Razlika između inačica stranice »Vanja Radauš«

Dodana 1.292 bajta ,  prije 4 godine
Obnovio izvore, dodao odličja i spomen, izvori.
(Obnovio izvore, dodao odličja i spomen, izvori.)
 
== Životopis ==
Vanja Radauš rođen je u Vinkovcima 1906. godine. U rodnom gradu polazio je osnovnu školu i gimnaziju. Studirao je [[kiparstvo]] na [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Akademiji]], u Zagrebu, od [[1924.]] do [[1930.]] godine, gdje je i diplomirao.<ref name="kosilicavremena">ZbirkaVanja pjesamaRadauš, ''Kosilica vremena'', u[[Matica izdanjuhrvatska]], MaticeZagreb, Hrvatske1971., (prvoBilješka izdanje)o piscu</ref> Sudjelovao je u [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|Narodnooslobodilačkom pokretu]] za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]].<ref name="kosilicavremena><"/ref> Bio je redoviti profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti od [[1945.]] do [[1969.]] godine.<ref name="VL"/> Od [[1947.]] godine član je [[JAZU|HAZU]], a od [[1950.]] godine je, kao majstor kiparstva, vodio svoju majstorsku radionicu za studente postdiplomce.<ref name="VL"/>
Vanja Radauš je na nagovor skladateljice [[Ivana Lang|Ivane Lang]] izradio kip [[Vatroslav Lisinski|Vatroslava Lisinskoga]] koji se i danas čuva u [[Glazbena škola Vatroslava Lisinskog u Zagrebu|Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu]].
 
Godine [[1975.]] počinio je [[samoubojstvo]], što kao uzrok smrti nije razjašnjeno u potpunosti.<ref>[http://web.archive.org/web/20140121035049/http://www.jutarnji.hr/jelka-radaus--moj-se-muz-sigurno-nije-ubio/223714/ ''Jelka Radauš: Moj se muž sigurno nije ubio''], ''[[Jutarnji list]]'', 17. lipnja 2006., (Članak sadrži opširni životopis i izjave supruge), preuzeto(u međumrežnoj pismohrani archive.org 21. siječnja 2014.), pristupljeno 302. svibnjalistopada 20102017.</ref>
 
Pokopan je na zagrebačkome groblju [[Mirogoj]]u.<ref>[http://www.gradskagroblja.hr/default.aspx?id=322 Gradska groblja Zagreb - R], gradskagroblja.hr, preuzeto 22. veljače 2013.</ref>
 
== Djelo ==
[[Datoteka:Vanja Radaus 1007.JPG|mini|Grob Vanje Radauša na [[Mirogoj]]u]]
[[Datoteka:VanjaRadaus-postanska-marka-znameniti-hrvati.jpg|mini|Vanja Radauš, poštanska marka, Znameniti Hrvati, 2006.<ref>[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac316.nsf/AllWebDocs/Filatelija1 Sandra Cekol, ''Filatelija: Motivi prigodnih maraka. Tvorac i obnovitelj.''], ''[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]'', broj 316, 13. travnja 2006., preuzeto 22. veljače 2013.</ref>]]
Vanja Radauš za života objavio je dvije zbirke pjesama, ''Slavonijo zemljo plemenita'' iz [[1969.]] godine i ''Kosilica vremena'', objavljenu [[1971.]] godine te poemu ''Requiem za tifusare'', isto 1971. godine.<ref name="Čorkalo">[http://www.matica.hr/MH_Periodika/vijenac/1999/141_2/tekstovi141_2/04.htm Matica hrvatska. Katica Čorkalo, ''Pjesnik zemlje i prozaik sjećanja''], preuzeto 22. veljače 2013.</ref><ref name="ZAKUD">dr. sc. Anica Bilić, ''Vanji Radaušu (1906.-1975.), prigodom stogodišnjice rođenja'', ''Glasnik ZAKUD-a'', godina I, broj 2, prosinac 2005., str. 18., (http://www.zakud.com/upload/Glasnik_ZAKUD_2[1].pdf), preuzeto 22. veljače 2013.</ref> Posmrtno je [[2000.]] godine dr. Hrvojka Mihanović-Salopek priredila knjigu pjesama ''Buđenje snova'', Radauševu donedavno nepoznatu rukopisnu poeziju nastalu od [[1968.]] do [[1974.]] godine.<ref name="ZAKUD"/><ref>[http://dns1.vjesnik.hr/Pdf/2000%5C12%5C06%5C13A13.PDF vjesnik.hr: Sead Begović, ''Ljepotnost želje za običnim''], preuzeto 23. veljače 2011.</ref><ref>[http://info.hazu.hr/hrvojka_mihanovic_salopek_bibliografija_priredene_knjige_i_rukopisi HAZU: Hrvojka Mihanović-Salopek, Priređene knjige i rukopisi], preuzeto 23. veljače 2011.</ref> Njegov [[Proza|prozni]] opus, većinom, ostao je neobjavljen a za života objavio je dva ulomka [[roman]]a ''Let u bezdan'' i ''Vihori u virovima'' (1973.).<ref name="ZAKUD"/>
 
