Wikipedija:Kafić/Jezična pitanja: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→Pozorište vs Kazalište: odg. |
|||
Redak 714:
:Imaš i ovakve primjere: [[Massachusetts Institute of Technology]] ili baš vezano za kazališta: [[Marijinski teatr]] i [[Mestno gledališče ljubljansko]] --[[Suradnik:Pera detlic|Pera detlic]] <small>([[Razgovor sa suradnikom:Pera detlic|razgovor]])</small> 12:45, 13. rujna 2017. (CEST)
{{izvlaka|:}}
(od lijeve margine)<br/>
Citirao bih iz djela ''Pravopisni priručnik'' (2004., str. 124./125.), prirediteljice Ljiljane Jojić, glavne suurednice [[Hrvatski enciklopedijski rječnik|Hrvatskoga enciklopedijskog rječnika]] te glavne urednice [[Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika|Velikoga rječnika hrvatskoga standardnog jezika]]. Naime, Ljiljana je Jojić metodički lijepo razradila kako prepoznati vlastito ime u § 273., pod c. navodi:<br/>
{{citat|imena organizacija, društava, ustanova, tvrtki, tvornica, poduzeća i sl., imena administrativnih jedinica, imena javnih skupova (kongresa, konferencija, simpozija, sjednica i sl.), imena povijesnih i privrednih građevina, imena blagdana i praznika, imena priredaba, naslovi knjiga, časopisa, novina, filmova i sl., imena isprava, propisa, zakona i sl., imena prometnica, imena prometnih sredstava i imena astroloških znakova.|Jojić, 2004., 125.}}
Popis onoga što se drži vlastitim imenom nije stvar konačnosti, već tumačenja postojećih vlastitih imena.
Općepoznato je da se na vlastita imena iz stranih jezika primjenjuju metode [[Transkripcija i transliteracija|transkripcije i transliteracije]], pri čemu treba imati na umu sljedeće:
{{citat|Posebno je naglašeno da se imena, pišu li se ćirilicom, redovito transkribiraju, dok se u latiničkom pismu mogu javljati transliterirana sva strana imena bez obzira na pismo iz kojeg se prenose. Pravila o transkripciji vlastitih imena iz živih stranih jezika ustvari su pravila o izgovoru takvih imena, (...)|Badurina, 1996., 143.<ref>[[Lada Badurina]], ''Kratka osnova hrvatskoga pravopisanja : metodologija rada na pravopisu'', Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1996., ISBN 953-6066-32-7, str. 143.</ref>}}
Općepoznato je navođenje u izvorniku antroponima, toponima, arheoloških lokaliteta, izvorno pisanje naziva stranih dnevnika, listova, časopisa i zbornika.<ref name="EJ">Miroslav Krleža, gl. ur., ''Enciklopedija Jugoslavije'', 2. izd., 1. sv. : A – Biz, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1980., str. XXIV, XXVII (transliteracija)</ref> Naravno, s tim u svezi i sustavi »posredne transkripcije«<ref name="HP">Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, ''Hrvatski pravopis'', Pretisak, »Školska knjiga«, Zagreb, mjeseca kolovoza 1990., ISBN 86-03-00121-9, str. 78. (§ 350.), 79. i 80.; 240. (pješadija)</ref> (neprava, nepotpuna i nesustavna transliteracija imena pisanih nelatiničkim pismima). Transliteracija srpske azbuke, potpuna je, ''slovo za slovo''.<ref name="EJ"/><ref>Ljiljana Jojić, gl. ur., [[Ranko Matasović]], gl. ur., ''[[Hrvatski enciklopedijski rječnik]]'', 2. izd., 12. sv. : Vit – Ž, ''Dodaci'', EPH; Novi Liber, Zagreb, 2005., ISBN 953-6045-28-1 (cjel.), ISBN 953-6045-41-9 (12.), str. 301.</ref>
Da je ''Hazarski rečnik'' objavljen u hrvatskom prijevodu kao ''Hazarski rječnik'', moglo bi se govoriti o eventualnom navođenju takva naslova. No, s obzirom na činjenicu da takva prijevoda nema, te s obzirom na činjenicu da se naslovi djela ne prevode, a i s obzirom na činjenicu da je pod izvornim nazivom postao poznat među govornicima hrvatskoga jezika, nema ikakva smisla prevoditi nazive književnoumjetničkih (i bilo kojih drugih umjetničkih) radova, djela i sl.
