Tin Ujević: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 14:
}}
'''Tin Ujević''' ([[Vrgorac]], [[5. srpnja]] [[1891.]]
== Podrijetlo i djetinjstvo ==
[[Datoteka:Tin Škola.jpg|mini|300px|Tinov razred u osnovnoj školi]]
Tin Ujević
S očeve je strane mogao naslijediti određen književni talent, budući da je ovaj, kao učitelj, bio sklon književnosti te je i sam pisao. Tin je prva tri razreda osnovne škole polazio u [[Imotski|Imotskom]], kada seli u [[Makarska|Makarsku]] gdje završava osnovnoškolsko obrazovanje. Godine 1902. odlazi u [[Split]] gdje se upisuje u klasičnu gimnaziju i živi u nadbiskupijskom sjemeništu. U svojoj trinaestoj godini počinje pisati pjesme od kojih ništa nije sačuvano (po njemu je njegovo prvo djelo kratak tekst "Voda" koji je završio u košu za smeće nekog urednika). Godine 1909.
== Političko djelovanje ==
Tin se od svog dolaska u [[Zagreb]] i druženja s mentorom i Rabbiem [[Antun Gustav Matoš|Antunom Gustavom Matošem]] te suvremenicima [[Krešo Kovačić|Krešom Kovačićem]], [[Ljubo Wiesner|Ljubom Wiesnerom]] i dr. isticao kao gorljivi [[pravaštvo|pravaš]], zalažući se za [[Trijalizam|neovisnost Hrvatske]] i slom Austro-Ugarske Monarhije. Nešto kasnije, [[1912.]] kao pripadnik buntovnog mladog naraštaja hrvatskih intelektualaca, Ujević se do [[Prvi svjetski rat|
▲Tin se od svog dolaska u [[Zagreb]] i druženja s mentorom i Rabbiem [[Antun Gustav Matoš|Antunom Gustavom Matošem]] te suvremenicima [[Krešo Kovačić|Krešom Kovačićem]], [[Ljubo Wiesner|Ljubom Wiesnerom]] i dr. isticao kao gorljivi [[pravaštvo|pravaš]], zalažući se za [[Trijalizam|neovisnost Hrvatske]] i slom Austro-Ugarske Monarhije. Nešto kasnije, [[1912.]] kao pripadnik buntovnog mladog naraštaja hrvatskih intelektualaca, Ujević se do [[Prvi svjetski rat|prvoga svjetskoga rata]], pa i početkom rata, kao emigrant u [[Pariz]]u, više nego književnošću isticao političkim djelovanjem: mijenjajući svoju političku orijentaciju žestokim [[Austrija|antiaustrijskim]] člancima u hrvatskom tisku i vatrenim govorima u [[Beograd]]u, zagovarao je ideju o srbijansko-hrvatskom jedinstvu i ujedinjenju [[Hrvatska|Hrvatske]] i [[Srbija|Srbije]]. 1913. je zajedno s hrvatskim književnikom i publicistom [[Milostislav Bartulica|Milostislavom Bartulicom]] pokrenuo list Ujedinjenje, u kojem su obojica zbog članaka okarakteriziranih kao žestoka protudržavna retorika bili uhićeni i zatvoreni na nekoliko mjeseca. <ref>[http://icarusweb.arhiv.hr/_Generated/Pages/Stvaratelji.PublicDetails.aspx?ItemId=7951 Hrvatski državni arhiv] (literatura: Anđelka Stipčević-Despotović . Bartulica Milostislav)</ref>
Razočaran politikom [[jugounitarizam|unitarnoga jugoslavenstva]] zauvijek odustaje od političkih ambicija, predavši se do kraja [[književnost]]i i posebice poeziji. O svom rastanku sa idejom [[Jugoslavenstvo|jugoslavenskog jedinstva]] najbolje je napisao u svojoj pjesmi u prozi "Drugovima": "''Mi smo imali da budemo jedna vojska. Ali srca su naša, o drugovi, bila podvojena: vi ste tražili korist, a ja samo ljepotu.''"
Line 32 ⟶ 31:
[[Datoteka:Tin_Rukopis.jpg|mini|300px|Rukopis Ujevićeve pjesme "Blaženo jutro"]]
[[Datoteka:Tin_Zagreb.jpg|mini|300px|Tin Ujević izlazi iz bifea "Blato", danas "Tip-top" u Zagrebu]]
U početku vjerni obožavatelj [[Antun Gustav Matoš|Matoša]], javno se odrekao Rabbia (članci ''[[Gaj Julije Cezar|Cezar]] na samrti''; ''Barres i Oinobarres'', [[1911.]]
