Kmetstvo: razlika između inačica

Osim ovih daća, seljak je bio dužan i plaćati porez državi koji je mogao biti redovni i izvanredni. Isto tako kmetovi su imali zabranu »izvanjske ženidbe«, tj. ugovaranja ženidbe s osobom koja nije bila na istom društvenom položaju i ovisna o istom senioru (osim ako nije postojalo posebno odobrenje, koje se kupovalo veoma skupo). I napokon, neke vrste [[porez]]a na baštinu. U pikardijskim i flamanskim zemljama to je »pravo mrtve ruke« obično poprimalo oblik redovite nasljedne daće, pri čem je senior u povodu svake smrti ubirao ili kakvu manju svotu novca ili, češće, uzimao najmanji komad pokućstva ili najbolju glavu stoke. Drugdje se ono temeljilo na priznavanju obiteljske zajednice: ako je pokojnik imao sinova (ponekad može i braće) koji su s njim živjeli oko istog »ognjišta«, onda senior nije dobivao ništa; u suprotnom slučaju, oduzimao je sve. Potkraj srednjeg vijeka položaj kmetova sve se više pogoršavao zbog teških obveza te potpune podređenosti samovolji i zlostavljanju feudalnog gospodara.

 

 

 

==Razvoj slobodnih gradova i utjecaj na raspadanje feudalizma==