Vanja Radauš za života objavio je dvije zbirke pjesama, ''Slavonijo zemljo plemenita'' iz [[1969.]] godine i ''Kosilica vremena'', objavljenu [[1971.]] godine te poemu ''Requiem za tifusare'', isto 1971. godine.<ref name="Čorkalo">[http://www.matica.hr/MH_Periodika/vijenac/1999/141_2/tekstovi141_2/04.htm Matica hrvatska. Katica Čorkalo, ''Pjesnik zemlje i prozaik sjećanja''], preuzeto 22. veljače 2013.</ref><ref name="ZAKUD">dr. sc. Anica Bilić, ''Vanji Radaušu (1906.-1975.), prigodom stogodišnjice rođenja'', ''Glasnik ZAKUD-a'', godina I, broj 2, prosinac 2005., str. 18., (<nowiki>http://www.zakud.com/upload/Glasnik_ZAKUD_2[1].pdf</nowiki>), preuzeto 22. veljače 2013.</ref> Posmrtno je [[2000.]] godine dr. Hrvojka Mihanović-Salopek priredila knjigu pjesama ''Buđenje snova'', Radauševu donedavno nepoznatu rukopisnu poeziju nastalu od [[1968.]] do [[1974.]] godine.<ref name="ZAKUD"/><ref>[http://dns1.vjesnik.hr/Pdf/2000%5C12%5C06%5C13A13.PDF vjesnik.hr: Sead Begović, ''Ljepotnost želje za običnim''], preuzeto 23. veljače 2011.</ref><ref>[http://info.hazu.hr/hrvojka_mihanovic_salopek_bibliografija_priredene_knjige_i_rukopisi HAZU: Hrvojka Mihanović-Salopek, Priređene knjige i rukopisi], preuzeto 23. veljače 2011.</ref> Njegov [[Proza|prozni]] opus, većinom, ostao je neobjavljen a za života objavio je dva ulomka [[roman]]a ''Let u bezdan'' i ''Vihori u virovima'' (1973.).<ref name="ZAKUD"/>
=== Pjesnički utjecaj ===
Nekoliko pjesama Vanje Radauša uglazbila je skladateljica Ivana Lang.<ref>[http://www.mic.hr/index.php?id=1111&p=news&PHPSESSID=48ecaef52d5c596360acbd47901fa055 'Muzički informativni centar']</ref> Radaušev pjesnički opus bio je izvorom njezina trajnoga interesa potkraj pedesetih i na početku šezdesetih godina 20. stoljeća te ona tada piše popijevku ''Slavonija'', prvu na njegov tekst.<ref name="Matica">[http://www.matica.hr/MH_Periodika/vijenac/1999/136/tekstovi/57.htm Matica hrvatska. Bosiljka Perić-Kempf, ''Glazbena povijest: Intimistički opus Ivane Lang''], preuzeto 3. lipnja 2012.</ref> Na njegove tekstove zatim sklada, [[1965.]] godine, i popijevku ''Lisinskom'' (op. 65) te, [[1970.]] godine, ciklus ''Bezimenoj'' (op. 75):
:"Da li se svjetovi gase
:Da li je ovo oblak u mojoj sobi
:Svejedno da li su pravci krivulje
:Prošla je godina"
 
