Anton Lipošćak: razlika između inačica

U svibnju [[1914.]] promaknut je u čin [[podmaršal]]a te je primio Red željezne krune 2. razreda s ratnim obilježjem (ogrlica reda željezne krune s ratnim obilježjem). Isprva je upućen na rusku bojišnicu, gdje se istakao u borbama za [[Lublin]], Krasnik i [[Banska Bistrica|Bansku Bistricu]], a nadasve u borbama na [[Karpati]]ma, u klancu Dukla Pas. U listopadu [[1914.]] je primio [[Željezni križ]] drugog razreda od [[Njemačko Carstvo|Njemačke]]. Zapovijedao je divizijom do siječnja [[1915.]], kad ga je zdravstveno stanje nagnalo na napuštanje zapovjedništva. Od [[22. lipnja]] [[1915.]] zapovijeda [[42. domobranska pješačka divizija|42. domobranskom pješačkom divizijom]]. Istakao se u novogodišnjim napadima na Ruse u sastavu XI korpusa. Položaj napušta u veljači [[1916.]], a vraća se na dužnost u [[Galicija (srednja Europa)|Galiciji]] i [[Bukovina|Bukovini]] u ožujku [[1917.]] ponovno kao zapovjednik [[42. pješačka "Vražja" divizija|42. domobranske pješačke divizije]], do lipnja [[1917.]] Prilikom formiranja vojne operativne grupe "Lipošćak", [[19. kolovoza]] [[1917.]] promaknut je u čin [[General pješaštva|generala pješaštva]]. Njegova grupa zadržala je naziv ''"Gruppe Lipošćak"'' do listopada [[1917.]] kad je preustrojena u IX [[Korpus|korpus]]. General Lipošćak vodio je korpus do veljače [[1918.]] kad je postao ''Militär-General-Gouverneur'' - glavni vojni guverner Poljske. Za vrijeme obavljanja te dužnosti bio je cijenjen od strane Poljaka.<ref>Maria Lubomirska, ''Pamiętnik...'', str.626, [[15. travnja]] [[1918.]]: {{Citat|Rada Regencyjna bardzo serdecznie przyjmowała przed dwoma dniami Lipošćaka, generalnego gubernatora lubelskiego który najlepsze uczynił wrażenie. Stanowczo jest odpowiedniejszym zwierzchnikiem od Szeptyckiego, który do groźnych rozmiarów rozwielmożnił lewicę - żołnierz, bynajmniej nie polityk. Jego brat Andrzej Szeptycki , metropolita lwowski, w tych czasach oburzył Polaków swym rusińskim polakożerstwem. Chciał osadzić biskupa unickiego na Chełmszczyźnie - Lipošćak kandydata z Lublina wygonił. (...) Lipošćak ma męski wygląd pod lat pięćdziesiąt, nienawidzi Niemców, za to oczy mu się śmieją do niewiast|Pamiętnik..., str. 626., 15. travnja 1918.}}</ref> Njegova zasluga je očuvanje dvorca u Piotrkowu od devastacije austro-ugarskih vojnika. Ostao je na ovom položaju (u međuvremenu primivši Red željezne krune 1. stupnja s ratnim obilježjem) do kraja rata. U listopadu je postao pravi tajni savjetnik, tj. imenovan je članom ''Geheimer Rat'' ([[Tajno vijeće|tajnog/zemaljskog dvorskog vijeća]]). Podnio je ostavku s mjesta guvernera [[Poljska|Poljske]] u [[Lublin]]u [[2. studenoga]].

Nakon povratka u Hrvatsku, protiv njega je montiran proces ("afera Lipošćak"). Naime, da bi zastrašili, impresionirali i psihološki "obradili" članove središnjeg odbora [[Narodno vijeće SHS|Narodnog vijeća SHS]] uoči odlučujuće sjednice [[24. studenog]] [[1918.]], s ciljem da čim prije izglasaju odluku o ujedinjenju sa [[Kraljevina Srbija|Srbijom]], [[Svetozar Pribićević]] i njegovi montirali su proces protiv Lipošćaka i još nekih časnika.<ref name="bk"/> Optužili su ih da kuju zavjeru protiv Narodnog vijeća s namjerom stvaranja "Vijeća vojnika, radnika i seljaka" i to obilno razglasili.<ref name="bk"/> Zavjeru je navodno razotkrio vođa [[Socijaldemokracija|socijalista]] [[Vitomir Korać]], kojeg su htjeli vrbovati.<ref name="bk"/> Vijest o aferi je, uz [[Radić]]eve govore, izazvala velike nemire među narodom. Lipošćak je interniran u [[Srijemska Mitrovica|Mitrovici]].<ref name="valka">[http://en.valka.cz/viewtopic.php/t/63932/title/Liposcak-Anton valka.cz, Anton Lipošćak]</ref> Tijekom [[Prosinačke žrtve 5. prosinca 1918.|nemira 5. prosinca na Jelačićevu trgu]], domobrani su se zauzeli i za izbavljanje Lipošćaka iz zatvora, uzvikujući ''"Pustite Lipošćaka!"'' i ''"Sloboda za generala Lipošćaka!"''.<ref name="bk"/> Nakon što je sve prošlo, "zavjerenike" su bez suda pustili na slobodu.<ref name="bk">Bogdan Krizman: Hrvatska u Prvom svjetskom ratu – Hrvatsko-srpski politički odnosi, 1989. ISBN: 86-343-0243-1 </ref> Nakon puštanja iz logora, Lipošćak je bio na položaju predsjednika [[Prva hrvatska štedionica|Prve hrvatske štedionice]] u Zagrebu. Nakon toga se preselio u [[Beč]], gdje je i umro u lipnju [[1924.]] u dobi od 61 godine.