Prve dvije zbirke pjesama, “Lelek sebra” ([[1920.]]
Čim se objavila u svojoj veličini, Ujevićeva [[poezija]] predstavila se kao izazov: i čitateljstvu i našoj književnoj, pjesničkoj tradiciji. I to dvostruki izazov, s dva suprotna predznaka. Jednu od njih prihvaća, ali ne zato da joj se pokori nego da se nadmeće s njom. Drugu otklanja i pobija. Hrvatska [[renesansa|renesansna]] i [[barok]]na pjesnička riječ bila je glas [[Europa|europskoga]] kulturnog podneblja. S tim podnebljem Ujevića vežu i odgoj i naobrazba. To je dakle tradicija kojoj se obraća i kojoj želi pripadati. Zato u njegovu pjesništvu ima i renesansne razigranosti i neobarokne kićenosti. S preporodom u [[19. stoljeće|XIX. stoljeću]] počinje naše nesretno zaostajanje. [[Hrvatski pjesnici]] kao da su u tom trenutku posumnjali u svoje pravo na estetsku autonomiju; svjesni težine povijesnog trenutka u kome se tada nalazio [[Hrvati|hrvatski narod]], oni su preuzeli na se krupne nacionalne zadatke, podredivši im i svoje umjetničke želje. Nastaje oblik hibridne književnosti, koja u službi nacionalnih ciljeva zadovoljava političke i društvene potrebe, ali zanemaruje umjetnost. To pjesničko nasljeđe Ujević ne prihvaća i pobija.
Činjenica da se pjesnički oglasio [[1909.]]
Doba matoševskih [[sonet]]a kao što su “Mrtva domovina” ili “Naše vile” ostalo je trajno za njim.
Ujević je u pjesmama ostvario snažne akcente osobne tragike (Svakidašnja jadikovka), izrazio duboke tajne spiritualne, netjelesne ljubavi (u “Kolajni”), ispjevao himničke psalmodije radu i ljudskom bratstvu (Pobratimstvo lica u svemiru; Čin sputanih ruku), skladao složene filozofske refleksivne orkestracije (Riđokosi [[Mesije]]), razvijao simbolične vizije svemirskih zvjezdanih prostranstava i čežnje za visinama (Visoki jablani), zanosio se raskošnom ditirambičnošću (Svetkovina ruža) i predavao zreloj, mudroj staračkoj skrušenosti i sladogorkom pomirenju sa životom takvim kakav jest (Molitva za koru kruha i zdjelu leće; Ganutljive opaske; Hymnodia to mou somati). Pišući poeziju sad u rigorozno zatvorenoj formi, sad u nesputanoj otvorenosti slobodnog stiha, prožetu uvijek blistavim sjajem svježe imaginacije modernog intelektualca i erudita, Ujević je, kao nedostižni čarobnjak riječi, ostao dosljedno izvan svih književnih škola i struja, blizak svima a istodobno različit od svih, pa i kad je iskustvom [[nadrealizam|nadrealističkih]] nastojanja prodirao u zaumlje, ili kad je propuštao u svoj stih zrnca [[ekspresionizam|ekspresionizma]] i [[dadaizam|dadaizma]] koje teže razaranju oblika. I kuštrava asocijativnost u nevezanom stihu i u pjesničkoj prozi, i retoričko-patetički nacionalni i društveni aktivizam u raspjevanom himničkom tonu: sve to tvori Ujevićev "pjesnički [[pluralizam]]", vidljiv već u njegovim prvim pjesničkim radovima (pjesma “Veliki početak”, [[1913.]]
Na neizgovoreno pritajeno pitanje: kako je moguća ovolika različitost u jedinstvenom pjesničkom djelu? Sam je odgovorio naslovom pjesničke proze:"''Jedna sam osoba složena od više drugih''". Da mu nije bilo osobito stalo do te tvrdnje, ne bi je ponovio u prvoj strofi svoje velike pjesme Vasionac:
Line 54 ⟶ 53:
''dvije mrlje ulja u istome zelju''".
Upravo ovaj [[stih]] je dobar povod da se upozori na [[Sredozemlje|mediteransko]] podrijetlo njegova djela. Ne samo poezija nego i sva njegova [[proza]], i ne samo tematikom nego i onim što možemo nazvati životnim i životvornim prostorom djela, odiše jugom, južnim ozračjem, južnjačkom aromom i svjedoči o mediteranskom duhu pjesnikovu. (Nije slučajno napisao studiju “Kreta, matica sredozemništva”, [[1944.]]
