Mačje oko (planetna maglica): razlika između inačica

Suvremana istraživanja nekoliko tajna. Složenost strukture obično se objašnjava [[Koronalni izbačaji masa|koronarnim izbačajima]] u [[dvojna zvijezda|dvojnim zvjezdanim sustavima]] u središtu maglicu, no izravnih potvrda da središnja zvijezda ima pratnju još nema. U prošlosti je u središtu maglice bila svijetla i vruća zvijezda koja je prije tisuću godina izgubila vanjsku ljusku i proizvela maglicu. Središnja je zvijezda klase O, temperature 80.000 Kelvina. 10.000 puta je sjajnija od Sunca, a promjera je 0,65 Sunčeva. Zvijezda i danas gubi masu jer njen [[zvjezdani vjetar]] je brzine 3,2·10⁻⁷ [[Sunčeva masa|Sunčevih masa]] godišnje ili 20 bilijardi kilogramatrilijuna u sekundi. Prema izračunima današnja joj masa malko nadilazi Sunčevu, a nekad je bila 5 puta veća. <ref>Bianchi, L.; Cerrato, S. & Grewing, M. (November 1986), "[http://adsabs.harvard.edu/cgi-bin/nph-bib_query?bibcode=1986A%26A...169..227B Mass loss from central stars of planetary nebulae - The nucleus of NGC 6543]", Astronomy and Astrophysics Т. 169 (1-2): 227–236</ref> Promatranjima rendgenskog zračenja putem teleskopa [[Chandra|Chandre]] dade se uočiti točkasti izvor na mjestu središnje zvijezde. Jedna zvijezda obično ne zrači tako jako rendgensko zračenje, zbog čega se to ne može lako objasniti. Ukazuje na mogućnost [[akrecijski disk|akrecijskog diska]] u dvojnom zvjedanom sustavu. Promatranjima preko infracrvenog, proizlazi da ondje ima [[međuzvjezdana tvar|međuzvjezdane prašine]] u nižim temperaturnim područjima. Pretpostavlja se da nastaje u zadnjoj fazi izvorne središnje zvijezde. Infracrveno zračenje pokazuje postojanje neionzirane tvari poput molekulskog vodika (H₂). Planetne maglica je sama po sebi ponajviše emisija molekulama uokrug maglice, ali izgleda da je kod NGC 6543 najsnažnija emisija molekulskog vodika oko unutarnjeg dijela vanjskog haloa. Mogući razlog je da se sražavaju različiti [[udarni val (astrofizika)|udarni valovi]] koji sadrže H₂.