Kornatska tragedija: razlika između inačica

*'''Eruptivni požar''' - službeno objašnjenje koje je u početku prezentirano javnosti.

*'''Curenje goriva''' - prema ovoj teoriji, iz spasilačkog helikoptera curilo je [[gorivo]], koje je prouzrokovalo snažan požar.<ref>[http://www.index.hr/vijesti/clanak/tragedija-na-kornatu-uzrokovana-curenjem-goriva-iz-helikoptera/358751.aspx Tragedija na Kornatu uzrokovana curenjem goriva iz helikoptera?], Index.hr, [[27. rujna]] [[2007]]., preuzeto [[1. veljače]] [[2010]].</ref> Vodički vatrogasci i otac poginulog vatrogasca Ivana - Igor Marinović, smatraju da je tragediju izazvalo curenje goriva iz helikoptera H-202 dok je drugi helikopter koji je došao na spašavanje to gorivo slučajno zapalio. Dodatne sumnje pobuđuju i informacije da su crne kutije iz helikoptera koji su sudjelovali u spašavanju nestale<ref name=":0">{{Citiranje weba|url=http://www.vijesti.rtl.hr/novosti/hrvatska/2716369/tri-scenarija-kornatske-tragedije-je-li-vatrogasce-ubio-eruptivni-pozar-curenje-goriva-ili-nato-bomba/|title=Tri scenarija kornatske tragedije: je li vatrogasce ubio eruptivni požar, curenje goriva ili NATO bomba?|date=|language=hrvatski|publisher=RTL hr.|accessdate=31. 8. 2017.}}</ref>, knjižice održavanja koje pokazuju da je jedan od helikoptera na dan tragedije izgubio 400 litara goriva<ref name=":0" /> i informacija da su prije dolaska službenih sudskih istražitelja otok češljali vojska i [[Bojna za specijalna djelovanja|specijalci iz Delnica]].<ref name=":0" /> Sudski vještak za zrakoplovne nesreće Miljenko Čop pak ističe da ukoliko bi pilot helikoptera primjetio da dolazi do nekontroliranog curenja goriva, on bi istog trenutka sletio i da su sporni helikopteri bili pregledani, te da su bili ispravni.<ref name=":0" />