S druge strane imamo ''Jugoslovenski institut za novinarstvo'', kao ustanovu koju su ustanovili Savez novinara Jugoslavije i [[Jugoslavenska radiotelevizija|Jugoslavenska radio-televizija]], pri čemu su i prvonavedni savez i drugonavedena radio-televizija institucije savezne razine, pa je i JIN vjerojatno savezni. Tada bi se, u slučaju svih ispunjenih uvjeta, pisalo Jugoslavenski institut za novinarstvo, bez obzira na možebitno samo jedan naziv koji bi bio upisan u sudski registar. Jugoslavenski bibliografski institut iako osnovan 25. svibnja 1948. kao republički institut NR Srbije, postao je savezna institucija FNRJ 1949. godine. Ukoliko se u članku ne misli obrađivati i suvremeno stanje JUBIN-a, onda bi članak ostao pod dugovječnijim nazivom. Ukoliko se želi obradba i suvremenoga stanja, štoviše vjerojatnoga pravnog nasljednika, tada je naslov Jugoslovenski bibliografsko-informacijski institut.
Gledano enciklopedijsko-leksikografski:
Izvor: ''Priručnik Leksikografskog zavoda FNRJ'', s Predgovorom Leksikografskoga zavoda FNRJ od svibnja 1952., Zagreb, 1952., str. 50. {{NSK-zapis|id=000734947}}
Citat sa str. 50.:
{{quote box|
Zemljopisni nazivi pišu se redovito u originalnom obliku. Na pr. Ancona, a ne Jakin. Jedino nazivi, koji se kod nas upotrebljavaju isključivo u srp.-hrv. obliku, pišu se u tom obliku. Na pr. Francuska, Beč i sl.
d) Kulturne i naučne ustanove i društva. Za ove pojmove uzima se kao predmetna oznaka naziv sjedišta, kojemu se dodaje u okruglim zagradama naziv ustanove ili društva. Na pr. Beograd (Narodno pozorište) (Isp. primj. 8, 48.) Jedino kod vrlo poznatih ustanova, kod kojih ne bi moglo doći do zabune, uzima se sam naziv ustanove kao predmetna oznaka. Na pr. Matica srpska, Matica hrvatska, Jugoslavenska akademija. (Isp. primj. 13.)
e) Stanovite konkretne pojmove, važne za naš privredni život. Na pr. buhač, ugljen, boksit, vino, maslina i sl. (Isp. primj. 19.)
f) Bolesti, koje ne dolaze zasebno kao podskupine u stručnom rasporedu. Na pr. rak. (Isp. primj. 26.)
g) Nazive časopisa, kalendara i novina. Takvim se predmetnim oznakama prema potrebi dodaje u okruglim zagradama oznaka (Časopis), (Kalendar) ili sl. (Isp. primj. 21.)
h) Osobito važne povijesne, društvene i političke događaje. Na pr. (…)}}
Naslovi koji ne slijede pravopisnu praksu su: [[Hazarski rječnik]], [[Vrijeme smrti]], [[Željeznice Srbije]], [[Srpsko narodno kazalište]], [[Subotičko-horgoška pješčara]], [[Titelski brijeg]], [[Izložbeni prostor Časničkog doma u Nišu]], [[Jugoslavensko dramsko kazalište]], [[Narodno kazalište Toša Jovanović|Narodno kazalište »Toša Jovanović«]], [[Mađarsko narodno kazalište u Subotici]], [[Malo kazalište Duško Radović|Malo kazalište »Duško Radović«]], [[Jugoslavensko dramsko kazalište]] (osn. 3. travnja 1948.; nije savezna institucija, niti međurepubličko-međupokrajinska), [[Narodno kazalište Sombor]], i sl., [[Srpska akademija znanosti i umjetnosti]] također.
