Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci: razlika između inačica

Nakon dugotrajnih priprema, nakon dvogodišnje gradnje i nestrpljiva iščekivanja konačno je osvanuo [[3. listopada]] [[1885]]., dan otvorenja novoga OPĆINSKOG KAZALIŠTA (TEATRO COMUNALE). Za taj su svečani trenutak pomno pripremane i dvije velike opere, još neizvođene u gradu Rijeci: bile su to raskošno opremljene [[Giuseppe Verdi|Verdijeva]] [[Aida]] i [[Amilcare Ponchielli|Ponchielli]]jeva [[La Gioconda|Gioconda]]. Toga su dana prvi posjetitelji, brojni gosti i uzvanici mogli uživati u impozantnom kazališnom zdanju, remek djelu arhitekture svoga doba koje im se predstavilo u svoj svojoj ljepoti i veličini, čije je figuralne plastike i ornamentalne radove izradio poznati venecijanski kipar [[August Benvenuti]] a stropne slike slikar [[Franz Matsch]] u suradnji s još poznatijom braćom [[Gustav Klimt|Gustavom]] i [[Ernest Klimt|Ernestom Klimtom]], operama kojima je ravnao maestro [[Gaetano Cimini]], gdje su zabljesnula već znana i omiljena pjevačka imena - [[Medea Borelli]], [[Clotilde Sartori]] i [[Mary Guttemberg]], no i u pravom tehnološkom čudu svoga vremena : prvoj električnoj [[žarulja|žarulji]] i prvom [[telefon]]u u gradu postavljenima upravo u teatru!

Riječka je publika oduvijek voljela kazalište i s nestrpljenjem priželjkivala nova gostovanja omiljenih opernih i komičnih družina iz [[Milano|Milana]], [[Venecija|Venecije]] i drugih kazališnih središta. Riječku su Thaliu tako od njenih najranijih dana pohodila brojna slavna imena kazališne umjetnosti poput tada mladog, ali već proslavljenog skladatelja [[Giacomo Puccini|Giacoma Puccinija]] i [[Pietro Mascagni|Pietra Mascagnija]] koji je dirigirao svojom operom [[Il piccolo Marat]], zatim rođene Riječanke, velike glumice Irme Gramatice. Godine [[1898]]. gostovao je i najslavniji tenor svoga doba [[Enrico Caruso]], a [[1941]]. nastupio je i slavni [[Begniamino Gigli]]. Bile su tu i brojne glumačke zvijezde među kojima je svakako najzampamćenija ostala velika tragetkinja [[Sarah Bemhardt]] koja je [[1899]]. gostovala sa svojom družinom u Dumasovoj [[Dama s kamelijama|Dami s kamelijama]].

 

 

Godine [[1953]]. kazalište dobiva novo ime prema još jednome skladatelju, no ovoga puta najvećem hrvatskome, još uz to i slavnome sugrađaninu - [[Ivan Zajc|Ivanu Zajcu]] koji je još [[1857]]. na riječkoj opernoj sceni ravnao Verdijevim [[Nabucco]]m i postavio na nju više novih Verdijevih djela, a [[1860]]. napokon postavio i vlastitu operu [[Amelija|Ameliju]], dočekanu s burnim oduševljenjem sugrađana, koji su slavili i djelo i mladoga maestra.

Od [[1991]]. Kazalište dobiva status nacionalnog kazališta, a [[1994]]. godine svoj današnji naziv -Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca. Od povijesne [[1946]]. pa do danas, sa svoje četiri umjetničke grane (Hrvatska drama, Dramma italiano, Opera sa simfonijskom djelatnošću i Balet) i više od 50 godina njihova kontinuirana djelovanja, svojom kvalitetom izvedbi riječki je HNK uspio postaviti visoke kazališne i umjetničke kriterije i izboriti se za zasluženo mjesto jednog od kvalitetom vodećih kazališta u Hrvatskoj. Istovremeno, njegov se repertoar odlikuje danas već pomno promišljenom prepoznatljivošću u kojem se uvijek izvodi svježe čitana dramska, operna i baletna klasika ili djela hrvatske dramske i operne baštine, a praizvode se nacionalna djela, posebice suvremena.