Izidor Kršnjavi: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m ispravljanje netočnih činjenica o školovanju istog. Gornjogradska gimnazija u to vrijeme nije niti postojala, već samo Klasična gimnazija |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 7:
Posredovanjem [[Josip Juraj Strossmayer|Strossmayera]] postaje profesor povijesti umjetnosti i arheologije na zagrebačkom Sveučilištu. Već sljedeće godine daje poticaj za osnivanje ''Društva umjetnosti'' kojemu je niz godina tajnik i ideolog, a bio je prvi ravnatelj ''Strossmayerove galerije'' slika. Pod upravom Društva, u suradnji s Bolleom, osniva ''Obrtnu školu'' i ''Obrtni muzej'' (Muzej za umjetnost i obrt). Zaslužan je i za hrvatsku izložbu u Budimpešti. Postavio je i Strossmayerovu zbirku u palači Akademije znanosti i umjetnosti te je postao ravnatelj galerije.
Godine [[1884]]. dolazi u sukob sa Strossmayerom i njegovim pristašama, te ulazi u [[Mađaroni|mađaronsku]] ''Narodnu stranku'' putem koje je izabran za narodnog zastupnika. Od [[1887]]. do [[1891]]. studira pravo, postaje predstojnik Odjela za bogoštovlje u [[Grof Khuen-Hedervary|Khuenovoj]] vladi, a [[1897]]. vraća se na Sveučilište. Kasnije je pristupio [[Čista stranka prava|Čistoj stranci prava]]. Živo je sudjelovao u izgradnji [[Zagreb]]a - njegovom su inicijativom
Slikarstvom se bavio u ranoj mladosti i nakon [[1. svjetski rat|I. svjetskog rata]]. Kao likovni kritičar Kršnjavi je aprioričan s jakim sklonostima prema estetiziranju, historicizmu i tradicionalnosti. 1925. godine objavio je roman [[Božji vitez]], a 1926. i njegov nastavak, [[Božji sirotan]]. Preveo je i [[Dante]]ovu [[Božanstvena komedija|Božanstvenu komediju]], a taj je prijevod i sam ilustrirao. Također je pisao i pjesme, koje su bile objavljivane u suvremenim časopisima, putopise te memoare.
| |||