[[Naftna industrija Srbije]] ne treba biti kroatizirana po principu Hrvatska nafta d. d. u Srpska nafta d. d., Naftagas (Novi Sad). Jugoduvan (SOUR; Niš).
Jugoslovensko rečno brodarstvo treba biti pod tim naslovom (Jugoslovensko rečno brodarstvo), jer se do tog naslova dolazi temeljem posredne transkripcije. Osnovana je kao srpsko poduzeće. Ukoliko bi bila riječ o saveznoj instituciji bivše SFRJ, onda treba navoditi prema aktu kojim je radna organizacija osnovana. Takav bi akt morao biti objavljen u saveznom službenom listu. Općenito, u što višoj razini objavljenoga akta, primjerice u Ustavu FNRJ spomenuti su narodni odbori kotareva i kotarski sudovi, te je hrvatski izvornik Ustava FNRJ iznad zakona Narodne Republike Bosne i Hercegovine, gdje se možda isključivo spominje ''srez''. Nije da se zalažem za isključivo nazivlje koje se rabilo u kakvim službenim izvorima, nego objašnjavam zašto srez ne može doći kao prvi (nekima i jedini) naziv točno određenoga kotara u člancima. Naravno da ne dolazi u obzir da bi se po službenim dokumentima utvrđivalo i normiralo upotrebu općih imenica, kao što je to imenica kotar.
Ili advokatske komore, kao mogući enciklopedijski članci. U SRH je do stupanja na snagu ''Zakona o odvjetništvu i službi pravne pomoći'' (»Narodne novine«, broj 53/72.) vrijedio isključivo savezni zakon koji je definirao advokaturu. Hrvatska odvjetnička komora može se tako nazivati, no Savez advokatskih komora Jugoslavije ne bi trebao mijenjati svoj naziv, jer je pod isključivo tim nazivom bio do 30. lipnja 1971., a vjerojatno i poslije. To znači da treba gledati i koji je naziv bio dulje u upotrebi, je li opravdano u istom članku opisivati instituciju koja je djelovala na saveznoj razini SFRJ do 1991., a poslije nastavila djelovati u SRJ pod istim nazivom (ili samo pod isključivo jednim od naziva), i sl. Po mom sudu, [[Orden slobode]] ima temeljno značenje, a drugo je [[Orden slobode (SRJ)]].
Svaki muzej u [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenome Kraljevstvu]] može se smatrati i ''britanskim muzejom'', stoga je [[British Museum]] imenovan u izvorniku, jer je tako poznatiji i u hrvatskim izvorima. [[Stop the war in Croatia]], [[Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisaňa]], [[Novine Horvatzke]].
O samoj riječi pozorište. Pozorište, pozorištni, pozorišni zapisane su riječi u hrvatskim rječnicima. Možda nije dio općega hrvatskoga kazališnoga nazivlja, no nisu nepoznati nazivi: pozorišna igra, pozorišna igra za djecu, pozorišna priča, pozorišna prikaza, pozorišna ratna igra, pozorišna uredba, pozorišne daske, pozorišni komad, pozorišni meštar, pozorišni nadzornik, pozorišno urešenje, pokretno pozorište (putujuće pozorište).
Nije dobro tvrditi da su septembar ([[Oktobarska revolucija]]), Evropa, univerzitet, [[Venecuela]] riječi iz srpskoga jezika. To su također i riječi hrvatskoga jezika, dijelom stranoga podrijetla, no nisu standardne i samo iz tog razloga ih se mijenja drugim, standardnim (ili standardnijim) riječima. Slično, ''griješka'', nije pogrješno napisano, niti je riječ o nehrvatskome izrazu, bio je u pravopisno preporučenoj upotrebi neko vrijeme najmanje do 1921. godine. Zato se i službeno pravilo br. 1. naziva [[wikipedija: Pravopis]].
