Razlika između inačica stranice »Šćakavski«

Dodan 21 bajt ,  prije 2 godine
m
o štakavskima s juga u srednjem vijeku
m (sitni gramatički i stilski ispravci)
m (o štakavskima s juga u srednjem vijeku)
Samo ime dolazi od očuvanja praslavenske izoglose, odnosno čuvanja glasovnih skupina poput šć (ili njihovih refleksa poput šč, št'...) i njenog zvučnog parnjaka žđ (ždž, žd', žj...) koje je u opreci s prijelazom tih glasova u št i žd.
Iako većina hrvatskih dijalekata posjeduje tu isoglosu (svi kajkavski, svi čakavski, osim jugozapadnog istarskog koji je originalno štokavski, a i starošćakavski slavonski i istočnobosanski, kao i šćakavski poddijalekt novoštokavske ikavštine), kao i većina slovenskih narječja taj naziv se obično upotrebljava za zapadnoštokavsko narječje, poglavito da se istakne razlika prema štakavskom srpskom, istočnoštokavskom narječju, te istakne srodnost prema drugim hrvatskim narječjima, poglavito čakavici, s kojom dobrim djelom (u starošćakavskim govorima) dijeli isti naglasni sustav.
Svi zapadnoštokavski govori ne posjeduju šćakavsku isoglosu, oni najjužniji (oko 10ak posto originalnih govornika i prostora), a koji su jezgra novoštokavice su je izgubili tu isoglosu radi utjecaja istoka, ali sesu radizadržali drugihsve osobinaostale osobine tog narječja (samoglasnički i suglasnički sustav, naglasci...) ubrajaju u to narječje.
 
Pojedini govori i dijalekti zapadne štokavice su se u vrijeme višestoljetne turske vladavine dosta ujednačili ujednačili sa istočnom nehrvatskom štokavštinom, ponajviše sličnim naglasnim sustavom (4 naglaska), te turcizmima u rječniku.