Inačica od 13. ožujka 2013. u 03:58 uredi Addbot (razgovor \| doprinosi) 113.398 edits m Bot: brisanje 34 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q189673 na Wikidati ← Starija izmjena		Inačica od 13. kolovoza 2017. u 09:27 uredi ukloni ovu izmjenu Mmarre (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 14.949 edits Nadopunio Elektrolitska disocijacija Novija izmjena →
Redak 1: [[datoteka:Na+H2O.svg\|mini\|300px\|desno\|[[Hidratacija]] ([[solvatacija]]) [[natrij]]eva [[kation]]a [[molekula]]ma [[voda\|vode]].]] ~~'''Elektrolitska disocijacija''', "rastavljanje" elektrolita na [[ion]]e otapanjem ili taljenjem, što je uzrok [[električna vodljivost\|električne vodljivosti]] njihovih otopina ili talina.~~ [[datoteka:Daniellov članak 2.png\|mini\|desno\|300px\|[[John Frederic Daniell\|Daniellovog]] članak: elektrolitska disocijacija je uzrok [[Električna vodljivost\|električnoj vodljivosti]] [[Otopine\|otopina]] i dobivanju [[električna struja\|električne struje]] kod [[Galvanski elementi\|galvanskih članaka]].]] '''Disocijacija''' (lat. dissociatio: razdvajanje) u [[kemija\|kemiji]] i biokemiji, raspadanje ili rastavljanje (razdvajanje) molekula na jednostavnije sastojke, manje dijelove (manje molekule, atome, ione, radikale, kompleksi, soli). Raspadanje djelovanjem topline naziva se termička disocijacija, djelovanjem svjetlosti fotokemijska disocijacija, a rastavljanje molekula ili ionskih kristala na ione u otopinama ili u talinama soli. To je proces suprotan procesu asocijacije.▼ [[datoteka:NaCl ionic.png\|mini\|300px\|desno\|Nastanak [[natrijev klorid\|natrijeva klorida]]: [[elektron]] s [[atom]]a [[natrij]]a potpuno prelazi na atom [[klor]]a.]] Elektrolitsku disocijaciju otapanjem u [[voda\|vodi]] prvi je [[1887]]. objasnio [[Svante August Arrhenius\|S. A. Arrhenius]]. Disocijacija tzv. pravih [[elektroliti\|elektrolita]], koji se i prije disocijacije sastoje od iona (ionski kristali), događa se samo otapanjem, a na rastavljenim se ionima nakupljaju molekule otapala ([[solvatacija]]). Međutim disocijacija tzv. potencijalnih elektrolita, koji se prije disocijacije ne sastoje od iona, događa se tek reakcijom njihovih molekula s molekululama otapala. [[datoteka:207 Ionic Bonding-01.jpg\|mini\|300px\|desno\|Nastanak [[kristal]]a [[natrijev klorid\|natrijeva klorida]].]] Stupanj disocijacije molekula ovisi o naravi elektrolita, koncentraciji i temperaturi, a određuje se mjerenjem električne vodljivosti otopine. On je to viši što je otopina elektrolita razrjeđenija. Visok stupanj disocijacije pokazuju jake kiseline, jake baze i soli jakih kiselina i jakih baza. U vrlo razrijeđenim vodenim otopinama disocirane su gotovo sve jedinke tih elektrolita. Sama voda slab je elektrolit i neznatno je disocirana, pa jedna litra sadržava tek po 10<sup>-7</sup> mola iona H+ i OH-. Umnožak tih dviju koncentracija stalan je u svim vodenim otopinama ([[pH]]). Arrheniusova teorija elektrolitske disocijacije protumačila je važne kemijske pojave (reakcije elektrolita, njihovu električnu provodnost (provodljivost), odstupanje njihova osmotskoga tlaka). Više o elektrolitskoj disocijaciji, pod člankom (pod kojim i ona spada, kemijska grana) [[elektroliza]].