Razlika između inačica stranice »Željko Poljak (liječnik)«

bez sažetka
{{wikipedizirati}}
'''Željko Poljak '''hrvatski znanstvenik,liječnik,književnik i publicist Rodio se 9. rujna 1926. u Zagrebu.Studirao na Filozofskom i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. 1952. godine diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.Specijalist otorinolaringolog , subspecijalist iz alergologije i iz kliničke imunologije.Doktorsku disertaciju obranio na medicinskomMedicinskom fakultetu sveučilistasveučilišta u Zagrebu 1969, docent na katedri O.R.L. od 1971, naslov primarijusa stekao 1972, sveučilišni profesor za predmet O.R.L.odORLod 1976, član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske od 1981, član Društva hrvatskih književnika od 1996, začasni član Hrvatskog liječničkog zbora od 1997. Na Medicinskom fakultetu u Zagrebu organizirao je i vodio poslijediplomske studije iz ORL od 1977 i iz Alergologije i kliničke imunologije od 1979. Bio je predsjednik sindikata kliničkih medicinskih znanosti od 1975 i predsjednik odboraOdbora za nostrifikaciju diploma od 1982. U Kliničkom bolničkom centru Zagreb bio je predsjednik komisijeKomisije za reizbor rukovodećih kadrova od 1970. i komisijeKomisije za reorganizaciju uprave od 1970. U Hrvatskom liječničkom zboru bio je 12 godina član Glavnog odbora od 1990, predsjednik Alergološke sekcije 1978, potpredsjednik Sekcije za alkoholizam od 1980. Utemeljitelj je Hrvatskog društva za medicinsko nazivlje (1992), Literarnog kluba (2002) , Planinarskog kluba (1995.) te obnovitelj Hrvatskog likovnog društva hrvatskih liječnika. Tajnik udruženjuje Udruženju alergologa i kliničkih imunologa Jugoslavije od 1969, u Ligi za borbu protiv pušenja potpredsjednik od 1987. Napisao je i objavio je oko 120 znanstvenih i stručnih radova. Urednik je Liječničkog vjesnika (1975-1978). Predsjednik izdavačkog savjeta Sveučilišnog vjesnika od 1983. Urednik je desetaka stručnih zbornika i udžbenika. Urednik Liječničkih novina od 1991. do sada (2017.) Važnija djela iz kroatistike: Hrvatski književnik Ivo Andrić, 2002, ljekaruša; Karlobaške ljekaruše, 2008. Publicistika: Zabranjene polemike, 2017., Liječničke svštice, 2017. Nikad nije bio član nijedne političke stranke. Publicistikom se počeo baviti 1950. i dosad napisao prekoblizu dvije tisućutisuća raznih članaka, često polemičkogpolemičnog karaktera, u više od 70 časopisa i novina.
 
Planinarenjem se počeo baviti 1947. u planinarskoj sekciji PDFD »Dinamo« u Zagrebu, bio je član PD-a »Zagreb« od osnutka 1948, suosnivač PD-a Sveučilišta »Velebit« 1950, osnivač i predsjednik PD KBC-a »Maksimir« 1986, osnivač planinarskog kluba Hrvatskog liječničkog zbora 1995. i predsjednik PDSD »Medicinar«. Član je vodstva Hrvatskog planinarskog saveza neprekidno više od 50 godina (od0d 1959. do dana (2017.) kao član izvršnogIzvršnog odbora, predsjednik njegovih komisija za HGSS|GSS, za izdavačku djelatnost i za ekspedicije, predsjednik to Saveza (1981-1983), od 1959. do 2000. neprekidno urednik „Naših planina“ - »Hrvatskog planinara« (prije „Naših planina“), zatim do 2014danas (2017.) član nadzornogNadzornog odbora.
 
UrednikKao urednik Hrvatskog planinara i Liječničkih novina, u njima objavio mnoštvo članaka.
 
