrina"/> Trebala je poslužiti i kao zametak buduće hrvatske vojske unutar vojske Kraljevine Jugoslavije (kao posebni dio - hrvatsko domobranstvo).<ref name="ivan">Košutić, Ivan, NZ MH, Hrvatsko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, Zagreb, 1992., ISBN 86-401-0260-0, str. 42.</ref>

 

[[Datoteka:Zastita1.jpg|mini|lijevo|180px|članovi Hrvatske seljačke zaštite na postrojavanju]]

Tijekom šestosiječanjske diktature, a posebno od travnja i svibnja [[1932.]] došlo je do niza pojedinačnih izgreda u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]] (okršaji seljaka i žandara, napadi na žandarske stanice, [[Velebitski ustanak]]). Vodstvo HSS-a osuđivalo je ustaške terorističke akcije navodeći da je moguće "izboriti hrvatska prava bez posezanja za nasiljem i silom"., slijedeći i dalje svoju pasivnu politiku prema režimu. No, kako su se pojačavale suprotnosti između Pavelića i Mačeka za utjecaj među Hrvatima, i Maček je posegnuo za potencijalnom upotrebom sile. To je podrazumijevalo i osnivanje vlastitih poluvojnih snaga. Takve su namjere postojale već nakon atentata na hrvatskoga intelektualca [[Milan Šufflay|Milana Šufflaya]] do kojega je došlo [[1931.]] godine, kao i nakon pokušaja atentata na [[Mile Budak|Milu Budaka]] tijekom [[1932.]] godine. Tako su tijekom [[1932.]] i [[1933.]] Mačekovi ljudi u nekoliko općina osnovali ilegalne borbene organizacije koje su bile prethodnice Seljačke zaštite.<ref name="sabrina"/> Vodstvo HSS-a u Zagrebu je u proljeće [[1935.]] uspostavilo neke ilegalne organizacije. Iako je HSZ službeno osnovan tek [[1936.]], već tijekom [[1934.]] i [[1935.]] u većim hrvatskim gradovima osnovane su postrojbe "omladinaca HSS" za samoobranu, vjerne Mačeku., dok je sam Maček imao vlastiti odred zaštitnika (oko 50 ljudi) koji su ga štitili u svakoj prigodi, pratili i dežurali pred njegovim uredom u Prilazu 6. u Zagrebu te na njegovom imanju u Kupincu. <ref name="sabrina"/>

 

U proljeće [[1936.]] vodstvo HSS-a izdalo je okružnicu s uputama za svoje vodeće članove, u kojima je upozoreno da vlast, odnosno nova vladajuća [[Jugoslavenska radikalna zajednica]], koristi ilegalne četničke organizacije za napade na Hrvate, zbog čega je nužno uspostaviti hrvatske poluvojne postrojbe za samoobranu.<ref name="sabrina"/> Na temelju toga došlo je do osnutka HSZ-a u koji su trebali biti mobilizirani svi tjelesno sposobni Hrvati stari između 25 i 40 godina.<ref name="sabrina"/> Ubrzo su nove postrojbe HSZ-a započele djelovati u nekoliko hrvatskih sela, gdje su svaki dan izvodile vojne vježbe. U listopadu [[1936.]] [[Vlatko Maček|Maček]] je u tajnoj okružnici potpisao upute za djelovanje HSZ-a koje su imale 42 stranice. Dok je b[[Beograd|eograd]]ski režim smatrao da je ovo početak oružane pobune Hrvata, predstavnici HSS-a inzistirali su na tome da je zadaća HSZ-a u potpunosti obrambena, usmjerena protiv [[Četnici u Prvoj Jugoslaviji|četnika]] i [[KPJ|komunista]]. Do kraja siječnja [[1937.]] vlasti su pretpostavljale da HSZ ima ukupno 13.915 članova, pri čemu je najviše zaštitara, njih 1.445, bilo u [[Donja Stubica|Donjoj Stubici]], zatim 1.200 u [[Koprivnica|Koprivnici]] i 1.200 u [[Ludbreg|Ludbregu]]. S vremenom su se zaštitari sve češće sukobljavali te ih je režim počeo doživljavati kao prijetnju, pa je tijekom [[1937.]] naloženo organima vlasti da uhićuju ''zaštitare''.<ref name="sabrina"/>

 

== Ustroj i djelovanje ==