*'''Eksplozija ostatka NATO bombe''' - prema ovoj teoriji, uzrok nesreće je požar koji se proširio po rasutom eksplozivnom punjenju jedne ili dviju odbačenih bombi, po svoj prilici CBU-87, s [[NATO]]-ovih aviona nakon “[[Rat na Kosovu|Kosovske krize]]” iz [[1999]]. godine, tvrdi umirovljeni vojni časnik HV-a, [[Nediljko Pušić]], inače diplomirani [[pravnik]] po struci, no čovjek sa dovoljno znanja o novim vojnim tehnologijama, eksplozivnim sredstvima i medicinskim posljedicama za ljude izložene njihovu razornom djelovanju. Do te teorije Pušić je došao nakon upornog sedmomjesečnog istraživanja kojim je prikupio navodno relevantnu vojno-medicinsku i znanstvenu dokumentaciju tešku 18 kilograma, a koja navodno podupire njegovu tezu o uzroku tragične smrti vatrogasaca na surovim kornatskim škrapama. ''"Ušao sam na web-stranicu Američkog šumskog ministarstva koje ima najveću svjetsku biblioteku i goleme baze podataka o šumskim požarima. Pročitao sam sve što je bilo raspoloživo o eruptivnim požarima i shvatio da to s kornatskom tragedijom nema nikakve veze. Jer, za eruptivni požar preduvjet je šuma, velika količina drvne mase i kisika, čega u ovom slučaju nije bilo, a niti sam u literaturi sličan primjer našao, te sam taj uzrok isključio."'' − navodi Pušić. Pušićeva priča o kornatskoj tragediji počinje u proljeće 1999. godine, kada su [[SAD]] i NATO pokrenuli vojnu kampanju “[[Operacija Saveznička sila]]” radi rješavanja krize na Kosovu. U akciji je korišten hrvatski zračni prostor, a baze u sjevernoj [[Italija|Italiji]] i nosači aviona u Jadranskome moru za borbena djelovanja. Naoružani borbeni zrakoplovi ne mogu sletjeti u zračnu luku ili na nosač aviona ako nisu bacili sve bombe (rakete) na cilj i oslobodili se “tereta” (naoružanja). “Teret” se odbacuje, nakon akcije, u za to predviđene zone. Tijekom ove operacije, u sjevernom Jadranu je bilo sedam zona pod zajedničkim nazivom “Jettison areas”, gdje su se odbacivale eksplozivne naprave na putu prema zračnoj bazi u Avianu, a koje nisu ispaljene na planirane ciljeve. Nakon završetka akcije, NATO pokreće novu akciju pod nazivom “Saveznička berba” u cijelom Jadranskom moru kako bi sakupili sve odbačeno naoružanje (bombe, rakete, spremnike goriva) kako ne bi došlo do neželjenih događaja. Trebalo je očistiti (razminirati) 1041 nautičku milju Jadrana gdje je posijana 231 naprava, pri čemu jedna raketa i jedan spremnik goriva, a ostalo su bile bombe. Tako su “preorane” talijanske teritorijalne vode i tamošnjoj vladi dokazano da je njihovo more čisto od eksplozivnih sredstava. No, iz dokumenta “Operation allied harvest”, koji je na Međunarodnoj konferenciji o razminiranju od 25. do [[27. kolovoza]] [[2004]]. u Frederikshavnu u [[Danska|Danskoj]] prezentirao kapetan korvete, danski zapovjednik [[Bo Junker Albertsen]], očito je da sve odbačene naprave nisu pronađene, ali i da su veći broj nalazili daleko od zona predviđenih za njihovo odbacivanje. Nisu našli, kako se navodi u spomenutom dokumentu, deset GBU-12, četiri CBU-87, a jedan CBU-87 je fragmentiran (dakle, djelomično je pokupljen). Otok Kornat je u neposrednoj blizini zona za odbacivanje bombi i raketa (“Jettison areas”), otok su prelijetali brojni avioni odlazeći na borbene zadatke i vraćajući se u baze ili na nosače zrakoplova. ''"Zbog svega mislim da je na Kornat odbačena jedna ili dvije bombe CBU-87 s kumulativnim nabojem. Bačena je s minimalno tisuću metara visine, pri minimalno tisuću kilometara na sat brzine borbenog zrakoplova. S obzirom na masu bombe od stotinu kilograma i navedenu brzinu, te visinu s koje je odbačena, u trenutku udara o tvrdi kornatski kamen došlo je do razbijanja, odnosno raspadanja bombe i rasipanja eksplozivnog sadržaja po tlu. A budući da je otok praktično nenaseljen, letovi izvođeni uglavnom noću, nitko nije mogao posvjedočiti i prijaviti pad bombe ili više njih. Od proljeća 1999. godine do tragičnog 30. kolovoza 2007. rasuti eksplozivni sadržaj bio je izložen svim mogućim atmosferskim utjecajima. I kada je kobnog 30. kolovoza izbio požar na Kornatu, zahvatio je eksplozivni sadržaj."'' − uvjeren je Pušić.<ref>[http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/68881/Default.aspx "Vatrogasce na Kornatima ubila je odbačena NATO bomba"], ''[[Slobodna Dalmacija]]'', [[5. rujna]] [[2009]]., preuzeto [[1. veljače]] [[2010]].</ref><ref>[http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/vatrogasci-su-na-kornatu-stradali-od-eksplozije-nato-e-bombe.html 'Kornatske vatrogasce ubila NATO bomba']; Dnevnik.hr, [[5. rujna]] [[2009]]., preuzeto [[1. veljače]] [[2010]].</ref><ref>[http://www.javno.com/hr-hrvatska/odbacena-nato-bomba-uzrok-kornatske-tragedije_275057 Odbačena NATO bomba uzrok kornatske tragedije?], Javno.hr, preuzeto [[1. veljače]] [[2010]].</ref> Kritičari ove teorije poput vatrogasnog stručnjaka Branka Šimare pak ističu činjenicu da ni u jednom od stradalih vatrogasaca nisu pronađeni geleri, kao ni bilo kakvi dijelovi eksplodirane bombe u neposrednoj blizini, što bi potvrdilo tu tezu.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.vijesti.rtl.hr/novosti/hrvatska/2716369/tri-scenarija-kornatske-tragedije-je-li-vatrogasce-ubio-eruptivni-pozar-curenje-goriva-ili-nato-bomba/|title=Tri scenarija kornatske tragedije: je li vatrogasce ubio eruptivni požar, curenje goriva ili NATO bomba?|date=31. 8. 2017.|language=|publisher=RTL hr.|accessdate=31. 8. 2017.}}</ref>

Dana [[22. kolovoza]] [[2008.]] godine, objavljeno je nakon više od osam mjeseci multidisciplinarnog vještačenja stručne skupine kako je uzrok tragedije prirodna pojava, fenomen poznat kao izgaranje nehomogene [[plin]]ske smjese. Plinovi nastali izgaranjem vegetacije akumulirali su se u prostoru klanca iznad uvale Šipnate, a dolaskom požara nošenog jakim [[Vjetar|vjetrom]], ti su plinovi naglo izgorjeli, i to na [[temperatura]]ma višima od 1200 [[°C]], uz brzinu kretanja većom od 40 [[metar]]a u sekundi. Opisani fenomen rijetka je pojava, a slični slučajevi zabilježeni su u [[Australija|Australiji]] 18. siječnja [[2003.]] u blizini [[Canberra|Canberre]] i na [[Korzika|Korzici]] 17. rujna [[2000.]] godine pokraj mjesta Palasca.<ref>[http://jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2008,8,22,,130830.jl Vijest o uzroku tragedije], [[Jutarnji list]]</ref><ref>[http://www.vecernji.hr/newsroom/news/croatia/3150091/index.do;jsessionid=14F2B2EF957B59705B5D3EB46E908D15.1 Vijest o uzroku tragedije u Večernjem listu]</ref> Branko Šimara koji je bio nezavisni član spomenute radne skupine tvrdi da su stradali vatrogasci koji nisu bili adekvatno zaštićeni, udahnuli ovu plinsku smjesu, čime su si spalili dišne puteve, dok je preživjeli Frane Lučić imao kacigu s vizirom što mu je u konačnici spasilo život. <ref name=":0" />