'''<big><center>٭</center></big>'''
Nema smisla prevoditi naslove ustanova, galerijskih prostora, kao npr. [[Izložbeni prostor Časničkog doma u Nišu]]. U samom tekstu može se dati potpuni kroatizirani oblik, no samo ukoliko se takav oblik negdje zaista i rabi. U slučaju ''časničkoga doma'' u Nišu, nekako sumnjam da se igdje, ikad rabi taj i takav (časnički) naziv. Naziv je samo i isključivo ''Izložbeni prostor Oficirskog doma u Nišu''. Isto bih rekao i za sveučilišta, [[Univerzitet u Beogradu]] ne može biti pod naslovom [[Sveučilište u Beogradu]], i to ne radi službenosti naziva, već zbog: (1) upotrebe (i to ne samo u zadnjih 27 godina), a u svezi s učestalošću, (2) činjenice da univerzitet nije nepoznata riječ niti nehrvatska, nego je riječ stranoga podrijetla, ali i prilagođenica i usvojenica. Pozorište, iako je riječ tipičnija u srpskoj literaturi ili određenije u srpskome književnom jeziku, nije nepoznata u hrvatskoj literaturi. [[Bartol Kašić]] tvorac je riječi ''pozorište'' prema ''spectaculum'' i riječi ''knjižnica'' prema ''bibliotheca''.<ref>Darija Gabrić-Bagarić, »Raslojenost leksika u rukopisnom prijevodu Biblije Bartola Kašića«, ''Drugi hrvatski slavistički kongres'', (Zbornik radova I.), Zagreb, 2001., str. 81. – 86., citirano sa str. 84.</ref> Upotreba riječi pozorište proširila se u 18. stoljeću ([[Kavanjin]]), Stulijevo ''Rjecsoslòxje slovinsko-italiansko-latinsko''. [[Antun Gustav Matoš]] kad spominje Branino pozorište vjerojatno nije očekivao da bi ikad ikom palo na pamet ''prevoditi'' naziv u ''»Branino kazalište«''. Brana Cvetković (1874. — 1942.), svestrani kazališni radnik, vodio je vlastito vodviljsko satirično kazalište (»Branino pozorište«) u Beogradu. [[Sterijino pozorje]] ne treba postati Sterijino glumište (ili kako već).
Pozorište navode:
* [[Milan Žepić]], ''Latinsko-hrvatskosrpski rječnik = Lexicon latino-croaticoserbicum'', Peto izdanje, Školska knjiga, Zagreb, 1967., {{COBISS.SR|id=5527303}}, str. 366., kazalište, gledalište, pozorište;
* [[Ivan Bekavac Basić]] (redaktor), Jozo Marević, Franjo Međeral, ''Latinsko—hrvatski i hrvatsko—latinski školski rječnik : s priručnom gramatikom'', II. izd., Školska knjiga, Zagreb, 1991., ISBN 86-03-00527-3 (40703/2), str. 239.
* ''Hrvatska enciklopedija'', Mrežno izdanje, Leksikografski zavod ''Miroslav Krleža'', Zagreb, 2017., ISBN 978-953-268-038-6
** Upit '''pozorište''', pronađeno natuknica: 32
** Upit '''pozorišni''', pronađeno natuknica: 3
** Upit '''pozorišna''', pronađeno natuknica: 1
** Upit '''pozorištem''', pronađeno natuknica: 1
*** Slikovito u članku <span class="plainlinks">[http://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=26505 Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku]</span>
* Eugenija Barić, Lana Hudeček, Nebojša Koharović, Mijo Lončarić, Marko Lukenda, Mile Mamić, Milica Mihaljević, Ljiljana Šarić, Vanja Švaćko, Luka Vukojević, Vesna Zečević, Mateo Žagar, u redakciji izvršnoga uredništva Lane Hudeček, Milice Mihaljević i Luke Vukojevića, '''''Hrvatski jezični savjetnik''''', s recenzijama Ive Pranjkovića, Josipa Silića i Stjepka Težaka, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Pergamena, Školske novine, Zagreb, 1999., ISBN 953-6637-03-0, str. 1125. ima pozorišni → kazališni i pozorište → kazalište, bez ikakvih dodatnih oznaka.
