Heinrich Rudolf Hertz: razlika između inačica

Nadopunio Heinrich Rudolf Hertz
(Nadopunio Heinrich Rudolf Hertz)
(Nadopunio Heinrich Rudolf Hertz)
 
Njegov nećak [[Gustav Ludwig Hertz]] dobio je [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu]], a Gustavov sin [[Carl Hellmuth Hertz]] otkrio je [[ultrazvuk]].
 
== Hertzovi pokusi ==
 
Teoriju elektromagnetskih oscilacija razradio je engleski fizičar [[James Clerk Maxwell|Mexwell]] 1863. On je svojom teorijim našao da se [[elektromagnetski valovi]] šire u [[vakuum]]u istom [[Brzina svjetlosti|brzinom]] (300 000 km/s) kao i valovi [[svjetlost]]i i da imaju ista svojstva. Valjanost Maxwellove teorije potvrdio je svojim pokusima njemački fizičar Hertz 1888. Pri tom se Hertz služio aparatom za proizvodnju [[oscilacije|oscilacija]] koji se zove [[Oscilator (elektrotehnika)|oscilator]]. Taj se oscilator sastoji od dviju metalnih šipki koje na svojim unutarnjim krajevima imaju metalne kuglice. Te su kuglice spojene s [[induktor]]om koji ih nabija. Kadgod između kuglica preskoči električna iskra, nastaju električne oscilacije. U [[iskrište|iskrištu]] je [[električna struja]] najjača, a na krajevima šipki jednaka je nuli. Drugim rječima, u iskrištu nastaju trbusi, a na krajevima šipki čvorovi elektromagnetskog vala.
 
Za dokaz elektromagnetskih valova služi aparat koji se zove [[rezonator]]. Taj se rezonator sastoji također od dvije ravne šipke na čijim se unutarnjim krajevima nalaze kuglice. Da bi rezonator prilagodio na [[rezonancija|rezonanciju]], Hertz je mijenjao njegov [[električni kapacitet]] tako da je produljivao ili skraćivao duljinu šipki. Kada je rezonator u rezonanciji s oscilatorom i ako je s njime paralelan, između kuglica rezonatora preskakat će električna iskra. Budući da se električna iskra slabo vidi, rezonator se veže za drugi aparat koji se zove [[koherer]], a s njime je zajedno u spoju [[električno zvonce]] i [[Galvanski elementi|galvanska baterija]]. <ref> Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.</ref>
 
[[datoteka:Hertz first oscillator.png|mini|upright=3|center|Za dokaz [[elektromagnetski valovi|elektromagnetskih valova]] služi aparat koji se zove Hertzov [[rezonator]]: sastoji se od dvije [[Bakar (element)|bakrene]] [[žica|žice]], svaka [[duljina|duljine]] 1 [[metar]], koje završavaju u [[cink]]ovim [[kugla]]ma [[promjer]]a 300 [[milimetar]]a.]]
 
[[datoteka:Dipole receiving antenna animation 6 800x394x150ms.gif|mini|desno|400px|Način rada poluvalne dipolne [[antena|antene]] koja dobiva [[energija|energiju]] od [[Radio valovi|radio valova]]. [[Električno polje]] valova ''(<span style="color:green;">E, zelene strelice</span>)'' potiskuje [[elektron]]e u anteni nazad i naprijed ''(crne strelice)'', stvarajući na krajevima antene pozitivni ili negativni [[električni naboj]]. Budući da je dužina antene polovina [[valna duljina|valne duljine]] [[Radio valovi|radio valova]], ona stvara [[Stojni val|stojne valove]] [[električni napon|električnog napona]] ''(<span style="color:red;">V, crvene trake</span>)'' i [[električna struja|električne struje]] u anteni. Ta oscilirajuća struja koja teče naprijed i nazad putuje dolje do prijenosne linije kroz radio prijamnika (prikazan električnim [[otpornik]]om ''R''). Treba napomenuti da je djelovanje antene prikazano znatno usporeno zbog boljeg prikaza. Poluvalni Hertzov dipol je osnovna sastavnica mnogih [[antena]].]]
 
=== Hertzov dipol ===
{{Glavni|Dipol}}
 
Hertzov dipol poseban je oblik električnog dipola u kojem naboji neprestano [[titranje|titraju]], a tomu je posljedica emitiranje elektromagnetskih valova u prostor. Pojava je osobito izražena ako je dipol ostvaren [[električni vodič|električnim vodičem]] kojemu je [[duljina]] cjelobrojni višekratnik polovice [[valna duljina|valne duljine]] emitiranih [[val]]ova. Zato je poluvalni Hertzov dipol osnovna sastavnica mnogih [[antena]]. <ref> '''dipol''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=15341] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.</ref>
 
==Izvori==