Nagrade:Nosilac je Zlatnog znaka hrvatskog, slovenskog i BiH-planinarskog saveza, Plakete planinarskog saveza Crne Gore, Trofeja za fizičku kulturu Hrvatske, Ordena zasluga za narod sa srebrnim zrakama, Reda Danice Hrvatske s likom Franje Bučara, Trofeja Međunarodnog olimpijskog odbora »Sport and Environment«,
Planinarski je pisac i teoretičar. Objavio: je planinarske vodiče (Klek, 1959. i 2012; Učka, 1967.; [[Velebit]], 1969. i 1976,; [[Medvednica]], 1960., 1970. i 2001.; [[Planine Hrvatske]] , od 1974. -do 2007. sedamšest izdanja, Zlatna knjiga Hrv. planinarstva, 2004., 50 najljepših planinarskih izleta u Hrvatskoj, 2000. - 2008. četiri izdanja, itd.)Hrvatsko planinarstvo u 1000 slika 2014, The Mountains along the Croatian Coast (2002.), Kuestengebirge Kroatiens (2002.) i povijesnihpovijesna djela: Hrvatsko planinarstvo (1975.);, Slike iz povijesti hrvatskog planinarstva (1987.), Zlatna knjiga hrvatskog planinarstva (2004.), Hrvatsko planinarstvo u 1000 slika 2014. Trasirao je Velebitski planinarski put (1969.) i hrvatsku planinarsku transverzalu (1970.). BaviBavio se planinarskom fotografijom. Sa svojim dijapozitivima održao je više od stotinu predavanja . U studentskim danima bavio se kao član AO PDS-a PDS »Velebit« alpinistikom (prvenstveno usponi u Prokletijama i Dinari). Sistematski je proučio sve hrvatske planine i mnoga europska gorja (Pireneji, Apenini, Alpe, Tatre, Karpati, Skandinavija, britansko otočje, Iberski poluotok, balkanske zemlje), a izvan Europe je kao svjetski putnik planinario po Armeniji, Anadoliji, Kurdistanu, Mongoliji, Iranu, Sundajskom otočju, Stjenjaku, džunglama Yucatana, polinezijskim vulkanima i Himalaji. Prvi je istaknuo hrvatsku zastavu na jednom himalajskom vrhuncu (nau Annapurni, 1971.).
Planinarstvo mu služi kao sredstvo znanosti, a planinarska organizacija kao uporište u borbi za zaštitu prirode. Planinarstvo smatra sastavnim dijelom nacionalne kulture, a planinarsku književnost sastavnim dijelom nacionalne književnosti, što je dokumentirao u knjizi "Hrvatska planinarska književnost" (1994.). UAntologijom tom pogledu poznatkoja je posastavni upornomdio dugogodišnjemte nastojanju.knjige Ovi su pisci obuhvećeni tomsu njegovom antologijom: [[Borislav Aleraj]], [[Šime Balen]], [[Darko Berljak]], [[Srećko Božičević]], [[Stipe Božić]], [[Vlado Božić]], [[Bude Budisavljević]], [[Ljerka Car-Matutinović]], [[Ante Cividini]], [[Vjekoslav Cvetišić]], [[Halid Čaušević]], [[Marijan Čepelak]], [[Avelin Ćepulić]], [[Ivan Česmički]], [[Tomislav Đurić]], [[Vilim Ferlin]], [[Branko Fučić]], [[Stanislav Gilić]], [[Zlata Godler]], [[Ivan Gojtan]], [[Ante Grimani]], [[Branimir Gušić]], [[Dragutin Hirc]], [[Miroslav Hirtz]], [[Josip Horvat]], [[Vladimir Horvat]], [[Dunja Horvatin]], [[Pavica Hrazdira]], [[Tomislav Jagačić]], [[Vladimir Jagarić]], [[Dragojla Jarnević]], [[Vladimir Jurčenko]], [[Želimir Kantura]], [[Zvonimir Keler]], [[Ante Kovačić]], [[Ivan Krajač]], [[Silvije Strahimir Kranjčević]], [[Milan Krmpotić]], [[Božidar Kukuljević]], [[Ivan Kukuljević Sakcinski]], [[Barbara Lapenna-Brakus]], [[Ivo Lipovšćak]], [[Božena Loborec]], [[Ivan Lovrić]], [[Petar Lučić Roki]], [[Franjo Marković]], [[Zdenka Marković]], [[Stijepo Mijović Kočan]], [[Borislav Mikulić]], [[Krunoslav Milas]], [[Božidar Nagy]], [[Vladimir Nazor]], [[Vjekoslav Novotni]], [[Vlado Oštrić]], [[Gjuro Pany]], [[Josip Pasarić]], [[Drago Paulić]], [[Marija Peakić-Žaja]], [[Antun Petković]], [[Smiljana Petričević]], Željko Poljak, [[Ante Premužić]], [[Đuro Priljeva]], [[Dubravka Ramušćak]], [[Davor Ribarović]], [[Ante Rukavina]], [[Tomislav Sablek]], [[Mario Saletto]], [[Ivo Slaviček]], [[Vladimir Stahuljak]], [[Rudo Starić]], [[Martin Sušac]], [[August Šenoa]], [[Milan Šenoa]], [[Branko Šeparović]], [[Antun Branko Šimić]], [[Mira Šincek]], [[Nikola Šop]], [[Branimir Špoljarić]], [[Slavko Tomerlin]], [[Zlatko Tomičić]], [[Josip Torbar]], [[Mirjana Trošelj]], [[Davorin Trstenjak]], [[Jozo Vrkić]], [[Ljudevit Vukotinović]], [[Danijel Vukušić]], [[Alberto Weber]] i [[Petar Zoranić]].
 
Autobiografske knjige : Tri rinologa, 2003; Život na planinarski način, 2005; Liječničke svaštice, 2017.
 
== Izvori ==
2

uređivanja