'''<big><center>٭</center></big>'''
Ima li sveučilište svoje ime, svoj naziv? Piše li se ćiriličnim pismom? Onda, lijepo treba načiniti »posrednu transkripciju« (''neprava'', nepotpuna i nesustavna transliteracija), a to znači da ne dolazi u obzir [[Sveučilište u Beogradu]]. Vlastita imena napisana bošnjačkim jezikom isto se tako transliterira ukoliko postoji omjer ''slovo za slovo'', odnosno transkribira. Ne dolazi u obzir ni Sveučilište u Sarajevu, ukoliko na tom sveučilištu nije statutom utvrđen naziv Sveučilište u Sarajevu. Bošnjački jezik ima i ćirilično pismo u standardu. Govornici hrvatskoga jezika izgradili su posebni odnos prema jezicima pisanim ćiriličnim pismom, te stoga imamo [[Boljšoj teatr]]. Taj posebni odnos ide do te mjere da se njihova imena prenose u hrvatski jezik posebnom posrednom transkripcijom, koja djelomično ozvukovljuje njihova imena hrvatskim glasovima, ali ne u potpunosti, već zadržavamo djelomično kako i oni izgovaraju, npr. [[Petar Iljič Čajkovski]], zapravo bi vjerojatno trebalo Pjotr Iljič Čajkovski.
Železnice Srbije ne mogu biti [[posebno:diff/1150411|Željeznice Srbije]], željeznice Srbije mogu biti opći pojam za željezničku mrežu na teritoriju Republike Srbije, te se riječ železnice odnosi na dio naziva tog poduzeća. Glede vojnih jedinica, koje nisu samostalne ustanove, iako samostalnost nije uvjet postojanja ustanove, trebalo bi predvidjeti posebne okolnosti, te omogućiti prevođenje na hrvatsko vojno nazivlje. Ne samo u slučaju pješadijskih jedinica, nego općenito svih jedinica ispod razine vidova vojske. I [[Vladimir Anić]] prepoznao je takvu potrebu kao suradnik na knjizi ''Za Hrvatsku'', gdje se navodi: »Treba lučiti službeno hrvatsko nazivlje od svih riječi hrvatskog jezika kao cjeline, jednako kao što se u izgrađenim svjetskim jezicima luči službeno nazivlje od jezika kao cjeline.« No i tada treba imati osjećaja za mjeru, te nazive prevoditi rabeći imenicu pješadija, dok u općem kontekstu kao opću imenicu treba rabiti imenicu pješaštvo. Pješadija<ref name="HP"/> nije isključivo riječ iz srpskoga jezika, da bi ju se proskribiralo, već je treba iskoristiti u prevođenju naziva srpskih vojnih jedinica.
Riječ gledališče u slovenskome je jeziku preuzeti hrvatski kajkavizam.
'''<big><center>٭</center></big>'''
Zaključno, pozorište kao opću imenicu ne bi trebalo rabiti izvan citata tj. izvan prenošenja točnih navoda, nije dio općega standardnoga hrvatskog jezika, no dio je hrvatske jezične baštine i hrvatske jezične kulture, kulture hrvatskoga jezika. Kao dio naziva (imena ustanova) iz stranih jezika ne treba ju prevoditi, jer se tako ne postupa s vlastitim imenima. Vlastita imena se transliterira kad je to moguće, a općenito govoreći iz jezika pisanih ćiriličnim pismom obavlja se transkripcija, jer nema zamjene ''slovo za slovo'', ''redak za redak''. Iz bošnjačkoga jezika, te iz srpskoga jezika, a ujedno i iz slovenskoga jezika transliteracija je potpuna. Iz makedonskoga te iz crnogorskoga, transliteracija nije potpuna, stoga je potrebna transkripcija. [[Novo mesto]] ne treba dobiti naziv/ime članka [[Novo Mesto]].
<references responsive="0" />
Hvala na razumijevanju. Lijepi pozdrav, -- [[suradnik: Nesmir Kudilovic|Nesmir Kudilovič]] <small>([[razgovor sa suradnikom: Nesmir Kudilovic|razgovor]])</small> 0,19; 16. rujna 2017. (SEV)
| |||