Strmendolac: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
m uklonjena promjena suradnika Ignacije (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Ivica Vlahović
Redak 29:
* glavnim cestovnim pravcem od Trilja.
 
Selo je okruženo brdima sa svih strana tako da imaju samo ta dva pravca koja se nalaze u procijepima tih brda. Kroz selo teče mnoštvo potoka koji se spajaju jedan veći Krolin potok. Selo je bogato prirodnom pitkom vodom i kao takvo ima 18 izvora. Zbog njegovog krškog reljefa na njegovom području se nalazi mnoštvo krških reljefnih oblika kao što su jame, špilje, ponikve, škrape, kamenice. Jama Garepuša koja se smatra jednom od većih jama na području Strmendoca promjer je oko 4,5 metra. Prije 30-ak godina u tu jamu je ubačena boja, ista ta boja pojavila se na izvoru rijeke Grab. U jami Garepuši početkom 2017. pronađeni su skeleti žrtava komunističkog terora, jama i skeleti žrtava nastavit će se istraživati u budućnosti.
 
U Strmendolcu postoje dvije vrste šuma, listopadna sačinjena od graba, jasena i hrasta i novozasađena crnogorična šuma većinom sačinjena od bora i smreke.
Redak 80:
Strmendolac je bio naseljen u Ilirskom dobu.{{Hrčak|id=58313}} Dokazi toga su razne gradine i spomenici. Kasnije, dolaskom Osmanlija, seoski otpor je ugušen, a ostatci toga su razni stećci i grebi u kojima su pronađeni razni nakiti. Ono što najviše začuđuje arheologe su dvometarski križevi čiji je razlog podizanja nepoznat.
Strmedočka crkva sv. Nikole podignuta je 1767. godine. Crkav je filijalni dio župe sv. Ante Padovanskog sa sjedištem u Ugljanima.
Župom upravljaju franjevci provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu.
Sadašnji župnik i dušobrišnik Strmendoca je fra. Nediljko Tabak OFM.
 
Turci su zauzeli to područje i vladavina trajala je gotovo dvije stotine godina. U ranom 16. stoljeću većina sela oko Kamešnica u prvim godinama vladavine Venecije su bila instalirana sa sjedištem u Hercegovini i tako su se neki muslimani obratili na kršćansko stanovništvo. Nakon 1691. godine selo je ostalo u turskim rukama jer je bio sa lijeve strane rijeke Cetine. Pozarevačkim mirom sklopljenim 1718. godine, novi vojni udar na Kamešnicu izvukao ga je od turske vlasti i tako je potpuno oslobođen.