Inačica od 24. prosinca 2016. u 08:24 uredi Kubura (razgovor \| doprinosi) 155.232 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 29. kolovoza 2017. u 15:04 uredi ukloni ovu izmjenu Mychele Trempetich (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 7.540 edits m Tarasije, Teodora Novija izmjena →
Redak 6: \|sljedeći=[[Četvrti carigradski sabor]] \|sazvao=carica [[Irena Atenska\|Irena]] i namjesnici [[Konstantin VI.\|Konstantina VI.]] \|predsjedao=[[Tarazije ~~(patrijarh)~~\|patrijarh Tarazije]] i dva papina izaslanika. \|sudionici= 350 koncilskih otaca, od njih preko 300 biskupa \|teme=štovanje svetih slika, disciplina klerika Redak 16: [[Leon III. Izaurijski]] izdaje [[727]]. godine [[edikt]] kojim zabranjuje štovanje [[ikona]] i načelno slikovito predstavljanje, smatrajući to pravim [[idolopoklonstvo]]m. Car imenuje patrijarha, koji je također protiv ikona, a od [[papa\|pape]] [[Grgur II.\|Grgura II.]], koji bijaše izopćio ikonoborce, izuzima pokrajinu [[Ilirik]] ispod papinske nadležnosti i predaje ga pod nadležnost Carigrada. Njegov nasljednik [[Konstantin V.]] Kopronim saziva Sabor [[754]]. godine u Carigradu, koji osuđuje štovanje ikona i isključuje ikonofilea, uključujući i [[Ivan Damašćanin\|Ivana Damaščanina]], najodlučnijeg branitelja štovanja ikona. Carica Irena, podrškom patrijarha [[Tarasije\|Tarasija]] i pristankom pape [[Hadrijan III.\|Hadrijana I.]], saziva drugi Sabor, također u Niceji (350 otaca), koji poništava odluke Sabora iz [[754]]. godine i formulira učenje, da predmet poštovanja je [[osoba]] predstavljena na ikoni, i da treba vidjeti razliku između obožavanja ([[grčki\|grč]]. λατρεια), koje priliči samo [[Bog]]u, i poštovanja (grč. προσκυνησις) koje dolikuje svetima. Sabor nisu prihvatili pripadnici Crkve u carstvu [[Karlo Veliki\|Karla Velikog]] ([[Njemačka]], [[Francuska]], [[Španjolska]]). [[Sabor u Frankfurtu]] [[794]]. godine i Karlovske knjige izjašnjavaju se protiv štovanja ikona. Uz svu otvorenu oporbu patrijarha Nikifora, [[Teodor Studit\|Teodora Studita]] i načelno [[monah]]a, ikonoborstvo opstaje uz progone pravoslavnih vjernika, od strane ~~bizantiskih~~bizantinskih careva. Tek pod ~~caricom~~ [[Teodora, ~~bizantska~~(9. ~~carica~~stoljeće)\|caricom Teodorom]], kult ikona ponovno je uspostavljen [[842]]. U spomen na taj događaj ustanovljena je Nedjelja Pravoslavlja, prve nedjelje [[uskrs]]nog posta. Ikonoborstvo je posljednja [[hereza]] koja je bila predmet ekumenskog sabora. {{Ekumenski sabori}}

Drugi nicejski sabor: razlika između inačica