Marlene Dietrich: razlika između inačica

 

Započela je blisko prijateljstvo s biografom Davidom Bretom, za kojeg se smatra da je, izvan njene obitelji, bio posljednja osoba koja je razgovarala s njom. Bila je u stalnom kontaktu sa svojom kćeri koja ju je redovno posjećivala u Parizu. U Intervjuu za njemački časopis ''[[Der Spiegel]]'' studenoga, 2005., njena kćer i unuk tvrde da je tih godina bila politički aktivna, i održavala telefonske kontakte sa svjetskim liderima, uključujući [[Ronald Reagan|Ronalda Reagana]] i [[Mihail Gorbačov|Mihaila Gorbačova]],<ref>[http://www.spiegel.de/kultur/gesellschaft/0,1518,384700,00.html Der Himmel war grün, wenn sie es sagte], ''Der Spiegel'', 13 November 2005. {{de icon}}</ref> s mjesečnim telefonskim računima od preko 3000 USD. 1989., njen apel za spas filmskih studija Babelsberg emitiran je na [[BBC|BBC Radio]], dok je 1990. telefonski govorila na televiziji povodom pada [[Berlinski zid|berlinskog zida]].

 

Umrla je od zatajenja bubrega 6. svibnja 1992. u Parizu, u dobi od 90 godina. Služba je održana u ''[[Église de la Madeleine|La Madeleine]]'' pred 3500 ljudi i mnoštvom ljudi izvan crkve. Njeno tijelo, prekriveno američkom zastavom, vraćeno je u Berlin, te je pokopana na ''Städtischer Friedhof III'', u Berlin-Schönebergu, Stubenrauchstraße 43–45, Friedenau, kraj svoje majke i nedaleko od kuće gdje je rođena.