=== Pjesnički utjecaj ===
a [[1974.]] godine popijevku ''Prosula se sunčina'' (op. 85).<ref name="Matica"/>
Nekoliko pjesama Vanje Radauša uglazbila je skladateljica[[skladatelj]]ica [[Ivana Lang]].<ref>[http://www.mic.hr/index.php?id=1111&p=news&PHPSESSID=48ecaef52d5c596360acbd47901fa055 'Muzički informativni centar']</ref> Radaušev pjesnički opus bio je izvorom njezina trajnoga interesa potkraj [[195-ih|pedesetih]] i na početku [[1960-ih|šezdesetih]] godina [[20. stoljeće|20. stoljeća]] te ona tada piše [[Popijevka|popijevku]] ''Slavonija'', prvu na njegov tekst.<ref name="Matica">[http://www.matica.hr/MH_Periodika/vijenac/1999/136/tekstovi/57.htm Matica hrvatska. Bosiljka Perić-Kempf, ''Glazbena povijest: Intimistički opus Ivane Lang''], preuzeto 3. lipnja 2012.</ref> Na njegove tekstove zatim sklada, [[1965.]] godine, i popijevku ''Lisinskom'' (op. 65) te, [[1970.]] godine, ciklus ''Bezimenoj'' (op. 75): "Da li se svjetovi gase", "Da li je ovo oblak u mojoj sobi", "Svejedno da li su pravci krivulje", "Prošla je godina" a [[1974.]] godine popijevku ''Prosula se sunčina'' (op. 85).<ref name="Matica"/><ref>[http://www.zamp.hr/baza-autora/autor/pregled/133001125 Baza autora. Ivana Lang Beck], zamp.hr, pristupljeno 2. listopada 2017.</ref>
 
=== Književna djela ===
* ''Buđenje snova'', (knjiga pjesama), Naklada Ljevak, Zagreb, 2000., (prir. dr. Hrvojka Mihanović-Salopek)
 
== Nagrade i odličja ==
* [[1937.]]: I. nagrada, Novi Sad. (s [[Jozo Kljaković|Jozom Kljakovićem]]).<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=219 Hrvatski biografski leksikon: Kljaković, Joza (Josip, Jozo)], [[Hrvatski biografski leksikon]], Višnja Flego (2009.), preuzeto 5. kolovoza 2012.</ref>
* [[1959.]]: Godišnja [[Nagrada Vladimir Nazor]] - Likovna umjetnost.<ref>[http://www.docstocmin-kulture.com/docshr/120025768/NAGRADA-VLADIMIR-NAZORdefault.aspx?id=1792 Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor, 1959.-20042005.], preuzetomin-kulture.hr, pristupljeno 32. lipnjalistopada 20122017.</ref>
* [[1967.]]: Nagrada AVNOJ-a
* Orden zasluge za narod II. reda
* Orden rada s crvenom zastavom
* Orden Republike sa srebrnim vijencem
* Orden Republike sa zlatnim vijencem
 
== Spomen ==
* Nakon umjetnikove smrti Majstorska radionica na Zmajevcu, kbr. 8, preuređena je za potrebe Hrvatskoga restauratorskoga zavoda a u sklopu kojega nalazi se Radauševa spomen soba.<ref name="hbl">[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=11911 Radauš, Vanja (Ivan)], Hrvatski biografski leksikon, Davorin Vujčić i Martina Kokolari (2015.), pristupljeno 2. listopada 2017.</ref>
* [[1998.]]: Otvorena je Memorijalna knjižnica Ivana Vanje Radauša u Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci.<ref name="hbl"/>
* [[2006.]]: U seriji poštanskih maraka ''Znameniti Hrvati'' izdana je poštanska marka s njegovim likom.<ref name="hbl"/>
 
== Galerija djela ==
== Vidi još ==
* [[Hrvatski grb|Državni grb Narodne Republike Hrvatske]], potpuni dizajn.<ref>[[Darko Stuparić|Stuparić, Darko]]. ''Diplomati izvan protokola: ambasadori Titove Jugoslavije'', [[Centar za kulturnu djelatnost omladine, Zagreb|CKD]], Zagreb, 1978., str. 75. {{citat|Dali smo ideju da u grbu, a da pri tom ostanemo pri tradicionalnom hrvatskom grbu, treba da budu i more, industrijalizacija i poljoprivreda. Vanja Radauš je to tada slikarski i kiparski uobličio, prema našim idejama. Današnji hrvatski grb Vanjina je kreacija!|str. 75.}}</ref>
* [[Pobuna Hrvata u mjestu Villefranche de Rouergue]], skulptura.<ref>Željka Čorak, [http://www.matica.hr/Vijenacvijenac/vijenac328.nsf328/AllWebDocsVillefranche,%20pobjeda%20pam%C4%87enja/knji78p Željka Čorak, ''Postavljen spomenik Vanje Radauša u Villefranche–de–Rouergueu. Villefranche, pobjeda pamćenja''], ''Vijenac'', broj 328, 12. listopada 2006., preuzeto 3. lipnja 2012.</ref>
 
== Izvori ==
 
{{GLAVNIRASPORED:Radauš, Vanja}}
[[Kategorija:Životopisi, Vinkovci]]
[[Kategorija:Hrvatski slikari]]
[[Kategorija:Hrvatski kipari]]
[[Kategorija:Hrvatski književnici]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]
[[Kategorija:Životopisi, Vinkovci]]