|
'''Ilija Kecmanović''' ([[Bosanska Kostajnica]], [[1902.]] - [[1975.]]) je bosanskohercegovački književni historičarpovjesničar i [[književna kritika|kritičar]].
== Životopis ==
Ranu mladost preveo je u [[Banja Luka|Banjoj Luci]], gdje je završio osnovnu i srednju školu. Studirao je [[Beograd|Beogradu]], [[Zagreb|Zagrebu]], [[Beč|Beču]] i [[Pariz|Parizu]]. Diplomirao je 1925. godine na [[Sveučilište u Beogradu|Filozofskom fakultetu u Beogradu]], na kojem je 1957. stekao i doktorat nauka odbranivšiobranivši disertaciju ''Život i djelo [[Silvije Strahimir Kranjčević|S. S. Kranjčevića]]''. Karijeru srednjoškolskog nastavnika počeo u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] 1928. godine a nastavio u [[Pančevo|Pančevu]], [[Sarajevo|Sarajevu]], [[Beograd|Beogradu]] i [[Novi Sad|Novom Sadu]]. 1933. godine je uhapšen i otpušten iz državne službe u [[Beograd|Beogradu]] zbog ''umnožavanja i rasturanja letaka protiv državnog uređenja''.<ref name="Marković">Marković, M.; ''Jedna poema - jedan proces (o suđenju I. K. i Niki Milićeviću zbog komentara uz ''Poemu o Hristu'')'', Oslobođenje, 15. XI 1959, XVI, 4178</ref> Kasnije se ponovo zaposlio u [[Beograd|Beogradu]], pa u [[Banja Luka|Banjoj Luci]]. Početkom rata 1941. sas porodicomobitelji odveden je u koncentracionikoncentracijski logor u Capragu, ali se uspio prebaciti u [[Srbija|Srbiju]]. Kao pripadnik [[Narodnooslobodilački pokret|NOP-a]], preko [[Bari|Barija]] i [[Split|Splita]], vratio se u pobunjenu [[Bosna i Hercegovina|Bosnu]] pa u tek oslobođeno [[Sarajevo]], gdje postaje urednik kulturne rubrike Oslobođenja, a odmah zatim pomoćnik ministra prosvjete [[Bosna i Hercegovina|BiH]], pa rektor Više pedagoške škole u [[Sarajevo|Sarajevu]] (1946.-1947.), upravnik Narodne biblioteke BiH (1947.-1951.). <ref name=Buričković> Buričković, Dejan; ''Srpski pisci Bosne i Hercegovine'', Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Istočno Sarajevo, 2013.</ref>
Prije rata, sas [[Nika Milićević|Nikom Milićevićem]], pokrenuo u [[Sarajevo|Sarajevu]] napredni "mjesečnik za kulturne probleme" ''Jugoslovensku reviju'' (1930.). Bio je takođetakođer urednik beogradskog izdavačkog preduzeća ''Kosmos'' (1937.-1938.), poslije rata urednik ''Pregleda'' (1946-1948), ''Brazde'' (1950.-1951.), ''Enciklopedije Jugoslavije za BiH'' (od 1951.), ''Života'' (1954.-1956.). Predsjednik HUdruženja književnih prevodilaca BiH (do 1963.), predsjednik Saveza književnih prevodilaca Jugoslavije (1963-1966), član [[Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine|ANUBiH]], član [[P.E.N. Centar Bosne i Hercegovine|P.E.N. kluba]].<ref name="Kecmanović">Kecmanović, Ilija; ''Vuk Karadžić - njegov život i rad'', Svjetlost, Sarajevo, 1947.</ref>
1930-ih godina bio je zagovornik socijalne literature, od književne kritike tražio da književnost posmatrapromatra u kontekstu "mnogobrojnih činjenica vezanihu zasvezi s našenašim dobadobom", zalagao se za naprednu društvenu misao u književnosti i kulturi. Kao književni historičarpovjesničar, pisao o nizu srpskih i crnogorskih pisaca 19. stoljeća (o [[Vuk Karadžić|Vuku]], [[Petar II Petrović Njegoš|Njegošu]], [[Svetozar Marković (lingvistjezikoslovac)|Markoviću]], [[Laza Lazarević|Lazareviću]], [[Stevan Sremac|Sremcu]], [[Simo Matavulj|Matavulju]]), o ličnostima i pojavama iz književne i kulturne prošlosti BiH (o [[Ivan Franjo Jukić|I. F. Jukiću]], [[Grga Martić|Martiću]], [[Silvije Strahimir Kranjčević|Kranjčeviću]], [[Svetozar Ćorović|Ćoroviću]], [[Petar Kočić|Kočiću]], [[Aleksa Šantić|Šantiću]], [[Vladimir Gaćinović|Gaćinoviću]], i dr.). Prevodio sa [[Njemački jezik|njemačkog]], [[Francuski jezik|francuskog]] i [[Ruski jezik|ruskog]]. SarađivaoSurađivao u listovima i časopisima ''[[Mlada Bosna]]'', ''[[Jugoslovenska revija]]'', ''[[Život i rad]]'', ''[[Glas jugoslovenskog profesorskog društva]]'', ''[[Pregled]]'', ''[[Izraz]]'', ''[[Život]]'', ''[[Oslobođenje]]'', ''[[Književne pobune]]'', ''[[Borba]]'', ''[[Politika]]'', ''NIN'', i dr. <ref name="Kujača">Kujača, Triša; ''Ilija Kecmanović - Život i delo'', Svjetlost, Sarajevo, 1999.</ref>
Umro je 1975. godine.
|
