Dragutin Domjanić: razlika između inačica

Obrisano 14 bajtova ,  prije 5 godina
m
uklonjena promjena suradnika 37.244.166.221 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Herr Emio
m (uklonjena promjena suradnika 37.244.166.221 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Herr Emio)
'''Dragutin Milivoj Domjanić''' ([[Adamovec]] [[12. rujna]] [[1875]]. - [[Zagreb]] [[7. lipnja]] [[1933]].), [[Hrvatska|hrvatski]] pravnik i pjesnik.
 
'''== Životopis ==
 
Dragutin Domjanić rođen je u selu Adamovec u Prigorju, nedaleko Sesveta, u [[plemstvo|plemenitaškoj]] obitelji Milivoja i Zorice Domjanić, kao Karlo Milivoj Ivan Franjo Ladislav Domjanić. Pohađao [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnu gimnaziju]] u Zagrebu koju je završio 1893. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 919., ISBN 978-953-95772-0-7</ref> Završio je pravo na fakultetu u [[Zagreb]]u ([[1898.]]), gdje je i doktorirao [[1899.]] Kasnije je bio sudac i vijećnik Banskog stola u Zagrebu. U književnosti se javlja sa zbirkom ''Pjesme'' ([[1909.]]) koja je bila napisana na [[Štokavsko narječje|štokavici]].
 
Bio je član [[JAZU]] i predsjednik [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] (1921.-1926). Prevodio je svjetski poznate liričare [[Goethe|Goethea]], [[Heinrich Heine|Heinea]], [[Paul Verlaine|Verlainea]] itd. U borbi "starih" i "mladih" u okviru hrvatske moderne na strani je "mladih". Najpoznatija su mu djela: ''Kipci i popevke'', ''[[wikisource:hr:Fala|Fala]]'' i ''Popevke sam slagal''.
 
Autor je i malo znane ''marionetne igre'' "[[Petrica Kerempuh]] i spametni osel" u kojoj kritički i [[satira|satirički]] opisuje hrvatske intelektualce [[1920-ih]] godina. Pisac je koji je prvi u hrvatskoj književnosti cjelovitije i umjetnički zrelije ostvario melodioznost i ritmičnost kajkavskoga dijalektalnoga izraza.
 
 
'''== Životopis ==
 
Dragutin Domjanić rođen je u selu Adamovec u Prigorju, nedaleko Sesveta, u plemenitaškoj obitelji Milivoja i Zorice Domjanić, kao Karlo
Milivoj Ivan Franjo Ladislav Domjanić. Pohađao [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnu gimnaziju]] u Zagrebu koju je završio 1893. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb,
2007., str. 919., ISBN 978-953-95772-0-7</ref> Završio je pravo na fakultetu u [[Zagreb]]u ([[1898.]]), gdje je i doktorirao [[1899.]]
Kasnije je bio sudac i vijećnik Banskog stola u Zagrebu. U književnosti se javlja sa zbirkom ''Pjesme'' ([[1909.]]) koja je bila napisana na
[[Štokavsko narječje|štokavici]].
 
Bio je član [[JAZU]] i predsjednik [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] (1921.-1926). Prevodio je svjetski poznate liričare
[[Goethe|Goethea]], [[Heinrich Heine|Heinea]], [[Paul Verlaine|Verlainea]] itd. U borbi "starih" i "mladih" u okviru hrvatske moderne na
strani je "mladih". Najpoznatija su mu djela: ''Kipci i popevke'', ''[[wikisource:hr:Fala|Fala]]'' i ''Popevke sam slagal''.
 
Autor je i malo znane ''marionetne igre'' "[[Petrica Kerempuh]] i spametni osel" u kojoj kritički i [[satira|satirički]] opisuje hrvatske
intelektualce [[1920-ih]] godina. Pisac je koji je prvi u hrvatskoj književnosti cjelovitije i umjetnički zrelije ostvario melodioznost i
ritmičnost kajkavskoga dijalektalnoga izraza.
 
== Stil ==