Od [[Dioklecijan]]a do [[Markantun de Dominis|Markantuna Dominisa]] i od [[Luka Botić|Luke Botića]] do splitskog ribara i tipičnog [[Dalmacija|dalmatinskog]] "oriđinala" [[Danilo Ćorko|Danila Ćorka]], s kojim se dnevno dopisivao, kroz Ujevićev opus mimohode baštinici drevne kulture [[Grčka|Grka]] i Latina, koji na našim obalama ostaviše tragove svoga negdašnjeg svijeta i neumrlog duha. Prizivajući sjećanje na [[Marko Marulić|Marka Marulića]], pjesnika "U versih harvacki" složene velike pjesme “Judite”, Ujević piše klasični “Oproštaj” (u “Hrvatskoj mladoj lirici”) klesanim jezikom i manirom naših [[čakavsko narječje|staročakavskih]] pučkih začinjavaca Marulićeva vremena, budeći uspomenu i na slavnu hrvatsku "bašćinu" i na te klasične antičke temelje, na kojima su niknuli hrvatska kultura i hrvatska umjetnost. Davno je upozoreno, i to s punim pravom, da je taj sonet zapravo Ujevićev intimni, nacionalni i pjesnički program, po značenju srodan Matoševu sonetu “Mlada Hrvatska”; a upozoreno je i na to, također s razlogom, da ona "mlada plafca" koja se "usrid luke" sprema na novu plovidbu, podrazumijeva i Baudelaireov “Voyage”, baudelaireovsko putovanje za željama koje su slične oblacima i nedostižne kao oni. Tako se “Oproštaj” javlja kao ključna karika u zlatnom lancu Ujevićevih pjesama: spona koja ih trajno veže s antikom i s Mediteranom, s "bašćinom" i s modernitetom, s Hrvatskom i s Europom.
Bogatstvo duha, dubinu misaonih podviga, enciklopedijsku širinu tematskih interesa i solidnu obaviještenost o problemima [[kultura|kultur]]e i umjetnosti: sve te osebine svoga intelekta obilno je rasuo i na nekoliko tisuća stranica književnokritičke i teorijske, [[esej|esejističke]], [[polemika|polemičke]], [[feljton|feljtonističke]], znanstveno-popularne i političkopublicističke proze, razbacane u stotinama publikacija, a reprezentativni izbor njegovih književnih studija i eseja ušao je u knjige “Ljudi za vratima gostionice” i “Skalpel kaosa” (obje [[1938.]]
Iako u široj javnosti po tome nije prepoznat, Ujević je napisao obujmom ne preveliku, ali vrlo vrijednu pjesničku prozu, s izvornom stvaralačkom snagom. Neke od tih pjesama u prozi su nešto poznatije, kao "Uspavanka iz Krivodola", dok je mnogima nepoznata ostala pjesnička proza istinske veličine i značaja poput "Predigra bure", "Pjesma o biseru", "Utjeha", "Živci" i "Priznanje" - pjesma u prozi čijim je prijevodom Tin predstavljen na pjesničkoj večeri u [[New York]]u 2007. godine. Svjesni nepravedne zapostavljenosti Tinove pjesničke proze, [[Društvo hrvatskih književnika]] objavilo je 2000. godine kao posebnu knjigu Tina Ujevića "Pjesme u prozi".
Line 92 ⟶ 91:
== Knjige i filmovi o Ujeviću ==
* TV-film autora [[Mate Ganza|Mate Ganze]], "''Sjećanje na Tina''".
* "Pobratimstvo lica u nemiru - pjesnici Tinu Ujeviću" - knjiga posvećenih pjesama hrvatskih pjesnika Tinu, priredio Mladen Vuković, HKD Napredak, Split, 2000.
Line 98 ⟶ 96:
== Spomenici ==
Središnji Tinov spomenik je onaj na glavnom trgu - Trgu Matice hrvatske u [[Imotski|Imotskom]] otkriven 5. srpnja 1980. koji je djelo [[Kruno Bošnjak|Krune Bošnjaka]], akademskog kipara. Tin također ima spomenike u rodnom [[Vrgorac|Vrgorcu]] i [[Zagreb]]u, te u zavičajnom [[Krivodol (Podbablje)|Krivodol]]u, a najavljeno je i postavljanje spomenika njemu u čast na Poljani Tina Ujevića u [[Split]]u. Jedna ulica u Sarajevu i Beogradu nosi njegovo ime.
Line 122 ⟶ 119:
[[Kategorija:Hrvatski pravaški pokret]]
[[Kategorija:Životopisi, Vrgorac]]
|