▼ '''Elektrolitska disocijacija''' je rastavljanje [[elektrolit]]a na [[ion]]e [[otapanje]]m ili [[taljenje]]m, što je uzrok [[Električna vodljivost\|električnoj vodljivosti]] njihovih [[Otopine\|otopina]] ili talina. [[Disocijacija]] takozvanih '''pravih elektrolita''' ili ionofora ([[Grčki jezik\|grč]]. nosioci iona), koji se i prije disocijacije sastoje od iona (ionski [[kristal]]i), događa se samo otapanjem, a na rastavljenim se ionima nakupljaju [[molekule]] otapala (solvatacija). Ako se takva [[kristalna rešetka]] razori grijanjem, to jest ako se pravi [[elektrolit]] rastali, dobije se [[tekućina]] koja se sastoji samo od iona, te je stoga električki vodljiva. Tako na primjer kristal [[Natrijev klorid\|natrijeva klorida]] NaCl ([[kuhinjska sol]]) tvore ioni [[natrij]]a Na<sup>+</sup> i [[klor]]a Cl<sup>–</sup>, no čvrsti kristal NaCl ne provodi električnu struju jer se ioni ne mogu kretati kroz kristal. Djelovanjem vode [[kristal]] se otapa, ioni natrija i klora razdvajaju se i [[Hidratacija\|hidratiziraju]] (okružuju se [[molekula]]ma [[voda\|vode]]), a nastala vodena otopina može voditi [[električna struja\|električnu struju]]. Međutim, disocijacija takozvanih '''potencijalnih elektrolita''' ili ionogena (grč. proizvoditelji iona), koji se prije disocijacije ne sastoje od iona, događa se tek [[kemijska reakcija\|kemijskom reakcijom]] njihovih molekula s molekulama otapala. Potencijalni elektroliti jesu kemijski spojevi koji se i u čvrstom i u tekućem (rastaljenom) stanju sastoje od neutralnih molekula sastavljenih od atoma među sobom vezanih u biti [[Ionska veza\|neionskim vezama]], te stoga, kad su čisti, ni rastaljeni ne vode električnu struju, ali otopljeni u pogodnom [[Otapalo\|otapalu]] reagiraju s njime uz postanak električki nabijenih čestica, iona. Tako na primjer plin klorovodik HCl u kemijskoj reakciji s vodom daje hidronijev ion H3O+ i ion klora Cl–. <ref> '''elektrolitska disocijacija''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17623] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.</ref> == Povijest == Elektrolitsku disocijaciju otapanjem u vodi prvi je 1887. objasnio [[Svante August Arrhenius\|S. A. Arrhenius]]. Arrheniusova teorija elektrolitske disocijacije protumačila je važne kemijske pojave (reakcije [[elektrolit]]a, njihovu [[električna vodljivost\|električnu vodljivost]], odstupanje njihova [[Osmoza\|osmotskog tlaka]] i tako dalje). == Disocijacija == ▲'''Disocijacija''' ([[Latinski jezik\|lat]]. ''dissociatio'': razdvajanje), u [[kemija\|kemiji]] i biokemiji, je raspadanje ili rastavljanje (razdvajanje) molekula na jednostavnije sastojke, manje dijelove (manje molekule, atome, ione, radikale, ~~kompleksi~~komplekse, [[soli]]). Raspadanje djelovanjem [[toplina\|topline]] naziva se termička disocijacija, djelovanjem svjetlosti fotokemijska disocijacija, a rastavljanje molekula ili ionskih kristala na ione u otopinama ili u talinama soli naziva se elektrolitska disocijacija. <ref> '''disocijacija''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=15424] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.</ref> To je proces suprotan procesu [[Asocijacija\|asocijacije]]. == Objašnjenje == Ako imamo posudu s [[Destilirana voda\|destiliranom vodom]] i u nju se postave dvije [[platina\|platinske]] pločice spojene s [[Proizvodnja električne energije\|izvorom struje]], [[električna žarulja]] koja se nalazi u [[strujni krug\|strujnom krugu]] će svijetliti ako se pločice od platine dodiruju, a ugasit će se čim se pločice rastave. To znači da je destilirana voda [[električni izolator]] jer ne provodi električnu struju. Međutim ako ulijemo u destiliranu vodu malo [[Sumporna kiselina\|sumporne kiseline]], žarulja će odmah zasvijetliti iako su pločice rastavljene. Voda je sada postala [[električni vodič]] i na platinskim su se pločicama pojavili mjehurići [[plin]]a. Ploča koja je spojena s plus polom izvora struje zove se [[anoda]], a ona koja je spojena s minus polom naziva se [[katoda]]. Anoda i katoda su zajedničkim imenom [[elektroda\|elektrode]]. Mjesto sumporne kiseline mogli smo u vodu staviti i neke druge tvari, na primjer [[Natrijev klorid\|natrijevu sol]], [[Dušična kiselina\|dušičnu kiselinu]] i druge, pa bismo vidjeli da otopine tih tvari provode električnu struju. Električnu struju u [[metal]]ima stvara gibanje slobodnih [[elektron]]a, pa se metali zovu i električni vodiči prvog reda. Vodene otopine kiselina, baza i soli koje provode električnu struju zovu se električni vodiči drugog reda ili [[elektrolit]]i. Prolaz električne struje kroz tekućine protumačio je švedski kemičar [[Svante August Arrhenius\|S. A. Arrhenius]] svojom [[hipoteza\|hipotezom]] o električnoj disocijaciji. Prema toj hipotezi raspadaju se molekule elektrolita već kod otapanja u vodi u [[Električni naboj\|električki nabijene čestice]] koje se slobodno gibaju. Ti djelići materije koji nose električne naboje zovu se [[ion]]i. Ovo raspadanje molekula na ione prilikom otapanja zove se elektrolitička disocijacija. U svakom je elektrolitu jedan dio otopljene tvari disociran, a drugi nije. Nedisocirani dio sadrži u otopini cijele molekule koje nemaju nikakvog električnog naboja i zovu se neutralne molekule. Disocirani dio sadrži električki nabijene čestice, to jest ione. Ione privlače protivno nabijene elektrode, oni putuju do elektroda i tamo predaju svoj [[električni naboj]]. Ioni koji putuju na katodu nabijeni su pozitivno i zovu se [[kation]]i, a ioni koji putuju na anodu nabijeni su negativno i zovu se [[anion]]i. Katione označujemo oznakom <sup>+</sup>, a anione oznakom <sup>-</sup>. Tako na primjer u otopini [[kuhinjska sol\|kuhinjske soli]] NaCl ima oznake Na<sup>+</sup> i Cl<sup>-</sup>. Na elektrodama se naboj iona izjednači s protivnim nabojem elektrode ili točnije iz kovne elektrode izađe slobodni elektron i spoji se s pozitivnim kationom u neutralni atom. Negativni se anion nautralizira tako da s njega prijeđe jedan elektron na kovnu anodu. <ref> Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.</ref> == Stupanj disocijacije == ▲'''Stupanj disocijacije''' molekula ovisi o naravi ~~elektrolita~~[[elektrolit]]a, [[Koncentracija\|koncentraciji]] i [[temperatura\|temperaturi]], a određuje se mjerenjem električne vodljivosti otopine. On je to viši što je otopina elektrolita razrjeđenija. Visok stupanj disocijacije pokazuju jake [[kiseline]], jake [[Baze (kemija)\|baze]] i [[soli]] jakih kiselina i jakih baza. U vrlo razrijeđenim vodenim otopinama disocirane su gotovo sve jedinke tih elektrolita. Sama [[voda]] slab je elektrolit i neznatno je disocirana, pa jedna litra sadržava tek po 10<sup>-7</sup> mola iona H<sup>+</sup> i OH<sup>-</sup>. Umnožak tih dviju koncentracija stalan je u svim vodenim otopinama ([[pH]]). ~~Arrheniusova~~ili ~~teorija elektrolitske disocijacije protumačila je važne kemijske pojave (reakcije elektrolita, njihovu električnu provodnost (provodljivost), odstupanje njihova osmotskoga tlaka~~pH-vrijednost). ~~Više o elektrolitskoj disocijaciji, pod člankom (pod kojim i ona spada, kemijska grana) [[elektroliza]].~~ == Konstanta disocijacije== Za reverzibilnu disocijaciju : : <math> AB \leftrightarrow A + B </math> konstanta disocijacije (''K''<sub>d</sub>) pokazuje omjer disocirane i nedisocirane sastavine.: : <math>K_d = \frac{[A][B]}{[AB]}</math> ~~==Soli==~~ == Izvori == ~~Disocijacija soli u otopinama znači separaciju na katione i anione. Sol se može vratiti u svoje nedisocirano stanje npr. isparavanjem otapala.~~ {{izvori}} [[Kategorija:Kemija]]

Elektrolitska disocijacija: razlika između inačica